Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Egipat i Tunis najzanimljivije su države u koje namjeravaju talijanski poduzetnici preseliti svoje proizvodnje, ponajprije zbog nižih poreza i troškova radne snage. To je pokazala studija Unimpresa, objavljena ovih dana u Italiji. U studiji se navodi da je nekoliko velikih talijanskih korporacija i banaka probilo led prije više desetljeća, a onda su slijedili srednji i mali poduzetnici. Međutim, u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori kriza je utjecala na pad stranih investicija pa tako i talijanskih.

Prvi trgovinski partner
Silva Stipić Kobali, direktorica Centra za investicije u Hrvatskoj gospodarskoj komori, vjeruje da talijansko ulaganje u Željezaru Sisak i ulazak renomirane Grupe Danieli koja je za 30,4 milijuna dolara preuzela sisačku željezaru od američkog CMC-a, može biti dobar primjer i putokaz drugima, ne samo talijanskim investitorima za ulaganja. Kobali podsjeća da je Italija godinama naš prvi vanjskotrgovinski partner s kojim ostvarujemo nešto manje od petine ukupne razmjene sa svijetom. Međutim, po vrijednosti investicija u Hrvatsku, Italija je tek na sedmom mjestu s uloženih, relativno skromnih 1,23 milijarde eura. To je svega 4,78% ukupnih stranih ulaganja u Hrvatsku (za razdoblje od 1993. do kraja prvog tromjesečja ove godine).Prema dinamici ulaganja značajnije talijanske investicije realizirana su 2002. ne (225,7 mil. eura), 2004. (150 mil. eura), 2005. (177 mil. eura), 2006. (190,4 mil.eura), te 2010. godine (137,3 mil.eura). No, prošle godine vrijednost talijanskih ulaganja iznosila je svega 18,4 milijuna eura, što je dijelom posljedica recesije u samom talijanskom gospodarstvu. Talijanski poduzetnici osnovali su u Hrvatskoj (samostalno ili u suradnji s hrvatskim partnerima) više stotina tvrtki i u različitim djelatnostima (Calzedonia, ENI, Inagip, Calligaris i dr.), no najznačajnija talijanska ulaganja ipak su realizirana u financijskom sektoru, poput talijanske banke Unicredito Italiano koja je vlasnik Zagrebačke banke, Gruppe Intesa BCI koja je vlasnik Privredne banke Zagreb. U Hrvatskoj su također i Gruppo Veneto Banca i Banca Populare di Verona e Novara. Ukratko, Hrvatska sada očekuje ulaganja što više u proizvodni sektor, energetiku, promet, poljoprivredu, zdravstveni turizam i sl.

Manja ulaganja i u Srbiju
Talijanske tvrtke su u razdoblju od 2005. do 2011. godine u Srbiju uložile 800 milijuna eura, što tu zemlju svrstava među pet vodećih po visini investicija. Najveće godišnje ulaganje od 334 milijuna bilo je 2008., a najmanje lani – svega 33 milijuna eura. Statistika NBS-a nije obuhvatila ulaganje Fiata i njegovih kooperanata koje iznosi oko milijardu eura, tako da je Italija pri samom vrhu u pogledu investicija u Srbiji, u kojoj posluje 400 njezinih tvrtki. Najviše ih je iz tekstilne djelatnosti, ali od kada je došao Fiat, u porastu su tvrtke iz autoindustrije. Među najznačajnim tvrtkama iz tekstilne industrije, koje u Srbiji imaju proizvodne pogone, su Benetton, Pompea, Golden Lady, Calzedonia… Njima su se pridužile tvrtke iz strojarske i auto industrije poput Magneti Marellija i Dytecha. Iz obućarske industrije u Srbiji posluju Falc S.p.A, Progetti, Pakerson… Banka Intesa je nauspješnija na srpskom financijskom tržištu, a uz nju još posluju Unicredit i Findomestic, a u poslovima osiguranja Generali, koji je kupio 50 posto Delta osiguranja, i Fondaria koja je postala vlasnikom DDOR Novi Sad, druge po veličini srpske osiguravajuće kuće. Mnoge talijanske tvrtke došle su u Srbiju privučene vladinim subvencijama, ali je i talijanska vlada povoljnim kriditima stilumirala talijanska poduzeća da započnu posao u Srbiji. Talijanske kompanije trebale su sudjelovati u financiranju autoceste od granice s Crnom Gorom do Rumunjske, gdje Italija ima oko 30.000 tvrtki, ali je kriza ugrozila taj i druge poslove. Ostalo je upitno ulaganje Edisona od milijardu eura u srpski energetski sektor, a robna razmjena smanjena je za 12,2 posto. To je posebno pogodilo srpski izvoz, jer je Italija najveće tržište za srpsku robu nakon njemačkog.

Nova ulaganja u Crnu Goru
U posljednjih deset godina, otkada su u Crnoj Gori brojnim podsticajnim mjerama širom otvorena vrata za ulazak stranog kapitala, investitori iz Italije uložili su oko 550 milijuna eura. Najveća talijanska investicija u Crnu Goru dogodila se prije tri godine, kada je jedna od najvećih elektroenergetskih kompanija u Europi, milanski A2A, kupila manjinski paket dionica u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG). Talijani su za 430 milijuna eura dobili 47 posto dionica i pravo upravljanja tvrtkom u kojoj su godinama gomilani ogromni gubici. Prvobitno je bilo predviđeno da A2A do kraja 2012. dokupi još četiri posto dionica i postane većinski vlasnik EPCG. Zbog otpora javnosti A2A je odustao od pokušaja da postane većinski vlasnih EPCG, ali se još nada da će dobiti gradnje sustava hidroelektrana na Morači. A2A je kupio i 39,5 posto dionica rudnika mrkog uglja u Pljevljima za 19 milijuna eura. Najveća talijanska investicija realizirat će se u nekoliko narednih godina. Crnogorska vlada potpisala je ugovor sa talijanskom kompanijom Terna, vrijedan 758 milijuna eura, o gradnji podmorskog kabela za prijenos električne energije između Pescare i Lastve Grbaljske. Crna Gora će postati značajno elektroenergetsko čvorište koje će godišnje donositi 40 milijuna eura prihoda, uz neke ekološke opasnosti.