E moj Marko stvarno ste se do sada pokazali, sva sila reformi, prijedloga i inicijativa.

Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo!

Opet jedan tekst koji koliko iritira koliko i nasmijava – zanimljiv je samo sa socijalno-psihološkog stanovišta. Na prvi pogled izgled da je u pitanju aktivnost u stilu “besposlen pop i jariće krsti” – netko ima puno vremena pa izmišlja bedastoće – ali se zapravo radi o nečem drugom. I naravno, opet su jedine reakcije žalopojke ugroženim socijalnim pravima.

O najvažnijem – produktivnosti – niti riječi!!!???

Raditi dulje ne znači raditi produktivnije a niti zarađivati svoju plaću u inače nekonkurentnom poduzeću ili ustanovi. U Njemačkoj na primjer u bivšoj Istočnoj se radi dva tjedna dulje nego u bivšoj Zapadnoj (prosjeci su 1426 prema 1359 – vidi upravo objavljene podatke u “Ostdeutsche arbeiten zwei Wochen laenger” na http://www.wiwo.de).

Međutim, zemlje bivšeg DDR-a su još daleko od toga da po produktivnsti dosegnu bivšu Zapadnu Njemačku.

U zemljama eurozone (prosjek 1573 sata) najviše rade Talijani (1774 sata). Međutim, Talijani su po produktivnosti na začelju (vidi tekst “Italia al top per le ore lavorate ma indietro per produttivita” – http://www.republica.it/economia/2012/10/03)

Dakle bitna je produktivnost a ne broj sati rada. Na primjer, novostvorena vrijednost po satu rada; BDP po stanovniku ili uposlenom itd. gdje su razlike unutar EU 1 : 10.

Produktivnost je u Hrvatskoj postala zaboravljen pojam. Kad ste čuli da je netko na TV-u ili bilo gdje drugdje spomenuo produktivnost? To samo dokazuje da Hrvatska uopće nema tržišnu ekonomiju. Jer u tržišnoj ekonomiji ne možeš opstati ako nisi produktivan. Marx (onaj originalni) je produktivnost definirao kao “društveno potrebno vrijeme”. Samo raditi – bez obzira koliko dugo – ne vodeći računa produktivnosti je ekonomsko samoubojstvo.

Današnja Hrvatska je daleko od toga može ignorirati pitanje svoje produktivnosti što se eto ipak uporno radi.

To su naši reformatori vidjeli na Zapadu pa su i našim radnicima pokušali podvaliti , da od 12-13 sati imaju neplaćeni gablec.
A to su htjeli napraviti kako bi im rascjepkali dan kako nebi po podne stigli raditi u fušu.

Predlažem da plaćeni gablec traje samo 15 minuta kao što je u …….,jer za 15 minuta dovoljno je vremena da se čovjek najede.
Osobno nisam nikada bio na gablecu u određeno vrijeme već idemo jesti (svi u tvrtki) kada nemamo posla .

U jednoj zapadnoj državi povečali su broj zaposlenih tako da djelatnici rade 4 sata dnevno (bez plaćenog gableca) i za takav rad dobiju pola plaće.
Bolje i pola plaće nego biti na burzi bez ikakvih primanja.