Ovdje upišite svoj komentar…

Bla,bla,bla… Počelo je razvlačenje ili bolje rečeno navlačenje statistike.Jedino prof. Krizmanić ima “muda” reći istinu. GONG me nije razočarao jer i nisam očekivao da u ovome bude imalo objektivan. Nažalost velika većina građana koji su bili neodlučni te nisu izašli na izbore i drugi dio koji je izašao a glasovao protiv nisu bili zastupljeni u medijima nikako, nego je nad njima izvršena medijska prisila, pa je zbog toga, a i zbog samih motiva ulaska u EU, jedan dio građana koji i je za članstvo, jednostavno zakljućio da stvar nije vrijedna trošenja cipela i odlaska na birališta. To je prava slika do kuda su nas dovele naše političarske elite putem dirigirane propagande preko medija.
Po meni nije problem ući u uniju ili ne nego je problem motiva ulaska. Naši motivi su:
1. Uhljebljenje ( 20 000 eur/mjesec) dijela naših političara u EU
2. Žicanje novaca iz fondova EU, tako da i dalje možemo živjeti na stari način
3. Podizanje ili bar zaustavljanje pada kreditne sposobnosti tako da se i dalje možemo zaduživati
4. Po Pusićki da bi uopće dobili mirovine
5. Dolazak stranih investicija tako da ti stranci koji investiraju odnose dobit u svoje matične zemlje kako to već i rade banke, MOL i drugi investitori. A to zato jer mi nismo sposobni štedjeti i investirati.

A motivi bi trebali biti
1. Da lakše možemo mi investirati u Eu
2. Da imamo veće tržište za naše proizvode te da ga lakše osvojimo
3. Da svojim znanjem , marljivišću, kulturom i trudom doprinesemo razvoju Eu

No naši mozgovi su u zadnjih 12 godina isprani i naše vrijednosti izokrenute naopačke. Baćeni smo u svakom pogledu jako unatrag za što će trebati generacije da bi se popravilo u uniji ili izvan nje. Vrijedni, štedljivi i kulturni ljudi žive lijepo i i uniji i izvan nje a lijenčine, moralno degradirani itd žive i u uniji na rubu siromaštva i od milostinje te unije ( Jug Italije )

Slabu participaciju na referendumu oko ulaska u EU prije svega tumačim tako da je više od 56% birača (a nerealna brojka od 4,5 milijuna birača dokazuje da još uvijek govorimo o HDZ-ovom popisu birača) prije svega ogorčeno domaćim političarima što se tiče politike unutar domaća četiri zida pa su odlučili ostati kod kuće. Drugi razlog se mora tražiti u činjenici da svi tih godina javnost nije informirana glede prednosti i mana članstva odnosno obveza i prava RH u Europskoj Uniji. Takva rasprava i kampanja, s obe strane, traje obično godinu do godinu i pol i obuhvaća sve od letaka do tribina, tv sučeljavanja, spotova, skupva itd. Činjenica je isto tako da je bez podrobnog informiranja i žurno raspisanog referenduma dobar dio birača (svjesno?) zapostavljen i zanemaren, što ne govori u korist domaćih političara, ma koje boje bili. Govori više o tome da birače i potencijalne birače ne smatraju zrelim da donesu važne odluke kad imaju priliku za to, tražeći od istih da o nečem odluče o čemu malo do gotovo ništa ne znaju da bi si zaista mogli stvoriti neko mišljenje glede izbora na takvom referendumu. Slabo je to sve bilo pripremljeno od prvog dana, referendum je trebao biti proveden znatno ranije i naravno tek nakon detaljnog informiranja hrvatske javnosti a ne na samom kraju, vršeći vremenski pritisak i zanemarujući potrebu građana. Odluka je ipak pala, mislim da je dobro kako je ali gorak je okus kad pogledam natrag i rekapituliramo neke korake. Hrvatska nema druge alternative, a ukoliko i dalje politiku i privredu budu vodili nesposobni i podobni, mi nećemo napraviti korak naprijed – bili mi u EU-u ili ne.