Ne daj te im da vam uzmu novce iz drugog stupa, nikada ih necete dobiti nazad.

Koje novce?

Kolika je proporcija hrvatskih junk obveznica u ukupnoj imovini mirovinskih fondova? U slučaju defaulta, koliko ta imovina vrijedi? Ili ne vrijedi? Pod pretpostavkom swap-a, za navedeni iznos ili neki manji koji bi bio dogovoren smanjio bi se vanjski odnosno unutarnji dug, a smanjio bi se i deficit jer taj dug i nešto košta, pa bi anuiteti otplate tog duga bili manji. “Sigurnost” državnih obveznica daje lažan privid sigurnosti jer neke od kompanija tipa Janaf ili HEP bi vrlo vjerojatno imale znatno bolji kreditni rejting no država, ali ga po logici stvari ne mogu imati jer je država njihov vlasnik i solidarno garantira za njihove obveze. Tako da je korak prema swapu imovine, po mojem sudu, onako na prvu, korak u dobrome smjeru, ali i taj korak pretpostavlja temeljitu analizu i restrukturiranje s jedne strane državnih poduzeća uz uvođenje profesionalnog menadžmenta, a s druge strane konsolidaciju i uvođenje reda i jasnih pravila u javne financije i upravljanje njima. U sljedećem koraku, brzu i održivu reformu javnog sektora s ciljem smanjenja iznosa na rashodovnoj strani uz monetarni i fiskalni poticaj (ukidanjem poreza na dobit i drugih poreznih i neporeznih nameta u nove poduzetničke pothvate i investicije u proizvodnju), a sve s ciljem poticanja rasta domaćeg gospodarstva i izvoza te jačeg i značajnijeg istiskivanja značaja države u ukupnom outputu Hrvatske.

prodajte nas u kompletu s imovinom, nekom normalnom u svijetu

za takvo nešto ne moraš imat završen faks, magisterij ili doktorat, prodat zna i baba sa Dolca,, i po većoj cijeni a ne sad kad je tržište kapitala u RH na koljenima !!!!

posložite državu i uredite tržište da kompanije mogu stvarati dobre dobiti i zapošljavati nezaposlene građane, da ljudima ne odlazi od plaće preko 50% na svakva davanja,, neka budemo bar u prosjeku drugih zemalja.

a onda prodajte sve šta bi kompanije bolje upravljale i stvarale više prihoda a nije od krucijalne važnosti

halo, matematika!?

“Obvezni mirovinski fondovi na računima su krajem studenog imali oko 74 milijarde kuna, a od tog novca čak 18,4 milijarde kuna sami su zaradili ulažući u državne obveznice i dionice privatnih i javnih tvrtki. Na svake četiri kune koje je zaposleni građanin uložio u svoju mirovinu kroz obvezne doprinose, sustav II. stupa zaradio mu je jednu kunu.”

nisu zaradili 1 kunu na svake 4 nego na svake 3. digitron u ruke, 18,4 je trećina od 55,6, a ne četvrtina.

Ideja je super ……ali prije toga treba napraviti red u državi

U svakom slučaju bolje od Lovrinovićeve buke …

Je, al s prodajom se prodaje valjda i dug, a ne samo imovina. Pitanje je stanja imovine i njezine funkcionalnosti odnosno mogućnosti njezinog stavljanja u funkciju da ostvaruje odgovarajući ili očekivani povrat. U tom smislu je imovina varijabilnija nego dug, koji doduše ima svoju paradigmu ponašanja u ovisnosti od cijene duga odnosno kamatne stope preko prisutnih rizika i brojnih drugih utjecaja. U tom i jest problem naše ekonomije što zahvaljujući lošem upravljanju, podinvestiranosti, skupom i neučinkovitom javnom aparatu i prevelikoj ulozi države u ukupnoj ekonomiji ne uspjeva odbaciti dovoljno outputa s kojim bi se redovito namirile sve interesne skupine i platila cijena duga. Pa zato i imamo ‘Perpetuum mobile’ scenarij u kojem rast GDP-a, uvijek kaska za proporcijom duga koji nam dolazi na naplatu. A transmijski mehanizam ide preko države ili pretežito preko države. Tu nema mnogo filozofije. Ili ćeš smanjivati rashode reformama i ukidanjem povlastica i različitih prava i privilegija ili ćeš ‘boostati’ gospodarski rast ciljanim mjerama s jasnim ciljevima koje ćeš morati ispunjavati i mjeriti im prolazno vrijeme. Ili ćeš pak raditi paralelno oboje, koliko je to naravno moguće. Nema tu jednostavnih ni bezbolnih kratkoročnih rješenja, iako ovakav swap može pomoći da Hrvatska barem privremeno ispliva i uzme daha za nastavak plivačkog maratona.

