Čak 70 posto stanovništva Europske unije živi u gradovima, a na toj razini se i provodi 70 posto svih zakona koji se donose u Europskoj uniji, a koji uređuju svakodnevni život građana. No, istovremeno gradovi  nisu uključeni u proces donošenja politika i zakona, te raspodjele sredstva na razini Unije. To bi se u narednom razdoblju trebalo promijeniti usvajanjem takozvane EU Urbane Agende – inicijative kojom se želi osigurati sustavno uključivanje regionalne i lokalne uprave  u postupak izrade  zakona i način raspodjele sredstava na razini EU.

U okviru Urban Agende, u lipnju ove godine očekuje se usvajanje dokumenta pod nazivom Amsterdamski pakt, kojim bi se preciznije trebalo definirati način sudjelovanja gradova u procesu konzultacija i donošenju politika i zakona koji imaju utjecaj  na razvoj i kvalitetu života i poslovanja u gradovima. Nizozemska koja je nedavno preuzela supredsjedanje EU, posebno je zainteresirana za konkretiziranje Urbane Agende, i to usvajanjem Amsterdamskog sporazuma čiji se finalni tekst trenutno usuglašava. Jelena Ricov, pročelnica zagrebačkog Ureda za programe i fondove EU, koja je prošli tjedan sudjelovala u Europskom parlamentu u izvanrednoj javnoj raspravi na temu Urban Agende, pojašnjava da je u aktualnoj sedmogodišnjoj financijskoj perspektivi za razvoj gradova namijenjeno minimalno pet posto iz Europskog fonda za regionalni razvoj na razini svake zemlje članice.

No, ta su sredstva još uvijek teško dostupna gradovima, budući da se način i dinamika njihova korištenja, putem natječaja koje raspisuju nadležna ministarstva, određuje na nacionalnoj razini. "Siromaštvo, stanovanje i sve više izbjeglice su izazovi s kojima se susreću svi veliki gradovi u Europi. Statistike pokazuju da je najviše siromašnih ljudi u najvećim europskim metropolama zapadne Europe. Davanjem gradovima više ovlasti pri formiranju EU politika se može puno napraviti na poboljšanju uvjeta života građana unije", kaže Ricov. Dodaje da trenutno u EU postoji 5,1 milijun beskućnika. Od 500 milijuna stanovnika EU-a, njih četvrtina ili više od 24,8 posto je izloženo prijetnji siromaštva i socijalne isključenosti. Ricov, koja je izlagala na temu Urbanog siromaštva i Socijalnog stanovanja, smatra da bi gradovi mogli puno više, nego što to mogu neka ministarstva na nacionalnoj razini, učiniti po pitanju socijalnih programa, stanogradnje i poboljšanja uvjeta života ljudi.

Građani zemalja Europske unije sve teže pokrivaju osnovne troškove stanovanja, te je posljednjih godina značajno porastao broj obitelji koje od gradskih vlasti traže pomoć u rješavanju stambenog pitanja – bilo kroz povoljne gradske stanove ili kroz subvencioniranje troškova najma i režija. Troškovi stanovanja na razini čitave Unije su oko 22 posto ukupnih prihoda kućanstva, a za one koji zarađuju manje od nacionalnog prosjeka ti troškovi se penju na više od 40 posto. Hrvatska je na razini Unije iz razloga što su mnogi naši građani vlasnici nekretnina u kojima žive. Najmanji udio troškova u ukupnoj populaciji imaju zemlje poput Cipra i Malte s 10-ak posto.

U tim zemljama je i najmanji udio troškova stanovanja za siromašne koji iznosi 20-ak posto ukupnih prihoda. Najveći troškovi stanovanja su u Nizozemskoj, Njemačkoj, Danskoj i Grčkoj. Troškovi ukupne populacije se u prve tri zemlje kreće na razini od 30 posto, a u Grčkoj 40 posto. No, razina prave gospodarske krize u Grčkoj vidi se i u ovoj sferi jer građani koji zarađuju ispod 60 posto državnog prosjeka za troškove stanovanja u toj zemlji odvajaju nevjerojatnih 70 posto ukupnih prihoda kućanstva. U Danskoj siromašni odvajaju 60 posto prihoda, a u Nizozemskoj i Njemačkoj oko 50 posto.

"Sve ovo pokazuje da je takozvana "priuštiva" ili socijalna stanogradnja jedan od najvećih problema suvremene Europe kojeg puno efikasnije mogu riješiti jedinice lokalne samouprave u kojima se ti problemi i pojavljuju – gradovi. Da Europi nedostaje veliki broj stanova pokazuje i činjenica da više od 50 posto mladih Europljana u dobi 18 do 34 godine živi i dalje s roditeljima. U Uniji čak 25 milijuna stanovnika živi u socijalnim stanovima, a samo u Parizu je na listi čekanja za socijalne stanove više od pola milijuna ljudi te 255 tisuća u Londonu.

Potražnja za socijalnim stanovima je zadnjih godina dramatično porasla, samo u zadnjih godinu dana u Velikoj Britaniji za 30 posto, a u Irskoj za čak 74 posto", pojašnjava Ricov. Dodaje da je Grad Zagreb, koji na socijalne programe troši više od 30 posto svojeg proračuna teškog oko milijardu eura, jedan od socijalno najosjetljivijih gradova. Činjenica je međutim, kaže Ricov, da većina razvijenih gradova zapadne Europe više ne može samostalno snositi troškove rastućih potreba svojih građana, koje su velikim dijelom nastale kao posljedica politika koje se donose na razini EU.