Potrošači najviše vraćaju u trgovine boce vode, čak njih 79 posto, boce sokova vraća 76 posto kupaca, a boce piva 61 posto. Pokazalo je to istraživanje o navikama potrošača vezanim za vraćanje ambalaže koje je provela agencija Valicon po narudžbi proizvođača i uvoznika pića i napitaka. Premda su rezultati stari godinu dana, zanimljivi su jer nisu dosad objavljivani, a u međuvremenu nije napravljeno novo istraživanje.

Društvena važnost
Navika vraćanja ambalaže bitno je slabija kod mlijeka, a najslabija kod žestokih alkoholnih pića. Ambalažu u kojoj su razni mliječni proizvodi vraća 43 posto kupaca, a boce mlijeka vraća 47 posto. Povrat ambalaže najniži je kod žestokih pića i iznosi svega 39 posto, dok 51 posto vraća boce vina. Istraživanje je ukazalo i na problem da kod potrošača ne postoji jasna percepcija koja je ambalaža jednokratna, a koja višekratna. Najveći dio anketiranih pojedini tip asocira na određenu vrstu ambalaže, pa stoga pogrešno smatraju da je staklo isključivo višekratna ambalaža, a da je plastika jednokratna. Sva količina žestokih alkoholnih pića nalazi se, prema Pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu, isključivo u jednokratnoj ambalaži. No, samo 14 posto kupaca zna da su žestoka alkoholna pića u jednokratnoj ambalaži, a 44 posto ispitanika misli da je taj prozvod plasiran u višekratnoj ambalaži koja je u sustavu kaucije.

Istraživanje je pokazalo da između 50 i 60 posto kupaca, ovisno o kategoriji proizvoda, vraća amabalažu u trgovine radi dobivanja povratne naknade od pola kune. U velikom postotku, dakle između 40 i 50 posto, kupci se odriču tog iznosa uključenog u cijenu proizvoda, odnosno ne žele taj iznos vratiti u svoj džep vraćanjem boca u trgovine što im je omogućeno još od 2006. Zanimljivo je i da je istraživanje Valicona potvrdilo da potrošači smatraju da Pravilnik ima vrijednu društvenu komponentu. Čak 92 posto anketiranih kupaca, bez razlike vraćaju li boce ili ih odlažu u kontejnere, zaključuje da je povratna naknada koristan dodatni izvor prihoda za socijalno ugrožene ljude. No, kad se to dovede u vezu s posljednjim podacima Fonda za zaštitu okoliša da se 2009. na tržište plasiralo 728 milijuna boca, to znači da se gotovo 360 milijuna boca sakupilo iz kontejnera. U njih su ih odložili ekološki osvješteni građani. Plativši pola kune naknade u cijeni proizvoda i nevraćanjem boca u trgovine odriču se povratne naknade kako bi pomagli ljudima lošijeg imovinskog stanja.

Uzajamna pomoć
Tako se građani odriču godišnje gotovo 180 milijuna kuna odlažući ih u kontejnere kao u neku vrstu kasice uzajamne pomoći. No, činjenica je da boce skupljaju uglavnom umirovljenici i nezaposleni, pa se u biti radi o sivoj ekonomiji. Problem je što država svjesno daje dodatni prihod sakupljačima, dok ništa ne poduzima u odnosu na probleme građana koji rade, a ne primaju plaću. I predstavnici okolišne administracije sve donedavno naglašavali su činjenicu da Pravilnik ima vrijednu socijalnu komponentu, a znakovito je da u posljednje vrijeme o tome šute.

Praksa

Dodatna edukacija
Zbog neznanja 11 posto ispitanih kupuje mliječne proizvode i u višekratnoj i jednokratnoj amablaži. U zaključku istraživanja navodi se da je poželjno dodatno educirati potrošače i u pogledu različitih vrsta ambalaža i njihove prihvatljivosti za okoliš.

Godišnje 18.000 kuna
Ako pojedinac sakupi, primjerice, stotinjak boca dnevno, a procjenjuje se da tako radi blizu 10.000 sakupljača, svaki od njih može ostvariti godišnju zaradu od 18.000 kuna. Taj bi iznos odgovarao mjesečnim primanjima od 1500 kuna na koje nije plaćen porez.