Njih pesimizam neće stajati radnih mjesta, neće čekati mjesecima na isplatu plaće, neće svojoj djeci morati reći da si ne mogu priuštiti ovo ili ono, neće živjeti u očaju i bojati se budućnosti i za svoju egzistenciju, dizati kredite kod onih koji će im lomiti ruke i noge itd. Oni, menadžeri, će i dalje primati lijepe plaće i dalje prditi u fotelje. Ništa od njihovog pesimizma ali jednako tako ni od optimizma.
fräulein babic, uspjeli ste do razine nedeljne propovijedi dovesti nesto sto zavrsava rijecima: ‘ovaj dokument… nije potpun bez temeljne analize i usmene prezentacije’…
obzirom da navedenu analizu niste zatrazili/platili, dozvolite da ovaj ‘komentar’ svrstam u kategoriju: ‘enci menci na kamenci, troja vrata zakljucata, er mer muziker, kanta kuca krec, idi u babinu pec’
zivila [kiss]