[emo_naivan][emo_euro]

izgleda da će ingra i slične firme živjeti vječno [emo_smijeh]

koliko god se gnušao predstečajnih nagodbi, ovo mi se čini još luđe – čemu će dakle uopće služiti psn, ako će se i u stečaju moći poslovati, i to će se još mutni dogovori i promjene statusa moći događati u bilo kojem trenutku postupka.

čemu onda uopće i služi propisan postupak ako se isti može mijenjati i opozivati na sto načina. čemu služi i stečaj kao stečaj ako nitko ne zna ni kako će postupak ići ni kako će se završiti?

ovo je najcrnja fiškalija, koja je očito prevladala u hrvatskom pravu. zakoni postaju samo okviri za potpuno bezakonje u kojemu mnogobrojni sudionici imaju diskrecijska prava, a postupci se mogu odvijati na nebrojeno mnogo načina.

raj za korupciju, zakulisne igre, i ujedno jamstvo potpune pravne nesigurnnosti. takav sustav očito odgovara i premijeru i vođi oporbe i predsjedniku države, sve odreda pravnicima.

Jedino ispravno je stečaj i zatvoriti u Remetinac i procesuirati menadžere .

Bit će vjerojatno jedna bitna razlika.
U PSN plan restrukturiranja radi trenutna uprava, a u stečjanom postupku stečajni upravitelj dok je uprava otvaranjem stečaja dobila nogicu kako kaće bandić.

Dakle, poštena firma koja je upala u probleme ima mogućnost srediti se u PSN-u, a uprava čiji je cilj samo opelješiti vjerovnike će pasti na PSN-u i u stečaju ostati bez svojih mjesta.
Time otpada jedan od najvećih primjedbi – da PSN pošto poto mora proći inače je game over – čime onda uprave i ucjenjuju vjerovnike na visoke otpise itd.

iako je neki vjerovnik teoretski imao mogućnost napraviti svoj plan restrukturiranja to je realno bilo neprovedivo jer vjerovnik niti je mogao dobiti uvid u svu dokumentaciju i poslovanje firme, a i bio bi suočen sa neprijateljskom upravom.

govorite skoro pa potpune besmislice. po vama bi, dakle, bilo unaprjeđenje da prvo uprava pokuša prijevaru, a onda poslije toga da isto pokuša i stečajni upravitelj? tko jami-jami, samo što će biti dvije šanse umjesto jedne, jel?

jedini smisao psn, koji nikad nije proveden, jer su linić & frendovi gurali svoje privatne poslove a ne smisao, bio je upravo da stečaji postanu ono što jesu – mehanizam likvidacije i rasprodaje tvrtke.

vjerovnici su pak oni koji odlučuju o planu restrukturiranja, stvar je u tome, svi znaju, da se zlorabio postupak utvrđivanja tko su doista vjerovnici putem nekažnjenog formiranja fiktivnih dugova.

stečajni upravitelji nikad nisu ni trebali imati ništa s restrukturiranjem, stečaj je stečaj, a restrukturiranje je restrukturiranje – to su dvije stvari koje apsolutno ne smiju imati nikakve veze, ali marksisti hoće sve zamuljati i zamutiti tako da ama baš svaki proces i postupak ima mogućnost opstrukcije i izvrtanja.

isto kao što zubima i noktima štite činovnike koji ništa ne rade, dok istodobno propadaju bolnice, škole, vrtići, isto tako nepopravljivi sdp-hdz boljševici svim silama žele zadržati mehanizme koji će štiti neodgovornost i nesposobnost putem neograničenog posezanja u proračun radi zaštite podobnih a nesposobnih.

menadžment u hrvatskoj ne smije postati struka, nego mora ostati foteljaški raj za podobnike, a to je moguće samo ako se spriječi odgovornost za loše rezultate. stečaj je upravo mehanizam prirodnog tržišnog kažnjavanja nesposobnih i loših, i zato ga treba opsturirati na svaki mogući način.

“stečaj s preustrojem” je taman isto kao ubiti nekoga a onda ga oživjeti kao zombija. no to je standardna tematika horor-filomova, dok mi imamo horor-ralnost ekonomije koju siluju marksistički političari, sljedbenici lenjinove doktrine “političke ekonomije”.

