Složio bi se s g. Flegom. Svatko tko uspije preživjeti ovakve političare i njihove fiks-ideje je očigledno izuzetno žilavi poduzetnik.

u makroekonomskom smislu to je doista jedan SPIN, i takvi spinovi razaraju sve smislene ekonomske koncepcije u hrvatskoj.

mali poduzetnici jesu veoma bitni i potrebni, ali oni ne mogu funkcionirati sami. bez neke velike industrije kako osnove malo poduzetništvo uopće ne može funkcionirati.

kad bi siromašna lika ili slavonija imali jedan tdr, koji ostvaruje puste milijarde ekstraprofita baziranog na monopolskom položaju, i tamo bi se moglo otvoriti mnoštvo frizerskih salona, tvrtki za sitne web aplikacije i raznih sitnih usluga – pa pričati kako malo poduzetništvo cvjeta.

bitno je naglasiti da su i hdz i sdp izuzetno agresivno “dejstvovali” na održanju monopolskog položaja tdr-a, što je blokiralo najmanje 500 milijuna eura investicija u druge hrvatske krajeve. o šteti koje su te regije pretpjele mogla bi se napraviti velika ekonomska analiza kao uvod u velika suđenja pojedinim političarima.

isto tako, kad bi pdv na proizvodnju bio 5% kao što je na birtijaštvo i prenoćištartvo, međimurje i dio varaždinskog i zagorskog kraja, vjerojatno i dugopolje, bi začas postali bogati hrvatski krajevi.

istarski političari su doista pokazali iznimnu umješnost u lobiranju u svoju korist, ali izravno na štetu drugih.

iako je Milanović na to mjesto za ministra, rasporedio svoga najjačeg aduta, nije ih mogao uništiti, svima koji su preživjeli, predlažem dodjelu Zlatne kune