Na Trgovačkom sudu u Bjelovaru stečajni upravitelj Nenad Homar zatvorio je stečajni postupak nad Klaonicom nojeva iz Virja koja je prestala raditi još prije nekoliko godina. Klaonica je bila jedina u Hrvatskoj s izvoznim brojem i meso se moglo izvoziti, a kada je prije osam godina otvorena, bila je među najopremljenijim u regiji.

Samo jedna ostala
Osnovali su je Veterinarska stanica Koprivnica, tvrtka Gratit iz Virja i nekoliko uzgajivača nojeva. U to vrijeme na tržištu je bilo desetak tisuća tovljenih nojeva i njihovo meso isporučivalo se ponajprije u Belgiju i Njemačku. Homar kaže da je klaonica počela propadati pojavom ptičje gripe i zabrane prometa nojevim mesom. Prije pet godina s radom je prestala i klaonica u Popovači, prva klaonica nojeva koja je u Hrvatskoj uopće otvorena. Klaonicu su u siječnju 2003. svečano otvorila dva ministra u prostoru bivše klaonice svinja u sklopu Kaznionice Lipovica u Popovači. Nije radila ni pune dvije godine iako je tada jedan od ministara izjavio kako “se nada da će biti poticaj da se i u drugim područjima otvore odgovarajući objekti za potrebe rastuće proizvodnje nojeva mesa”. Danas je preostala još jedna klaonica, ali bez izvoznog broja u Zelini, u kojoj se uz ostalu stoku mogu klati i nojevi. U Hrvatskoj se više ne isplati uzgajati te životinje za razliku od prije desetak godina kada je bilo oko 400 uzgajivača. Zašto su propali ne želi komentirati ni Srećko Ladišić, načelnik Odjela za stočarstvo Hrvatske poljoprivredne komore. Ladišić s gorčinom napominje “kako kod nas sve dobre ideje propadaju i ne uspiju”. Kata Kolarić, koliko zna, još jedina u Hrvatskoj ima poljoprivredno gospodarstvo koje se bavi uzgojem nojeva. OPG Kolarić, koji se nalazi u selu Kozaricama u općini Novska, ambiciozno je krenulo prije deset godina u kupnju nojeva kao i na stotine uzgajivača od kojih su svi propali, govori Kolarić. Velike farme po nekoliko stotina nojeva nalazile su se u Istri, a ima ih dosta i danas u Sloveniji, BiH i Srbiji. U Hrvatsku su se nojevi uvezli iz Belgije uz obećanje kako će se njihovo meso moći prodavati na domaćem tržištu i izvoziti. Jedna obitelj nojeva, što su obično dvije do tri ženke i jedan mužjak, stajale su između 4 i 6 tisuća tadašnjih DEM. No od izvoza, priča dalje Kolarić, nije bilo ništa jer nije bilo klaonica s izvoznim brojem. Klaonica u Popovači mogla je klati samo za domaće tržište i kratko je vrijeme radila. Kolarić je imala 27 nojeva koje je prvi i zadnji put dala na klanje u jednu klaonicu pokraj Zaprešića. Nikada nije dobila novac i ne zna gdje je meso završilo. Odlučila je stoga, jer su joj nojevi izuzetno drage životinje, da će ih uzgajati samo zbog jaja. Danas godišnje dobije od 250 do 300 komada jaja koja koristi za proizvodnju visokokvalitetne tjestenine koju prodaje obično na sajmovima ili na gospodarstvu.

Potpuna iskoristivost
Na OPG-u Kolarić uzgaja se deset ženki i tri mužjaka. Koliko zna naša sugovornica postoje još dva uzgajivača nojeva, ali ne za prodaju mesa. Jedan je kod Benkovca i prodaje jaja, dok drugi drži nojeve samo za vlastite potrebe. Kolarić nadalje poručuje kako je uzgajati nojeve, a bez organizirane prodaje, izuzetno skupo. To je bio razlog zašto su uzgajivači svojedobno napustili uzgoj i davali ih na klanje po cijeni od samo 1500 kuna.Šteta jer kod nojeva je sve iskoristivo, od kože preko rožnice koja jedina može zamijeniti ljudsko oko do jaja i izuzetno ukusna i kvalitetna mesa. Kolarić ipak misli da bi se isplatilo opet uzgajati ove životinje zbog mesa koje se danas nigdje ne može kupiti.