U razgovoru s nekoliko ljudi angažiranih na boljitku hrvatskih otoka, svaki od njih pohvalio nam je europarlamentarca Tonina Piculu kao osobu koja puno truda ulaže u razvoj hrvatskog arhipelaga; otočni aktivisti zovu ga "naš čovjek u Bruxellesu".

Picula je nedavno izabran za dopredsjednika Međuskupine za mora, rijeke, otoke i priobalna područja Europskog parlamenta (EP), gdje će narednih pet godina biti zadužen za sve europske otoke. Najavio je da će ta međuskupina biti mjesto kroz koje će se lakše artikulirati interesi hrvatskih otočana.

Otkud vaš interes za otoke?
Ta je sfera dio mog predizbornog programa i obećanja koje sam 2013. dao građanima u kampanji za EU. Riječ je o sretnom spoju mog bavljenja vanjskom politikom i činjenice da sam rođen na Malom Lošinju, a odrastao u Šibeniku. Jadranski dio Hrvatske najmanje je anoniman svijetu, ali nije do kraja iskorišten. Turizam doduše promovira naš Jadran, ali nije adektvatno nadograđen pa taj dio Hrvatske daje samo 30 posto nacionalnog BDP-a. Zato želim u uvjetima članstva u EU animirati sve koji žive uz more, za more i od mora da otvore neke nove perspektive, koristeći instrumente EU. Svim županijama i većini gradova uz more, te nekim općinama, ponudio sam suradnju, posredovanje kod tijela državne vlasti ukoliko imaju razvojne programe. Predstavio sam se i kao njihov zagovornik u raznim institucijama EU. Interes, nažalost, nije bio na razini očekivanja.

Kakvoj se pomoći EU otočani mogu nadati? Nedavno je novcem europskih fondova skoro u cijelosti plaćena gradnja trajekta za jedan estonski otok…
Bitno je da sam znaš što želiš. Mi sami moramo identificirati i katalogizirati probleme, a onda ponuditi partnerstvo EK u mjeri u kojoj želimo sudjelovati u rješenju. Takav vas pristup čini ozbiljnim, pokažete li volju za rješavanje problema zbilja su voljni financirati i do 90 posto projekta. Prethodno moramo sami riješiti papirologiju, poboljšati infrastrukturu. Raduje da na nekim našim otocima lokalne vlasti već same stvaraju uvjete za dolazak investicija. Tu je, s jedne strane, svježi Junckerov investicijski plan, a s druge financijska omotnica za Hrvatsku koja je do 2020. više nego izdašna.

Koji su glavni problemi hrvatskih otoka?
Najozbiljniji problem je depopulacija. Na otocima ubrzano gubimo stanovništvo, mislim da je ostalo još samo 47 naseljenih otoka, sa 125.000 stanovnika. Moramo zaustaviti taj trend jer ovako uskoro nećemo dovoljno ljudi ne samo da nose budući razvoj na otocima, nego ih neće biti niti da dočekuju turiste. Zato je moja prva akcija u EP bila spriječavanje zatvaranja područnih osnovnih škola na otocima. Već 2013. godine sam doveo u EP osnovce i njihove učitelje sa Prvića, Iža i Silbe kako bih skrenuo pozornost na taj problem. Zatvorite li takvu školu poslali ste poruku tim klincima i njihovim roditeljima da za njih na otoku nema budućnosti. Pored toga, otoci su previše povezani uz turistički sektor koji ima sezonski karakter, pa u tom dijelu godine nastaje ogroman pritisak na nejaku infrastrukturu. Problem je i neodgovarajuća zdravstvena zaštita; zalažem se kod Komisije da otočani i njihovi gosti dobiju mogućnost adekvatnog prijevoza u slučaju hitne potrebe brzim gliserima i helikopterima. Uglavnom, radim na katalogu problema koje dijelimo s većinom zemalja koje imaju otoke. Kada posao dovršim predstavit ću ga kolegama u Otočnom saboru kao i svima onima koji mogu donijeti odluke u okviru nacionalnog zakonodavstva. Nakon toga se može pokucati na vrata europskih strukturnih i kohezijskih fondova, koji i postoje da izjednače regionalne razlike. Beskonačno je važno senzibilizirati domaće nositelje vlasti u malim sredinama da prate te europske trendove, a moja Međuskupina tu može biti dobar medijator. Nadam se da ćemo sada naša vječna pitanja napokon početi rješavati, odnosno da ćemo dobiti sredstva i know-how od onih koji imaju iste probleme kao i mi, a uspjeli su se vezati za kopno puno čvršće iako su njihovi otoci malobrojniji puno udaljeniji od naših.