@osi,
puno pjenjenja nizašto…

i koji je onda tvoj prijedlog za rješavanje nelikvidnosti ?

imam ti ja jedan – jednostavan i pravedan iako malo nezgodan – firma koja sutra ne može u roku platiti i jedan jedini račun ide u prisilnu likvidaciju.
to vrijedi i za državu i državne firme.
pa ako preksutra bude 95% nezaposlenosti – neka
jel ti to bolji plan ?
imaš li ti bolji ?

za diskusiju valjda trebate dati neke argumente, vama su valjda argumenti “puno priče” jer vam je dovoljno oslanjati se na par općenitih fraza. zašto se upuštate u diskusiju ako vam je to mrsko? ili nešto radite ili nemojte raditi…

elementarne stvari su neophodne – morate razlikovati nelikvidnost od nesolventnosti, stečaj od likvidacije.

inače – da, to je jedino rješenje za spas države. nezaposlenih već ima onoliko koliko vi mislite da “će ih biti”, samo što oni primaju novce a ništa ne rade, ili rade krajnje nedovoljno, ili im je plaća ekstremno prevelika, pa makar bila 3.000 kuna.

realna prosječna plaća u državnom sektoru bi trebala biti s obzirom na njihov učinak i stanje industrije 1500-2000 kuna, a partije im isplaćuju 7-8000. u toj razlici krije se najveća pljačka države, i zato su stečajevi nužni, što prije.

argumentima odgovaram na argumente, a nisam ih vidio ni u prvom ni u drugom postu.
jer što odgovoriti na:

što onda mogu zaključiti da su apsolutno svi varalice i da nitko ne radi pošteno.
nije moguće da postoje prevarne uprave, ali da postoje i uprave koje su se našle u problemima bez svoje krivice.
zaključujem da smatrate da tim upravama ne treba dati šansu.
a PSN je upravo davanje šanse tim upravama.

stečaj sa restrukturiranjem je davanje šanse firmama sa nesposobnim upravama, ali sa nekakvom perspektivom poslovanja.
primjer Pevec.

i ta mogućnost do sada nije postojala nakon uvođenja zakona o PSN.
i zato su ove izmjene dobre.

ali pretpostavljam da je lakše prodavati jeftine floskule po sistemu “svi su isti”:

zato što je bilo vjerovnika sa fiktivnim potraživanjima svi su oni isti, pa onda vjerovnicima treba oduzeti sva prava…

znači svi stečajni su isti i ne smiju ništa drugo ni pokušati napraviti osim davati oglase za rasprodaju imovine.
inače je to marksizam – a zna se da se posebno poglavlje u Kapitalu odnosilo na stečajne upravitelje.

i na kraju očigledno i sve firme u problemima su iste.
nema nikakve šanse da neki dijelovi možda nešto i vrijede, kao što nema ni apsolutno nikakve šanse da se uz izmjenu nekih praksi i promjenom menadžmenta neki dijelovi mogu staviti na noge i omogućiti da normalno posluju u budućnosti.

svi su isti – pobij ih sve pa neka ih bog razvrstava

i naravno – spuštanje plaće u državnom sektoru će sve riješiti.

učitelji će sigurno odmah početi bolje učiti djecu, a ne odgajati kretene kakve sad imamo
policija i državno odvjetništvo će sigurno počet iskorjenjivati korupciju deset puta bolje.
i neće biti potkupljivi.
lječnici i med. sestre će odmah postat ljubazniji, ali i stručniji, a liste čekanja će se za par mjeseci nestati.

isuse kako mi to nije palo na pamet – pa u svojoj firmi samo trebam spustit plaće tri puta i produktivnost će uzletjeti

a BDP – ufh BDP će poletjeti nebu pod oblake – pa ipak je osobna potrošnja najveća komponenta BDP-a, a trećini zaposlenih ćemo spustiti plaće četiri puta.
naravno preostale dvije trećine više neće nigdje raditi zbog stečajeva, pa će ova trećina zapravo biti novih 100%

pokušavate mi imputirati teze koje ja nigdje nisam rekao. gdje sam ja to rekao da su “svi isti”? ja upravo predlažem da se psn odvoji od stečaja strogo i čvrsto zato što nisu svi isti.

a ta priča o upravama koje su se “našle u problemima bez svoje krivice”, to je baš marksizam o kojem govorim. vi očito mislite da su državni novci tu da se uzmu, a o tome tko ima a tko nema krivice trebaju odlučivati partijski sekretari. i onda tratiti novce sviju nas.

sposobna uprava koje je dovela tvrtku u propast “bez svoje krivice” valjda bi trebala naći kvalitetne investitore iz branše i uvjeriti ih u to.

za to treba imati egzaktne argumente, i novca će se sigurno naći pa tvrtka vjerojatno neće trebati niti u psn a kamoli u stečaj.

no za uzeti novce od partijskih sekretara, treba samo istima zaplakati na ramenu, i pozvati se na rođake/kumove/partijske drugove. i onda sekretari dijele novce sviju nas.

dajte mi recite, nije li to krajnje nemoralno da šačica partijskih moćnika određuje tko “ima krivice” a tko nema, i to sigurno ne po stručnim kriterijima – jer sekretari su garantirano neznalice – i raspodjeljuje krajnje ograničene zajedničke naše novce stvarajući krajnje nepoštenu, antitržišnu utakmicu? ja mislim da je to dno nepoštenja, i zato je marksizam najnepošteniji poredak u povijesti.

tvrtkama i upravama “daje šansu” tržište. ako ste nekad analizirali tvrtku koja je otišla u stečaj, mogli ste naći da skoro pa ama baš nikada tvrtka ne odlazi u stečaj slučajno, potreban je niz loših poteza i uprave i vlasnika da dođe do toga. kad dođe, to je u 99% slučajeva sasvim zasluženo.

