Novinarstvo zamijenio ljekovitim biljem i zaradio 5,2 milijuna kuna

Autor: Biserka Ranogajec , 08. veljača 2012. u 18:00

Ivan Šikić osnovao je Encian 1992., a od male ljekarne tvrtka je do danas prerasla u važnog distributera

Ivan Šikić, bivši novinar, odlučio se za poduzetništvo početkom devedesetih godina kada je ono bilo za mnoge mlade ljude mamac i nov izazov. Do 1988. radio je u Vjesniku, a potom u tjedniku Arena i kao fotoreporter često je putovao i pisao o ljudima koji su se bavili liječenjem na bazi bilja i koje je zanimala fitomedicina. Tada je bila i vrlo skromna ponuda proizvoda poput raznih biljnih preparata i dodataka prehrani, dok je otvaranje biljnih apoteka tek krenulo.

Šikić je otvorio malu prodavaonicu na zagrebačkoj Remizi, u kojoj je zaposlio sestru i mamu koja je radila sve do prošle godine kad je otišla u mirovinu. Tvrtku je osnovao 1992. i nazvao je Encian po poznatoj ljekovitoj biljci s plavim i žutim cvjetićima. U svijetu je to zaštićena biljka koja raste na planinskim proplancima i njezino ime Šikiću je bilo zvučno, a pored toga Encian simbolizira ljekovitost i prirodu. Šikić je u početku imao samo maloprodaju, ali ubrzo je njegova tvrtka Encian prva tržištu ponudila šumeće tablete, nekomercijalni jabučni ocat i kapsule. Tada su imali samo distribuciju, a poslije su počeli razvijati vlastitu robnu marku s kojom se krenulo 1995. godine. Tih godina tržištu su ponudili prve robne marke, a 2003. napravili su punu liniju asortimana dodataka prehrani u tabletama i kapsulama. Asortiman pod imenom “Snaga prirode” bila je prva linija s 40 proizvoda kojom se pokrio i kompletan prodajni asortiman. Encian je radio sa svim ljekarnama, običnima i biljnima, no biljne su se ubrzo počele zatvarati i zapravo nikada nisu na tržištu zaživjele. U prvo su se vrijeme zatvarale jer nije bila uređena zakonska regulativa, tumači Šikić. Poslije je pak bilo previše ograničenja koje ljekarne nisu mogle izdržati. Nakon toga je regulativa olabavila, ali tada su došli veliki trgovački lanci i drogerije, i to je bio kraj biljnih ljekarni. Danas ih se, procjenjuje Šikić, može nabrojiti na prste za razliku od nekada kad ih je samo u Zagrebu bilo između 50 i 60. Encian je veći iskorak napravio 2003. promocijom vlastita brenda u koji je uloženo puno truda i novca. Kako su, kažu, radili na novim proizvodima tako su usput učili iskorištavajući prilike.

Poslovna zgrada u Stupniku
Novu poslovnu zgradu sa skladišnim i proizvodnim prostorima obitelj Šikić sagradila je 1996. u Donjem Stupniku pokraj Zagreba. Naime, danas u Upravi sa Šikićem radi i njegova supruga. U početku je u tvrtki radilo osam zaposlenih, što je s vremenom naraslo na njih 40. U vrijeme krize Encian nije otpuštao ljude, nego ih je čak zapošljavao, ponajprije brend menadžere kojih je sada 14 i koji prodaju njihove proizvode diljem Hrvatske. Zahvaljujući dobrom marketingu i proizvodima koje su kupci prihvatili Encian je postao poznata domaća marka za niz dodataka prehrani pa mnogi pod tim imenom smatraju i puno veći broj proizvoda nego što ih Encina ima u svom asortimanu. Šikić se ne može prisjetiti svih investicija koje je tijekom 20 godina imao u objekte ili opremu, ali pamti da su najveća ulaganja bila u marketingu. Šikić objašnjava: “Robnu marku Encian uglavnom proizvodi farmaceutska tvrtka Magdis iz Sv. Nedelje, kojoj je i danas primarna djelatnost uslužna proizvodnja dijetetskih i kozmetičkih proizvoda. Davno sam shvatio da čovjek treba raditi ono što najbolje zna. Nisam od strojeva i proizvodnje, i to ne znam raditi. Zato smo tražili tvrtku koja ima proizvodnju i kojoj ćemo puniti kapacitete. Encian se bavi marketingom, brine se za prodaju, distribuciju i naplatu i zajedno se razvijamo.” Magdis je manji proizvođač dijetetskih i farmaceutskih proizvoda na čelu kojega je Srećko Gross sa sinom. Šikiću je, kaže, bilo važno poslovati s tvrtkom slične veličine s kojom se može lakše sporazumjeti. Magdis radi dakako i za druge kupce, dok Encianu isporučuje šumeće tablete, kapsule, tinkture, kreme i gelove prema ISO i HACCP standardu. Time su komplementarni, Magdis ima dotok sredstava, a Encian pazi kome će prodavati i kako voditi naplatu. Encianovi proizvodi doista se mogu kupiti u svim trgovačkim lancima, drogerijama, ljekarnama i u nizu maloprodajnih trgovina diljem Hrvatske. Primjerice, Encian posluje s DM-om od 1996. kada je ovaj globalni trgovački lanac došao na hrvatsko tržište, kojem su i danas jedan od prvih dobavljača. Nadalje, Encian izravno radi sa 600 ljekarni u Hrvatskoj, a kupci ih rado prihvaćaju kao dobavljača jer, kako su doznali iz vlastitog istraživanja, imaju prihvatljive cijene i solidne proizvode.

