U Hrvatskoj se razvija crno tržište starog papira na kojem se odvija pravi rat među sakupljačima te sekundarne sirovine. Privatne osobe sakupljaju tu sirovinu tako da je kradu iz kontejnera, čak ih i oštećuju, tvrdi naš sugovornik i navodi da crno tržište ruši cijenu starom papiru koji se prodaje za gotovinu.

Dovoljno i za izvoz
Izvoznici starog papira na europskom tržištu postižu za njega sve veću cijenu koja trenutačno iznosi oko 100 eura po toni. Kako tržište u Europskoj uniji raste, sve je veći broj onih koji se okreću izvozu. Sakupljačima se ne isplati sirovinu prodavati u Hrvatskoj zbog nelikvidnosti i dugih rokova u plaćanju koji prelaze godinu dana.Tako je Zlatko Canjuga, direktor lani osnovane tvrtke Hamburger Recycling za reciklažu nemetalnih ostataka i otpadaka sa sjedištem u Zaboku, predložio da se problem riješi uvođenjem slobodnog tržišta. Traži da državni Fond za zaštitu okoliša prestane s nepotrebnom politikom subvencija i koncesija. Marinko Mikulić iz Pan papirne industrije, ljut je na izvoznike i traži pomoć države. Mikulić je uputio zahtjev Hrvatskoj udruzi poslodavaca, u kojem lobira za zaštitne mjere u korist proizvođača te navodi “da Pan već više od godinu dana ima problema s nabavom starog papira i ambalažnog otpada, i to od trenutka, kada su se u EU povećale cijene navedene sirovine”. “S obzirom na povećanje cijena, sakupljači u RH, među kojima je najznačajnija novoosnovana Canjugina tvrtka, počeli su većinu sakupljenog papira izvoziti u EU zbog čega je došlo do nestašice papira.

Iza Canjuge stoji strani kapital koji potaknut regulatornim kaosom zarađuje tako da jeftino kupuje otpadni papir u Hrvatskoj, pa ga izvozi u EU i nama skupo preprodaje”, tvrdi Mikulić. Presudno je pitanje veličine domaćeg tržišta starog papira. Trebalo bi biti dovoljno sirovine za domaće potrebe, pa čak i za izvoz, s obzirom na količine papirnih proizvoda i uvoz robe koja u Hrvatsku stiže zapakirana. Također, tvrtke koje onečišćuju okoliš plaćuju visoke namete Fondu koji isplaćuje naknade, a učinak je polovičan jer papir i dalje u nepoznatim, ali svakako velikim količinama, završava kao obično smeće na deponijama. Sustav koji je uspostavljen, unatoč postepenom razvoju, ipak ne uspijeva zbrinuti ni polovicu domaće proizvodnje gotovih papirnih proizvoda, a da ne govorimo koliki je potencijal od uvoza roba koji je lani iznosio 15-ak milijardi eura jer su u Hrvatsku stigle zapakirane.

Premalo sakupljamo
Prema računici Rajka Naprte, voditelja Odjela za papir, tisak i medije u Sektoru za industrije HGK-a, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, hrvatska proizvodnja gotovih proizvoda iznosi oko 300.000 tona godišnje. To po glavi stanovnika, kaže Naprta, znači proizvodnju od 70-ak kilograma, no s obzirom na veliki uvoz zapakiranih proizvoda, računa da to iznosi više od 100 kilograma. Naprta ističe podatak da je udio prikupljenog starog papira u 2009. dosegao 50 posto ukupne domaće proizvodnje gotovih papirnih proizvoda. To znači da je tada oko 150 tisuća tona otpada ostalo nezbrinuto, odnosno završilo je kao smeće. Mjereno po sadašnjim cijenama europskog tržišta značilo bi to da godišnje propadne sirovine vrijedne više desetaka milijuna eura.

Zbrinjavanje

Nema podataka za 2010.
“Sakupljanje papira bilo je u stalnom porastu do 2009. kada je dosegnulo 150.000 tona, dok je 2000. bilo sakupljeno 45.000 tona. Kada se to usporedi s kretanjem proizvodnje vidimo da je briga o zbrinjavanju rezultirala s više od tri puta količinski sakupljenog papira u proteklih deset godina. Na žalost, te podatke za 2010. ne možemo dobiti od državne statistike iako oni svjedoče o sve višoj razini organiziranosti sustava gospodarenjem”, kaže Rajka Naprta iz HGK.