Neoliberalni „washintonski konsenzus“ te financijska globalizacija u Hrvatskoj pokazali su upravo model „učinkovitosti tržišta“ koji je „zanemario model za balone, asimetrične informacije,izobličene poticaje ili rizičnost banaka“!!!!
A kako se to odvijalo??? U grubo evo nekoliko činjenica:
– prije ulaska stranih banaka u hrvatsko bankarstvo, hrvatski građani su u 89% slučajeva bili vlasnici nad jednom neopterećenom nekretninom;
– U Hrvatskoj nije postojao Zakon o financijskim konglomeratima pa su banke pod izlikom modela“učinkovitosti tržišta“ zanemarili asimetrične informacije i ogromno ali i selektivno riskirale. Osnivale su leasing društva, factoring društva, pa su bez obzira što su po modeli INTERNOG REJTINGA do klijenta X d.o.o. mogli izložiti 100 jedinica, koristeći kćerinska društva do klijenta se izlagale i 300 jedinica!
– Da bi banke imale gdje plasirati ne samo domaću akumulaciju nego i onu koju su uvezle otvorili su se veliki infrastrukturni projekti, privatizacije i akvizicije za podobne kako politički tako i nepolitički i diskriminatornim odabirom pojedinih tajkuna mijenjao se stvarni i vizualni status građana. Odjednom smo imali bogate, srednje bogate i siromašne građane!
– Zaduženje je postalo prihodovanje i to sve iz razloga „učinkovitosti tržišta“……..
– I tako bi se moglo još
Međutim osim ekonomista svoj obol su dali i pravnici koji su izmislili Zadužnicu, usporavali donošenje nekih zakona, služili tajkunima i odabranima.
A tu su i vječno krivi političari kao oni koji vode i/ili ne vode politiku zajednice.
Nisu nevini niti umjetnici i ostali kulturni radnici koji su u traženju sponzora i financijera zanemarili svoj status i svoju misiju!
Jer ne zarađuju direktno svoj novac…nego ih plaćaju drugi…
Ipak, ima odličnih ekonomista, koji su naučili stvarnu i realnu ekonomiju
Hrvatske i uspješno vode svoje tvrtke…a poneki i tuđe..
Jer nisu astrolozi [emo_naivan]