Stavljanjem potpisa na pristupni ugovor početkom prosinca 2011. završena je zahtjevna prilagodba pravnoj stečevini EU. Potvrđuje to i poglavlje 12 – “Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika” zatvoreno još u srpnju 2010. Ostalo je tek uskladiti manje “nijanse” u prijelaznim razdobljima.

Hrvatska je tako dobila rok od 12 mjeseci (do 1. srpnja 2014.) da prehrambene proizvode i pića koji su već registrirani i zaštićeni na nacionalnoj razini oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda uskladi i zaštiti s kriterijima EU. Tako hrvatski proizvođači na zajedničkom tržištu Unije neće moći prodavati “marmeladu”, no hoće “pekmez”, tradicionalni hrvatski proizvod nepoznat europskim kupcima. Vina opolo i plavac te samoborski bermet stavljeni su na popis tradicionalnih izraza Europske unije, dok je mlado vino portugizac izgubilo bitku i ovdašnji proizvođači moraju iznjedriti novo ime. Izborene su i oznake zemljopisnog podrijetla za većinu jakih alkoholnih pića poput hrvatske loze, hrvatske travarice, hrvatskog pelinkovca, hrvatske stare šljivovice, slavonske šljivovice i zadarskog maraskina, dok naziv “domaći brendi” odlazi u povijest, i za to piće proizvođači moraju naći novo ime. Dogode li se nakon srpnja 2013. ozbiljniji poremećaji na tržištu radi pojačanog uvoza nekih proizvoda, Hrvatska može aktivirati zaštitne mehanizme. To su izvozne subvencije te posebne zaštitne i trgovinske mjere.