Ovo je tipičan primjer antitržišnog lobiranja i stvaranja ‘podobnih’ izvoditelja.

Izvođenje velikih građevinskih radova pokreće cijelu privredu i državu. To je poznato još od egipatskih faraona. Problem je u tome što hrvatsko školstvo ne stvara one kadrove koji su potrebni hrvatskoj državi i privredi. Potrebno je školovati stručne ljude za poljoprivredu, industriju i usluge. Danas sa diplomama u rukama iz hrvatskih škola i fakulteta izlazi veliki broj mladih ljudi koji nisu potrebni ni državi ni privredi. Oni najbezobzirniji se probiju u političare a takvih je 1%. Ostali 99% su na zavodu za zapošljavanje ili odlaze u inozemstvo.
Najpovoljniji ponuđač nije onaj najjeftiniji. Preniske cijene u ugovoru vode u propast i izvođača i investitora. Izvođaču treba omogućiti profit i proširenu reprodukciju a investitoru kvalitetnu izvedbu u roku.

Drzava se nam sta petljati u to i regulirati stvari koje nemaju veze s poslom drzave. Past ce ne prvoj prepreci jer se radi o direktnoj, drzavno stvorenoj, diskriminaciji drugih potencijalnih dobavljaca iz zemalja europske unije. Sve skupa ce rezultirati nizom kvalitetom i visim cijenama (zbog manje konkurencije)

To ne može proći ako se igramo tržišnog natjecanja. Čak i da netko donese nekakav zakon u tom smjeru biti će srušen na sudu.