Jako dobar intervju i jako dobro tumaćenje stanja u društvu ove zemlje. Status knjige je uistinu ogledalo stanja u Hrvatskoj. Vrlo žalosno, ali do bola istinito…

“Nedostaje i potpora samih gradova, jer privatnim vlasnicima prostora mora se objasniti da ne mogu baš uvijek iznajmiti svoj privatni prostor kome god žele. Privatno vlasništvo nije nešto što vam dopušta da s njime radite što hoćete, bilo da je riječ o poljoprivrednom zemljištu, stanovima ili poslovnim prostorima.”

Ne nego bi nevlasnici trebali odredjivat vlasniku sto ce radit sa svojom privatnom imovinom. Brate kupi pa popuj.

Onaj tko i čita kupiti će na Amazonu, osim tri puta veće cijene ovdje se još dobije i preloš prijevod kada je riječ o stručnim knjigama.

Određene stvari koje spominje su očite svima, ali na par mejsta stvarno svakakve gluposti pričaju. A sami su poduzetnici…

Status knjige = status i kvaliteta obrazovanja. Jako mi smeta omalovazavanje konobara i spremacica. To nije stamotni posao. Dodite u sjevernu Ameriku i kada budete u restoranu, pitajte konobara (konobaricu) sto je po zanimanju. Ogroman broj ih ima college ili univerzitetsko obrazovanje. Usput: dok sam jos zivjela u Hrvatskoj, jedan od najnacitanijih ljudi, koje sam ikada upoznala je bio – otpremnik vlakova! Njegov jezik i izrazavanje su bili bolji od skoro svakog mog univerzitetski obrazovanog kolege. Mozes ici u skolu – i ne nauciti bas nista. Obrazovanje pocinje od malih nogu, kad roditelji citaju svojoj maloj djeci, prije vrtica.

Knjiga kod nas nije cijenjena roba. Bolja je kladionica ili otkup zlata. Zato nam i ide tako

Konobari i čistačice sigurno više čitaju,čak i kupuju od nekih direktorčića kojima je jedino u cilju voziti bolji auto zbog komada i ostaviti pevaljki 100 eura,da svi vide ko je frajer. S knjigom se nemaju kome pokazati osim ako nisu kupili neke komplete za stan,a iste nisu ni otvorili.