teško je protiv nekog kada je iz “dobre” familije.

Jedan od najpoznatijih književnih likova koji je oličenje lijenosti je Oblomov, glavni junak istoimenog romana ruskog pisca I. A. Gončarova. Prema njemu je skovana riječ oblomovština za osobinu čovjeka lijenog, nepokretnog, bez volje, po prirodi dobrog i pitomog, ali od kojega su odgoj i društvena sredina učinili gotovana. Pojam oblomovština sinonim je za lijenost, bezvoljnost, neaktivnost, pasivnost, parazitizam i postaje simbolom jednog vida egzistiranja.
Oblomov simbolizira inertnost i rezignaciju jednoga dijela ruskog plemstva, ušuškanog u tehnološku, deprimirajuću udobnost. Radi se o talentiranom mladom čovjeku, punom potencijala i neiskorištene energije, koji je zakočen (ne)realnim strahovima od života i manjkom volje pred postojećim okolnostima. Oblomov postaje simbolom mlađih generacija koje ne znaju što žele od života, pa ih spopada malodušje, depresija, tjeskoba i apatija. Kao društveno nekoristan pojedinac, Oblomov je simbol tzv. „suvišnog čovjeka“. Njegova inercija i pasivnost govore o apsurdnosti jednog postojanja.
Oblomov shvaća da odustajanje traži najmanje ulaganja energije, pa se stoga način njegova funkcioniranja i bazira na principu odustajanja. Odustaje od preseljenja, ljubavi, daljeg obrazovanja, mogućnosti svakog napredovanja, na kraju biološki odustaje od života, jer fizička aktivnost organizma biva ugrožena paralizom, potom i smrću.

Ne znam zašto uopće postoje, osim da primaju plaću. Najveći problem je Lex Perković, osim njega svi su izgleda pošteni i nevini. Samo o njemu se raspravlja i javno govori. Ako njega uspiju riješiti mogu raspustiti dorh, jer drugih slučajeva kao da nema.