čak i u našim suludim uvjetima nikad nije bila ideja da stečajni upravitelji restrukturiraju tvrtku, zato su i nametnuli da stečajni upravitelji moraju biti pravnici koji u 99% slučajeva nemaju pojma s pojmom o poslovanju, organizaciji upravljanju, procesima, ničemu osim likvidaciji. stečajni upravitelji su likvidatori, sve ostalo je teško izvrtanje pravnog sustava koje je nastalo iz čistog populizma.

tvrtka u kojoj je uprava nesposobna a vlasnici ne žele/ne znaju/neće postaviti drugu sposobnu napraviti suvisao plan restrukturiranja – zašto bi, zaboga, država protežirala takvu tvrtku?!

u kojoj varijanti bi se vlasnicima isplatilo namjerno tjerati tvrtku u stečaj umjesto u psn, osim u varijanti čiste muljaže, koja bi bila lako dokaziva uz sve dokumente koji postupak prate?

možete li možda doći do zaključka da, ako sustav daje i teorijsku mogućnost da vlasnik (ne hipoterni vjerovnik, nego vlasnik) profitira stečajem u odnosu na psn, da je onda sustav negdje krajnje izopačen i da tu izopačenost treba mijenjati, a ne ublažavati je još jednom izopačenošću (stečajem koji nije stečaj).

.. i ponovno mi imputirate nepostojeće izjave i teze. moje je osobno mišljenje da je hrvatski psn izmišljen upravo zbog mogućnosti takvih fiktivnih potraživanja, to je bila glavna misao vodilja autora istog.

da nije tako, nikad ne bi puštali psn sa smiješno formalnim planovima restrukturiranja, nekad tek u par rečenica. u državama gdje je psn postupak kreiran s poštenim namjerama plan restrukturiranja bio je u fokusu, i tko se nije potrudio da ga napravi što je moguće bolje, ne samo da je propao, nego se i osramotio, stručno i poslovno.

sve tvrtke koje su “dogurale do stečaja jesu iste – propale tvrtke.

sve je to ok što vi kažete, ali samo pod jednim jedinim uvjetom – tko u to vjeruje, neka uloži svoje vlastite novce.

zašto bi vi uzimali moje novce za ono u što vjerujete samo vi? i kakve veze sa svime tim ima država? ako tvrtka uspije ,onaj tko je u nju uložio dobije nagradu – profit. ako ne uspije, taj isti će snositi i rizik. a novca privatnih investitora spremnih na rizik ima u izobilju, samo ako je moguće dokazati teze koje ste naveli. ako nije, znači da tvrtka i treba propasti.

opet vi u svome stilu – gdje sam ja rekao da će to “sve riješiti”? ja sam pokušao postaviti omjer koji oslikava zašto naša ekonomija ne može mrdnuti iz gliba s tako nerealno visokim plaćama u državnom sektoru.

nesrazmjer je toliki da nema te produktivnosti ni profitabilnosti koja bi to mogla platiti, a naša privreda na koljenima ne može ni ustati, a kamoli pokušati doći do tog nivoa.

no daleko od toga da se taj nesrazmjer mora rješavati samo sniženjem plaća – puno važnije je početi masovno otpuštati.

fućkaš bdp koji ne dolazi iz stvaranje nove vrijednosti, nego iz potrošnje izravno generiranje dizanjem enormnih kredita. u new york po kredit – razdijeliti činovnicima – činovnici onda brbljaju na mobitele i vozikaju se po gradu. da oprostite je-eš takv bdp. to nije ništa doli subvencioniranje strane privrede rasprodajom sve imovine stečene od stoljeća sedmog.

a što se tiče onih što neće “nigdje raditi zbog stečajeva”:

1. oni neće raditi, ali će raditi oni drugi iz tvrtki koje su tržišno opstale. nekima će tržište biti veće, neki će biti rasterećeni jer će država smanjiti poreze jer ne mora ulupavati novce u “stečaje s preustrojem”
2. posla ima kao u priči. pitanje je zašto ljudi neće da rade. sada i ovdje 30-40 milijardi kuna čeka na granicama hrvatske. gotov novac, keš koji se odmah može iskeširati. ali investicije se blokiraju i blokiraju. govorim samo u novcu koji odmah može ući u hrvatsku, a novac koji bi mogao ući vrlo brzo kad bi se slomile blokade investicija višestruko je veći.