Pretpostavljam da ovakvu zamjenu duga odnosno imovine nije inicirao premijer odnosno mandatar nego da je inicijativa potekla s druge strane, od mirovinskih fondova. Bome ni njima nije svejedno ako država defaultira što će im se događati, a pogotovo njihovim dugogodišnjim upraviteljima. Ovako, barem će na prvu loptu imati ponešto bolje diverzificiran, ali vjerojatno i rizičniji portfelj, a uprave swapanih poduzeća će im na dulji rok morati nekako nadomjestiti i očekivani povrat od swapane imovine, što bi sa svoje strane moglo potaknuti i neke investicije u rast i širenje poslovanja te podizanje efikasnosti i konkurentnosti s jedne, odnosno racionalizaciju poslovanja tamo gdje postoje veća tržišna i druga ograničenja, s druge strane.

Dakle, umjesto najsigurnijeg ulaganja u državne obveznice, dobili bi dionice javnih poduzeća. OK.
I kada bi budući radnik išao u mirovinu, dobio bi svoj novac pretpostavljam na način da se te dionice nekome prodaju.
Kome? Te, nakon n godina, u čijem bi vlasništvu bila ta javna poduzeća?

U vlasništvu dioničara.

Pa ne moraju se dionice nužno prodavati, može se isplaćivati i neka dividenda ako postoji dobit. I to nije novi modus operandi, mirovinci će i dalje nastaviti kupovati državne obveznice, ali će jednokratnom mjerom smanjiti dio javnog duga zamjenom istog za neku drugu imovinu u vlasništvu države. Pored toga država vjerojatno neće njima prepustiti većinske udjele, nego one manjinske osim onih za koje je ionako predviđena privatizacija. I time bi mirovinci zaista mogli ulagati u te kompanije, ne možda kroz direktne dokape da ne naruše zadanu proporciju vlasništva, nego zajedničkim pothvatima kroz ovisna društva specijalne namjene. Eh sad, to bi moglo bitno zakomplicirati ulogu mirovinaca u procesu donošenja investicijskih odluka i upravljanja, ali takva se ulaganja, kao i dosad mogu ograničiti do određene vrijednosti odnosno dijela imovine predviđenog za VC pothvate.

@fahrudin, pa to i pitam: kojih dioničara?

Kome će mirovinci prodati dionice da bi dobili novac potreban za isplatiti našeg novog umirovljenika?

Meni je nadam se jasno što swap znači. Već kupljen dug države, ista neće isplatiti, već će zamijeniti dionicama javnih poduzeća.
Dakle, država se neće opet morati zadužiti da bi vratila svoj prodani dug kroz obveznice jer novaca nema, i na taj način bi smanjila povećanje javnog duga. Mrak. U tom koraku nema dokapitalizacije.
Dug države se pretvara u vlasnički udjel državne tvrtke.

Moje pitanje je tko nam garantira da za n godina, javna poduzeća neće završiti kao što je završio ht, ina…
Nije li to puzajuća privatizacija?

Dividende? Odlično. Tko odlučuje o isplati dividende? (opet retoričko pitanje).
S druge strane, ako danas postoji inicijativa da se drugi stup nacionalizira, tko nam garantira da to isto neće napraviti neka druga vlada za n godina?
U stilu zaštite nacionalnih interesa. Čitaj vlasničkog udjela javnih poduzeća.

Nitko ti ne garantira za ništa.

Al pogledaj koje su trenutne alternative?

I što ako bi se neke javne kompanije privatizirale? Pa ionako su htjeli privatizirati i autoceste i HEP i slične firme, pa očito ne postoji ili dostatan kapital ili interes za iste. Mislim lokalno. Ovako će sve ostati u vlasništvu građana, što posredno, a što neposredno.

Bitno je da se time omogućuje i da mirovinci ulažu u te kompanije kroz zajedničke projekte s državom ili samostalno. Ulaganjem u obveznice po dosadašnjem modelu, neće potaknuti gospodarski rast, a niti otvoriti nova radna mjesta. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Ovo je protupožarna mjera, koja će omogućiti jednokratno smanjenje duga i u manjoj mjeri utjecati na deficit odnosno sredstva potrebna za plaćanje kamata vjerovnicima, a znatno je i efikasnija i “brža” od privatizacije tih kompanija. Ali naravno, ima i mnoge probleme u samoj operacionalizaciji provedbe swapa (cijena i uvjeti zamjene imovine itd.), kao i kasnije glede nadzora i (su)upravljanja tim poduzećima.