Izvozna ofenziva
“Nikad nismo htjeli da nam proizvodi budu ekstremno skupi, pa čak i oni poput Nonija i soka Aloa vere koji se dobavljaju čak iz Meksika”, govori naš sugovornik. S proizvodnjom u Magdisu Encian je riješio pitanje razvoja jer zajedno se redovito dogovaraju. “Dogurali” su tako zajedno do sedamdesetak proizvoda u dijetetici i isto toliko u prehrani. No Encian ima i ostale proizvode, pa je tako prvi u Hrvatskoj počeo na veliko popularizirati sojino mlijeko Alpro koje je danas apsolutni lider na domaćem tržištu. Riječ je o belgijskom proizvođaču Alpro koji je i najveći europski proizvođač. Zahvaljujući Encianovoj distribuciji hrvatski građani su u gornjoj ljestvici po potrošnji sojinog mlijeka u Europi. To je dokaz, tumači Šikić, da naši ljudi ipak vole misliti o svom zdravlju iako to mlijeko ne koriste u tolikoj mjeri kao potrošači u Njemačkoj ili Belgiji. Hrvati ga ipak piju više nego građani na istoku Europe. Šikića veseli i to da je belgijski Alpro Encian uvrstio u gornju ljestvicu svojih kupaca. Sojino mlijeko kupovalo bi se i više, kaže, kada ne bi bilo PDV-a kao kod klasičnog mlijeka i visokih trošarina. Osim toga Encian je među prvima na hrvatsko tržište uveo brojne proizvode poput jabučnog octa u kapsulama, brusnice ili jabučne dijete. U izvoz se krenulo nakon što je proširena paleta proizvoda i stvoren brend “Snaga prirode” u 2003. godini. Kontakti s poslovnim partnerima uspostavljali su se na međunarodnim specijaliziranim sajmovima, a posljednjih godina kupci su sami tražili proizvode od Enciana. Šikić kaže da bi rado više izvozio od dasašnjih desetak posto prodaje što će im, nada se, olakšati ulazak Hrvatske u Europske unije. Zapravo se nada većem proboju na zemlje Bliskog istoka, Mediterana sjeverne Afrike, Turske i bivšeg SSSR-a u južnom dijelu. U Aziji ne vidi jači iskorak jer tamo je drukčija alternativna medicina od europske. Potrošači dijetetskih i prehrambenih proizvoda u pravilu su više obrazovani ljudi srednje dobi te umirovljenici koji se brinu za svoje zdravlje i koji će sami nešto poduzeti prije odlaska liječniku. To je zajednička karakteristika u gotovo svim državama. Međutim, kriza je učinila svoje pa se neki proizvodi manje kupuju. Šikić navodi kako Encian uvijek spašavaju drukčiji proizvodi. Primjerice, nedavno je na tržište plasiran prirodni jabučni sok i ocat koje proizvodi Gospodarstvo “Ivanović” iz Daruvara i koje su kupci dobro prihvatili.

Zlatna kuna

Prihod veći od 55 milijuna kuna
Encian godišnje ostvaruje ukupan prihod veći od 55 milijuna kuna, od čega 11 posto izvoznim poslovima na tržištu BiH, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Mađarske, Slovačke i Makedonije. Dobit tvrtke nakon oporezivanja iznosila je 5,2 milijuna kuna u 2010. godini. Uspješno poslovanje rezultat je kontinuirana ulaganja u razvoj, a od 2007. do 2010. ukupna vrijednost investicija u dugotrajnu imovinu iznosila je 2,6 milijuna kuna. Za postignute rezultate Hrvatska gospodarska komora – Komora Zagreb dodijelila je u prosincu prošle godine Ivanu Šikiću plaketu Zlatna kuna u kategoriji malih trgovačkih društava.

Komentari (2)
Pogledajte sve

Bravo Encian!

Da je g. Šikić kojim slučajem farmaceut, a ne fotoreporter on bi 1992. godine unjesto male biljne apoteke otvorio malu Privatnu ljekarnu , a ona bi danas zbog “mrežnih ograničenja” na tržištu vrijedila puno više od 5,2 milijuna kuna. S druge strane očito je g.Šikić kao novinar pokazao proizvodnu inventivnost i poduzetnički rizik, koji u postojećem sustavu očito nedostaju farmaceutima.

New Report

Close