Nužne su promjene u rukovođenju proizvodnjom

Autor: Josipa Ban,VLM , 14. lipanj 2012. u 22:00
Mario Orač/ PXL

Studija je pokazala da samo 47 posto radnika stvara dodatnu vrijednost, dok njih 14 posto razgovara, a 12 posto hoda kompanijom

U primjeni metodologija koje povećavaju fleksibilnost i efikasnost, a samim time i konkurentnost, hrvatske su tvrtke još na niskoj razini.

“Naši rukovoditelji i menadžment proizvodnje ne razumiju moderne koncepte”, istaknuo je Mario Orač, direktor proizvodnje u Končar – Metalnim konstrukcijama, na predavanju o podizanju konkurentnosti proizvodnje u sklopu tematske sjednice Gospodarskog vijeća HGK-a. Govoreći o vremenskoj evoluciji organizacije proizvodnje, koju je 1910. započeo Ford u Americi, Orač je više puta napomenuo kako Hrvatska oduvijek, pa tako i danas, zaostaje za svjetskim trendovima u primjeni metodologija poput 20 ključeva, koje posjeduju tvrtke Končar – Metalne konstrukcije, Lean Six-Sigma, Lean Manufacturing, Kaizen i ostali.

Svaka bi tvrtka vrijednosti trebala definirati iz perspektive kupca, odnosno prepoznati što je kupac spreman platiti, kaže Orač. Treba analizirati proces proizvodnje te sve aktivnosti staviti na papir kako bi se jasno utvrdio “prazan hod” i svi gubici. Kao primjer naveo je studiju, koju su napravili u vlastitoj kompaniji, po kojoj samo 47% radnika stvara dodatnu vrijednost, njih 14% razgovara, a 12% hoda. Kad se sagledaju ovakve brojke, očigledno je da postoji prostor za poboljšanje, a menadžment je taj koji mora poduzeti potrebne korake, smatra Orač. Važno je uspostaviti uravnotežen tok proizvodnje, proizvode treba proizvoditi u pravoj količini i u pravo vrijeme, treba provesti organizaciju radnih mjesta, što u nas često nije slučaj te motivirati radnu snagu jer “ključ je uspjeha u ljudima koje moramo motivirati da nude poboljšanja”, zaključio je Orač svoje izlaganje.

Komentari (2)
Pogledajte sve

zaboravio je napomenuti da je problem i kada je na čelu proizvodne tvrtke netko tko je završio “tečaj ekonomije”…..

kontradikcija već u samom naslovu, spominje se nekakvo znanje rukovoditelja, a onda negdje u tekstu odjednom se spominje menadžment.

hrvatske tvrtke ne mogu imati organizaciju proizvodnje kad mahom uopće nemaju menadžment proizvodnje, a svoditi problem na razinu rukovoditelja je otprilike kao da se za lošu organizaciju vojske optuže desetnici.

uprave hrvatskih tvrtki su uglavnom po shemi menažment prodaje, financija, nekad čak još i marketinga kao paralelan prodaji, a proizvodnja uopće nema svog predstavnika.

na stranu činjenica da većina onih koji imaju zvučne titule menadžera financija ili marketinga rade posao mnogo niže razine od prvospomenutih rukovoditelja proizvodnje. financijaši i marketingaši su uglavnom na razini pomoćnog referenta, ne prate niti organiziriaju niti elementarne parametre svojih funkcija, ali uredno imaju ogromne povlastice i bonuse.

nikad neće ni biti bolje, jer se svi poslovni procesi moraju usklađivati, ako jedan poslovni proces uopće nema menadžmenta, svi drugi procesi su prodavanje magle – ako nema menadžera proizvodnje koji će dati ostvariv i efektivan plan, prodaja je u beznadnoj poziciji, a ako nemaju dobro kontroliran budžet održavanja koji osigurava funkciiju, financije su lutrija, također i osigurava kvalitetu a bez koje marketing nema nikakvog smisla.

može se reći da je kaotična organizacija hrvatskih tvrtki, koja ima veze i s ekstremno negativnim utjecajem zagrebačkog ekonomskog fakulteta dovela do potpunog zanemarivanja poslovnih procesa u tvrtkama i jedino što je uređeno jesu povlastice kvazi-menadžera, koju su često to veće što su manje njihove konkretne odgvornosti, potpuno naopako čak i od zdravog razuma.

končar se baš nema mnogo čime tu pohvaliti, jer koncepti kojima se oni hvale stari su već i 15-20 godina, iskustva koja su donijeli već su stvorila snažnu evoluciju i jedni način da se time efektivno bave jest da stalno prate nova dostignuća.

New Report

Close