@fahrudin,

ja nisam čuo o ideji privatizacije hep-a…
O monetizaciji autocesta, da. Ali ne kroz prodaju vlasništva, već kroz koncesiju na n godina. To je nešto sasvim drugo.
To nije privatizacija.

Ovdje se pak radi o vlasničkom udjelu. Kako će nešto ostati u vlasništvu građana?
Opet te pitam: kome će mirovinci prodati vlasnički udio da bi isplatili novce novome umirovljeniku?

Kupcu. Tko je taj kupac. Bilo tko osim države. Dakle, stranci. Sigurno ne hr. dioničari.

Također, od kada to mirovinci mogu ulagati u projekte? Obveznice, dionice, bankarski zapisi…
Ja nisam upoznat da mogu u projekte. Ako se pravilo promjeni pa se da mogućnost ulaganja u projekte, čemu dionice?
Osim za kratkoročno krpanje proračuna kroz prodaju državne imovine.

Gospodarski rast se ne stvara ulaganjem u obveznice. Obveznice su dug.
Što država ili tvrtka radi sa novcima dobivenim prodajom tog duga je druga priča.
Npr. nije li bolje da hep izda obveznice koje će kupiti mirovinci a hep ulagati u projekte?

A gle, ti očito ne razumiješ da Hrvatskoj u situaciji poremećaja na svjetskim tržištima i vala nove recesije prijeti default ili bankrot naški rečeno. Smanjenje javnog duga utjecat će barem kratkoročno na rejting države i otplatu kamata, a da ne spominjem da bi u situaciji bilo kakvih globalnih poremećaja, cijena hrvatskog duga ionako ‘per se’ porasla i znatno otežala teret njegove tekuće i buduće otplate.

A ako država defaultira, onda će ionako njezina imovina na bubanj, pa će ti stranci opet postati vlasnici i cesta i HEP-a i ostalog.

Evo da prebacim lopticu, imaš li ti trenutno neko bolje rješenje za jednokratno smanjenje duga i rast rjetinga? Na dugi i na kratak rok?

HEP je već izdao obveznice koje su otkupili međuostalim i mirovinci. Time je HEP prikupio kapital za investicije i poslovanje, no dug države se nije smanjio.

@fahrudin,

Ne. Ne priznajem taj „argument“.

Ako država defaultira, koju cijenu će imati dionica recimo ht-a na burzi?
Ako dug poskupi, koliko će to koštati recimo hep?
Bilo u većim troškovima otplate kredita, nabavci struje (gdje smo ionako rekorderi) ili pak prihodima?
Građani će ostati full neokrznuti defaultom države? Koliko će vrijediti kuna?

Ali to nije uopće na stolu.
Ne ide, ako ne smanjimo javni dug, default, a onda prodaja imovine…
Ide mogući default, MMF, rezanje broja zaposlenih u javnim poduzećima i državi, skidanje plaća, ukidanje županija, gradova, smanjenje mirovina… i onda negdje na kraju prodaja imovine…

Pitaš me što napraviti?
Ne znam. Ali sigurno ne privatizirati hep u trenutku kada je cijena novca na povijesnoj niskoj granici. Sigurno ne kada eu centralna banka iste štampa u hrpetini iznosa svaki mjesec a kraj tog štampanja je za nekoliko godina.

I onda to prodavati ljudima kao poticaj gospodarstvu i otvaranjima radnih mjesta, kada je samo i isključivo krpanje rupa.
Dakle po n-ti put… Prihodi, prihodi i samo prihodi. Ali o rashodima ništa. Dapače, kao što čuješ.. rashodi nam nisu problem. Ništa ne treba rezati.

Zar nakon što smo izgubili telekomunikacijsku neovisnost, energetsku neovisnost, financijsku neovisnost… izlaz je prodaja hep-a i financiranje infrastrukturalnih projekata ovoga puta umjesto iz kredita (što nas je dovelo u ovo stanje danas. Uz naravno privatizaciju 90-tih i sveopći lopovluk, btw.. upravo na tim projektima), iz budućih mirovina?

Koliko puta ćemo mi napraviti istu stvar očekujući drugačiji ishod?
Shvaćaš me? Nazovimo to pravim imenom za početak, pa onda idemo dalje.