Domaća tekstilna industrija Galeb iz Omiša širi poslove na strana tržišta, a predsjednik uprave Stjepan Pezo od Vlade očekuje donošenje mjera kojima će se izbjegavati odlazak zaposlenika u državni sektor, na bolje plaćen i sigurniji posao.

Nedavno ste s ostalim gospodarstvenicima bili u posjetu Ukrajini, a već ste blizu konkretizaciji posla?
Bio sam i na ponovljenom putu u Ukrajini, zato što su iskazi interesa pretočeni u konkretne namjere i početak suradnje. Već početkom sljedeće godine očekujemo uzvratni posjet. Nadamo se krajem prvog kvartala ili najkasnije početkom drugog krenuti s prvim tokovima roba.

I inače niste vezani samo za domaće tržište, nego ste prisutni i izvan zemlje?
Da, to su primjerice Slovenija, BiH, Crna Gora, Makedonija, Njemačka, Švicarska.

Kako se borite s jeftinim radom s istoka i nelojalnom konkurencijom?
Naš moto je zdravstveno ispravan proizvod odlične kvalitete za prihvatljivu cijenu. Naša snaga leži u našoj vertikali pa upravljamo procesom od prediva do police u trgovini. Time s jedne strane upravljamo kvalitetom i kapacitetima, a s druge strane cijenom i komunikacijom brenda prema okruženju. Smatramo da je takav poslovni model osigurao konkurentnost na domaćem tržištu. Nama konkurencija nije samo jeftina radna snaga, nego i nelojalna konkurencija velikih svjetskih brendova, odnosno moderno robovlasništvo kojim se koriste, tj. pilatovsko pranje ruku nad mukama europske proizvodnje i potrošača (samo ovi potonji nisu svjesni), koje prouzročuju narudžbama iz zemalja koje ne poštuju ni osnovna ljudska prava i prava djece, a kamoli da skrbe o okolišu niti na približan način kako mi to radimo u EU.

Šivate za MUP. Smatrate da bi domaći tekstilci trebali biti više zastupljeni u javnom sektoru?
Javna nabava tekstila je oko milijardu kuna godišnje. Prema računici, usmjeravanjem nabave tekstila od domaćih proizvođača, ali koji su uz sudjelovanje u javnoj nabavi zastupljeni više i na drugim tržištima, mogla bi se osigurati sigurnost i stabilnost za više od 8000 radnika. Mi sudjelujemo na tržištu javne nabave i namjeravamo još i više u budućnosti.

Koliko radnika zapošljavate i kakvi su poslovni rezultati?
Naši zaposlenici kojih ima 400 su naša snaga i konkurentska prednost. U njih konstantno ulažemo.Za nas stalno radi 50-ak, nekad i više radnika na šivanju kod kooperanata jer nam nedostaje kapaciteta i raspoložive adekvatne nezaposlene radne snage. Prema planu za prvi kvartal sljedeće godine, uz naše radnike, kod kooperanta će za nas raditi 80-90 radnika. Ovu ćemo godinu završiti s poslovnim rezultatom boljim nego lani. Očekujemo dobit nešto veću od milijun kuna. Prihodi od prodaje su rasli nešto manje od 15% i iznosit će oko 75 milijuna kuna.

Vaša industrija nije najsretnija zbog povećanja minimalne plaće.
Minimalna plaća raste za 5% i to će sigurno rezultirati zatvaranjem određenog broja radnih mjesta ako se ne uvedu kompenzacijske mjere. Mi smo kao tekstilna industrija predlagali oslobađanje od doprinosa za žene starije od 35 godina sa srednjom i nižom stručnom spremom slično onom za mlade s tim da se mora udovoljiti nekim kriterijima. Očekujemo od Ministarstva rada, gospodarstva i financija ili konkretizaciju tih prijedloga ili budžet za provedbu te smjernice prihvatljivosti modela kompenzacijskih mjera na temelju kojih bismo mi kao poslovna zajednica izradili svoje nove prijedloge mjera.

Žalite se i na nelojalnu konkurenciju države kao poduzetnika.
Ministru Ćoriću sam ukazao na taj problem, jer prava radnika u javnom sektoru daleko nadilaze prosječna prava za slična radna mjesta u prerađivačkoj industriji uključujući i plaću. To nije normalno. Atraktivnost radnih mjesta u prerađivačkoj industriji je time smanjena do apsurda da npr. poslovođa s višegodišnjim neupitnim statusom i ugovorom na neodređeno kod nas i s plaćom prosječnom za takav tip radnog mjesta u Hrvatskoj, nama daje otkaz i prelazi raditi na šalter na tri mjeseca na određeno u jednoj velikoj državnoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom i distribucijom električne energije za tisuću kuna veću plaću i obećanjem da će ostati za stalno. Dok će nama radnici na održavanju javne hortikulture i djelatnici na državnim šalterima imati veće plaće i ostala prava nego ista ta radna mjesta u prerađivačkoj industriji, ne piše nam se dobro. Zato sam predložio da se ispoštuju sve obveze koje su im ostavile prethodne Vlade, a da istovremeno otkažu sve kolektivne ugovore u javnom sektoru i krenu u sklapanje novog tako da se plaće ograniče na 90% prosjeka prerađivačke industrije za slična radna mjesta zbog faktora sigurnosti radnog mjesta.