Zvonimir Preveden se prije 40 godina zaposlio u austrijskoj kompaniji Kohlbach u kojoj je zadnjih 22 godine bio direktor Holdinga. Priznaje kako mu je od ove funkcija važniji konstruktorski rad i razvoj uređaja i sustava za energetsko korištenje biomase, danas jedne od vodećih tehnologija u Europi koju nije zahvatila recesija. Kohlbach Holding ima dvije tvrtke u Austriji, zatim u Njemačkoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji i novoosnovanu KBE bioenergija u Varaždinu koja pokriva jugoistočnu Europu. U 50 godina proizveli su više od 2000 energetskih postrojenja. Za kogeneracijska postrojenja (proizvodnja topline i struje na šumsku biomasu), Preveden je dobio čak i najviša priznjanja od pokrajine Koruške.

Je li u Austriji komplicirana procedura kod postavljanja kogeneracijskih postrojenja?
U Austriji grupa poduzetnika može osnovati energetsku tvrtku ili, još bolje, u selima zemljoradničku zadrugu jer tada dobivaju i poticaje od Ministarstva poljoprivrede, kada se odluče na kogeneracijsku elektranu za grijanje i prodaju struje. Moraju imati zemljište na kojem će izgraditi kotlovnicu, kupiti kotlovsko postojenje i investirati u toplovode do korisnika. Danas je sve kompjuterizirano i radi automatski, a potrošnja topline mjeri se kod svakog potrošača u kilovat satima kao i struja. Investitorima se uloženi kapital obično vrati već kroz priključne takse koje plaćaju korisnici, dok se ostatak investicije pokrije poticajima i povoljnim kreditima. Društvo ili zadruga dobiva poticaje od regije i ministarstava, a bilo je dosta projekata koji su u početnoj fazi dobivali i bespovratna sredstva EU. Primjerice, općina Preddvor u Sloveniji je uvela kompletno grijanje na šumsku biomasu koje je bilo financirano iz fondova EU.

Koliko stoji vaše postrojenje?
Kotao za grijanje jednog manjeg mjesta jačine između 4 i 5 megavata košta oko 800.000 eura, ali treba dodati još i dalekovode. U Hrvatskoj postoje mogućnosti koje su možda i bolje nego u Austriji jer dosta gradova ima toplinske mreže i mogli bi se zamijeniti samo kotlovi na biomasu. Bio sam u Slavonskom Brodu gdje bi to bilo idealno, ali grad je investirao zamjenu mazuta plinom. Osim toga Hrvatske šume osnovale su tvrtku Šumska biomasa koja pročišćuje šume i proizvodi biomasu kao vrlo atraktivno gorivo koje se može koristiti za takva postojenja.

Kakva su vam iskustva u Hrvatskoj?
Puno sam radio u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji na industrijskim postrojenjima u drvnoj industriji. U Hrvatskoj surađujem s Hrvatskim šumama koje su investitor u dva postojenja za grijanje neindustrijskih potrošača. To su u Ogulinu gdje se griju uprava HŠ i nekoliko kuća te u Gospiću gdje se griju isto uprava HŠ, neke kuće i škole. Kotlovi su naši, a investitor je HŠ. Radimo na nekoliko projekata na postrojenjima za proizvodnju električne i toplinske energije. Od šumske biomase će se raditi peleti, a od onog što ostaje i što je manje vrijedno proizvodit će se toplina koja će se koristiti za sušenje piljevine za pelete. Struja će se prodavati HEP-u po poticajnoj cijeni. Hrvatska naime ima jako dobar tarifni sustav s poticajinim cijenama za struje iz obnovljivih izvora. Koliko znam ovdje još nema takvog proizvođača koji bi prodavao struju HEP-u. No, do proljeća će u Udbini proraditi elektrana Stjepana Hrešća snage jednog megavata. To je optimalna veličina postrojenja zato što se šumska biomasa nalazi u kruod 100 kilometara.

Što mislite o gradnjama velikih elektrana, primjerice i do 20 megavata električne struje kakva se planira u Koprivničkom Ivancu?
Protivnik sam gradnje velikih elektrana na šumsku biomasu zato što se ne može iskoristiti toplina koja se proizvodi nego se ona uništava. Smisao kogeneracije je da se sva toplina koja nastaje iskoristi jer tada je dobit najveća kao i isplativost ulaganja, a i čuva se okoliš. Sva postrojenja koje smo mi radili u EU su veličine do 2,5 megavata električne i do 15 megavata toplinske energije.

Ima li u Austriji elektrana na biomasu snage veće od 20 megavata električne struje?
Ima samo jedna u Beču, no to je bila više politička odluka. Tvrdim da 20 megavata elektrana nije optimalna ekonomski, tehnički ni u odnosu na zaštitu okoliša. Postoje dakako proizvođači koji su isporučili elektrane i snage 20 megavata, ali to su naručile drvne industrije koje režu i do pet milijuna kubičnih metara drva. Takve elektrane imaju još i velike tvornice papira. Za usporedbu, najveća hrvatska pilana reže tek oko 100.000 kubika drva.

Koliko je kogeneracija prihvatljiva za naše gradove?
Zagreb ima nekoliko toplana i neke od njih mogle bi također koristiti biomasu. Govori se da bi se u Velikoj Gorici napravila toplana s jedan ili dva megavata električne struje i 10 megavata topline za grijanje. To bi bilo optimalno i s time je recimo usporediv grad Lienz u istočnom Tirolu koji se grije na biomasu i ima dvije kogeneracije koje rade cijele godine. Skoro svi turistički centri u Austriji griju se, a neki imaju i struju od drvne biomase. Turisti koji ljeti dolaze dive se kako su nam šume čiste jer se pročišćavaju i ta se sječka koristi za bioenergiju.

Velik interes

S kim ste poslovali u Hrvatskoj?
Kohlbach je dosada u Hrvatskoj isporučio kotlovska postrojenja za više industrija koje ih koriste za toplinu, grijanje, i tehnološke potrebe. To su, recimo, FinvestCorp u Gerovu, PM Lignum u Ogulinu, Hrast Puklavec u Donjem Martijancu, DI Čazma u Čazmi, Drvenjača u Fužinama, Ravna u Ravnoj Gori, Pana u Čakovcu i Lokve prozori u Lokvama. Prvo kogeneracijsko postojenje biti će u Udbini, dva su u fazi narudžbe, a za petnaestak imamo ponuda.