Zalažete se za razvoj industrije na otocima – kakve?
Otocima treba healthy ili smart industrija, koju bi ionako morali razvijati, daleko od bilo kakvih pomodarskih razloga. Smart industry znači ulaganje u sektore s dobro obučenom radnom snagom gdje se brzo stvara višak (izvozne) vrijednosti. Europa danas nastoji puno više ulagati u istraživanje i razvoj, pa ako se predlaže nicanje servera u Lici, zašto ne bi imali suvremene projekte i za otoke, bez obzira na trenutno manjkavu infrastrukturu? Predlažem da ta vrsta razvoja ide u korak s budućim mapiranjem energetske politike u Hrvatskoj. Što ćemo ako i kada krene eksploatacija nafte i plina, hoćemo li zatvoriti vrata projektu koji nije samo naš nego postaje i globalan? Evo LNG terminal na Krku dobiva sve više pristalica u EU u sklopu Energetske unije, a kad ga spomenete i američkim dužnosnicima svi sa zanimanjem podignu obrve jer je projekt dio globalnog planiranja, kako diverzificirati opskrbu energentima i razviti alternativne dobavne pravce.

Što mislite o najavljenom istraživanju nafte i plina u Jadranu, hoće li ono ugroziti Jadran i otoke?
Taj je projekt vrijedan prihvaćanja određene razine rizika, uz, naravno, odgovarajuće zaštitne mehanizme. Razumijem strahove, ali oni ne smiju biti razlog manipulacijama druge vrste. Hrvatska ne može stalno zatvarati vrata razvojnim šansama, ne možemo više preskakati projekte poput LNG terminala na Krku kad za njega ima toliko interesa, a vidimo i kakva je situacija u energetici na širem prostoru Euroazije. Zbog sve većih energetskih potreba modernog svijeta, ali i Hrvatskih razvojnih potreba više nije realno nametati iluzije o korisnosti neke potpune pasivnosti prema mogućnostima našeg Jadrana. 

Mali ribolov

U Hrvatskoj je, sukladno pregovaračkim paketima sa EU, ukinuta kategorija malog ribolova', a uveden je 'mali obalni ribolov' sa svega 3500 povlastica i uz zabranu nekih ribarskih alata. Kako to da su neke druge članice EU uspjele sačuvati svoj tradicionalni mali ribolov i – može li nam Međuskupina pomoći da ublažimo štetu?

Neke su zemlje uspjele do određeme mjere zaštititi svoj mali ribolov kroz pregovore o kulturi, dakle ne kao gospodarsku priču nego kao kulturnu baštinu, jedan način života, čak i svjetonazora, koji ne ugrožava riblji fond, pravnu stečevinu i ekološke standarde. EU priznaje tri vrste ribolova – profesionalni, sportski i rekreativni, pa je mali obalni ribolov uvršten kao podvrsta ekonomskog ribolova. Vrlo je restriktivan obzirom na dopuštene ribolovne tehnike i alate, no odbijam da se tu ništa više ne može napraviti. Preko naše Međuskupine izvidjet ćemo a onda i inicirati nadgradnju onoga što je ranije ispregovarano. Međutim, prije svega se moramo međusobno dogovoriti jer je dio profesionalnih ribara pozdravio ukidanje malog ribolova, smatrajući njegove aktere nelojalnom konkurencijom. Namjeravam otvoriti raspravu u Hrvatskoj da konsolidiramo našu poziciju, a onda ću testirati raspoloženje u EP kako što prije iznova ispregovarati promjene. Naš će zahtjev biti artikuliran tokom ove godine.