Kad su u pitanju mjere aktivne politike standardno se daju informacije o broju podnijetih zahtjeva i broju osoba koje bi se trebalo zaposliti po tim zahtjevima “416 zahtjeva za 1279 osoba”. Međutim, ovakvim informacijama nedostaje najbitnija komponenta: vrsta poslodavaca koja je podnijela zahtjeve, kojih se djelatnostima bave i one najvažnije o kakvim se radnim mjestima radi, stalnim ili onima na određeno vrijeme, ako pomoć traži za one na određeno vrijeme, iz kojih razloga se otvaraju takva radna mjesta i na koji rok, koja kvalifikacijska struka i zanimanje radnika se traži. Tek prezentacijom ovakvih podataka dobila bi se jasna slika što se i tko potiče aktivnom politikom i na koji rok, odnosno kakvi se rezulati rada zaposlenih osoba i sudbina radnih mjesta na kojima su radili, mogu očekivati nakon isteka vremena u kojem Zavod obavezuje potiče njihovo postojanje. Kod poslodavaca koji nakon isteka pomoći zatvaraju radna mjesta zbog “smanjenog obima posla” ili “tehnološkog viška” ne može se reći da su primljeni poticaji postigli svrhu zato što osobe zaposlene na tim radnim mjestima ponovno završe na Zavodu i priča počinje ispočetka. Još jedna nezaposlena osoba više a jedno radno mjesto manje.