trebali su nazvati KVAKA 22. ne znaju i neće a ni neda im se.

Plan 21 treba patentirat. Plan 21 je kljuc uspjeha.

A zasto odmah ova drzava ne objavi stecaj i zatvori sve sto prije, da ne trpimo polaganu agoniju? Idemo prema 2m ljudi na kantama, tek cemo vidjeti sto je ekstremna bijeda…

Neznam kako je i dali je GLOBUS stvarno došao u posjed famoznog “plana 21″, no ono što se u tekstu objavljenom u Globusu može izčitati, više miriše na dobro upakiranu seriju podataka iz niza do sada objavljenih komentara o Petrokemiji i poneke aktualne informacije kako se obično kaže ” neimenovanih visoko pozicioniranih izvora” iz vlade i/ili Petrokemije. No to u konačnici nije ni važno. Važno je da Petrokemija kontinuirano bilježi gubitke u poslovanju (jedna lasta u 2011 ne čini proljeće-ako je to uopće lasta?) i da su komentari, o većinom objektivnim razlozima u najmanju ruku dvojbeni.Važno je također da Uprave u povijesnom kontekstu, pa tako i ova aktualna, za ništa nisu odgovorne i da to vlasnici toleriraju (sitna kozmetika umjesto suštine ne može nikoga zavarati) , da nakon smjena članovi uprava odlaze sa visokim otpremninama ” kao oslobodioci ” , a što je sa odgovornošću za učinjenu štetu (činiš štetu i ako ništa nečiniš). Nije važno da radnički predstavnici u NO
(ne zna se tko ih je i kako birao) i prije i sada uredno sjede i glasuju za sve odluke (prihvaćaju i prihvatili su do sada sve financijska izvješća) i primaju naknadu, ništa pod milim bogom, osim vlastitog probitke ne razumiju, ali je jako važno da “ne daju svoju Petrokemiju”. Od koga je brane i kome je ne daju, tko im je dao placet za to, kad je i ona moja i vaša i svih građana Hrvatske upravo onoliko koliki je % državnog vlasništva. Sve ono, što je prema kazivanju Globusa, poznata konzultantska tvrtka At.Kearneya rekla o poslovanju u Petrokemije, ako je rekla, odmah bi potpisao jer za to nisu bili potrebni strani financijski stručnjaci da se to vidi. Točno je da za ovaj nivo proizvodnje i prodaje društvo ima višak zaposlenih, točno je da je starosna dob poodmakla,točno je da manjka znanja u prodaji i nabavi,točno je da nema investicijke discipline i da se ulaže u dvojbene projekte, točno je da je javna nabava preskupa ( najčešće je samo fiktivna ), točno je da se remonti krivo tempiraju i da su troškovi održavanja previsoki. Sve je ovo točno, ali je i točno da je radni učinak na najnižem mogućem nivou, da se slabo radi i da je globalna i mikro organizacija stara i prilagođena zaposlenima. Točno je da u cijeloj tvrtci nedostaje dovoljno znanja na svim razinama, a i ono znanje koje bi se moglo iskoristiti nema rukovodnu potporu. Točno je da je “komercijala slaba” ali treba vidjeti tko stvarno “vodi posao”, ali je i točno da primjenska funkcija ni nakon 30 godina rada 2.faze nije značajnije povećala supstituciju KAN-a poljoprivrednim AN, i da stalno preferira NPK niske-oni kažu srednje koncentracije a.m. sa postrojenja NPK-1,(postrojenje staro preko 40 godina), a NPK visoke koncentracije (koje se godišnje plasira na nivou od cca 100.000 tona ) potpuno zanemaruju iako konkurencija već i na našem tržištu reklamira i prodaje upravo gnojiva visoke koncentracije – za to je u vrijeme građenja 2-faze izgrađeno novo postrojenje NPK/MAP i prateći sustavi intermedijernih postrojenja sulfatne i fosfatne kiseline (pitanje je u kakovom su stanju navedena postrojenja obzirom na nivo svijesti, odgovornosti i stupnju radnog elana.Nekad su godišnji remonti tvornice bili vrhunac organiziranosti i punog radnog angažmana po svim nivoima, a remont postrojenja amonijaka stožerna točka i radili su se isključivo u ljetu (plina i onda, čak i više no danas nije bilo dovoljno u zimi). I sada program restrukturiranja
(jedino rješenje) kroz neke famozne 21. točke, ako stvarno ide, kako sa postojećom najvišom rukovodnom strukturom, jer sve se ovo moglo i prije- štediti se uvijek moglo i moralo, a nije, organizirat bolje se uvijek moglo a nije, modernizirati se moglo korak po korak a nije, drugačije se moglo pristupiti prodaji i tržištu, bilo je vremena i naučiti a nije. A što je sa Čađarom koja stoji, sto je sa Glinarom koja stagnira, od kakvod su to interesa firme kčeri. Dali “stari” predsjednik uprave čija odgovornost je neupitna može provesti restrukturiranje ili je to još jedan “čorak” ?