Nema oporavka bez socijalnog partnerstva

Domaće kompanije 11.7.2012. 22:00 Poslovni dnevnik

Upravo je Vlada, čija je uloga u socijalnom dijalogu zamišljena kao uloga arbitra sa žezlom u ruci, ta koja opstruira socijalni dijalog

Razina socijalnog dijaloga u Hrvatskoj je, a naročito s obzirom na gospodarsku situaciju, na nedopustivo niskoj razini. I to ne zbog, kako bi se očekivalo, socijalnih tenzija između poslodavaca i sindikata zbog pritisaka na smanjenje radničkih prava uvjetovanih krizom, već je Vlada, čija je uloga u socijalnom dijalogu zamišljena kao uloga arbitra sa žezlom u ruci, ta koja opstruira socijalni dijalog. Unatoč brojnim apelima i poslodavaca i sindikata nova socijaldemokratska Vlada i dalje, iz posve neshvatljivih razloga, od samog dolaska na vlast uporno ignorira svoje socijalne partnere. I to bez obzira na institucionalizirani i zakonom definirani format i sadržaj socijalnog dijaloga. I to u takvoj situaciji u kojoj opseg nužnih reformi podrazumijeva visoku razinu društvene kohezije. Ignoriranjem socijalnih partnera sve smo dalje od postizanja socijalnog partnerstva za promjene i sve bliže pogubnom društvenom raslojavanju koje će nas nepovratno unazaditi i odvesti u još veću, kroničnu krizu, gospodarsku i društvenu. To je put u smjeru suprotnom od onog što svi želimo, a to je da postanemo moderna država s pozitivnom poslovnom klimom te stabilnim i održivim gospodarstvom pa onda i rastućim životnim standardom.

Pad gospodarstva
Bez socijalnoga konsenzusa nećemo uspjeti napraviti zaokret u gospodarstvu koji bi nas izveo na taj put. Ne čude stoga ni novi gospodarski pokazatelji koji upućuju na novi, ozbiljni pad gospodarstva. Iznenađuju me oni koji su iznenađeni time da su gotovo svi pokazatelji i dalje negativni. U Hrvatskoj umjesto da se stvari pokreću na pozitivnoj euforiji promjene vlasti mi i dalje, možda i više nego prije, strepimo što će nam donijeti sutra. Hrvatska je u grču. A u tom grču nastavlja padati sve što ne bi trebalo padati. Ove je godine izvjesno da ćemo ponovno imati pad gospodarstva veći od jedan posto, za sljedeću su izgledi slabi pa je pitanje hoćemo li uopće nadoknaditi minus iz ove godine. A što je s gotovo 10 posto BDP-a koji smo izgubili u protekle tri i pol godine? Što je s više od 150.000 izgubljenih radnih mjesta? Što je s mladim ljudima koji su završili školovanje, izlaze s fakulteta i ne mogu pronaći posao? Oni ne mogu čekati 10 godina koliko je ovih dana procijenjeno da će nam trebati samo da povratimo pretkrizne brojke. Hoćemo li se trgnuti ili ćemo i dalje mirno promatrati kako naša djeca postaju izgubljena generacija - generacija visokoškolovanih, pametnih ljudi bez budućnosti? To su pitanja na koje Vlada treba odgovarati, sve drugo je sada manje bitno. Pritom jednostranim vučenjem sitnih poteza koji su na razini promjene raspodjele u i ovako prenapregnutom proračunu Vlada, ne samo ova već ni jedna, ne može napraviti ništa bitno. Već sada je vidljivo da državne investicije koje bi čak i mogle napraviti kratkoročan zamah u gospodarstvu nisu rješenje jer njihova priprema traje predugo, a i dalje je posve neizvjestan uspjeh zbog upitnih izvora financiranja. Još se manje može napraviti u okruženju negativne poduzetničke atmosfere i stalnih prijetnji poduzetnicima. Ni jedna Vlada do sada nije kreirala atmosferu u kojoj su poduzetnici, ako već ne kriminalci, onda oni koji posluju na rubu zakona. I mada se aposolutno slažemo da se treba obračunati sa svima koji ne poštuju zakone, moramo podsjetiti Vladu da je riječ o malom broju takvih poduzetnika i da većina poštuje zakone i plaća obveze. Danas je gotovo pa sramota biti poduzetnik, izmišljaju se stupovi srama, ako ne smognu na vrijeme platiti sve silne obveze, poduzetnici mogu čak završiti u zatvoru, a sigurni su da će ostati bez osobne imovine, iz porezne uprave rado objavljuju kojeg poduzetnika nadziru… A riječ je o ljudima koji svojim idejama, sposobnošću i potezima kreiraju novu dodanu vrijednost, zapošljavaju ljude, pune proračun. Hoće li ih prijetnje motivirati da upru snažnije, počnu investirati i otvore nova radna mjesta?

Bez optimizma
S druge strane tvrda poruka sindikatima javnih službi da nema za plaće nije poticajna ni za produktivnost, ni za kreativnost ni za trud zaposlenih. Bez ikakve rasprave jasno je da su izdavanja za plaće iz proračuna previsoka, no što je s planovima, projekcijama, nužnim promjenama, porukom optimizma? A riječ je o ljudima koji nas trebaju obrazovati, liječiti, štititi, truditi se da nam brzo izdaju dozvole, ovjere, da nam izlaze ususret i skrate vrijeme i energiju u snalaženju u propisima. Hoće li ih motivirati to što i dalje nema riječi o razradi sustava nagrađivanja, napredovanja, da nemaju osnovne uredske opreme, uostalom da im se nema za plaću? Ne, tako nećemo uspjeti unijeti potreban optimizam i motivirati ljude na dodatan rad i trud. Tako se ljudi tjeraju u još veći očaj. Kriza i situacija u Hrvatskoj je takva da samo svi zajedno koji znaju i mogu nešto napraviti mogu stvoriti uvjete da krenemo prema boljoj budućnosti. Zato iz HUP-a još jedanput apeliramo na Vladu da pokrene socijalni dijalog i da se o svim bitnim pitanjima iz sfere gospodarstva otvoreno savjetuje sa socijalnim partnerima. Jer situacija u gospodarstvu je sve lošija, pa rekao bih i neizdrživa, i to moramo pod hitno mijenjati.Zbog toga smo, zajedno sa sindikatima, i zahtijevali dolazak premijera na sjednicu GSV-a i toplo se nadam da će nam se odazvati. To bi bio korak u dobrom smjeru i ozbiljan znak da je Vlada prepoznala naše apele i da je spoznala važnost socijalnog dijaloga i dogovora jer se odluke koje se donose preko koljena uvijek na kraju pokažu jalovim. Nadam se da će Vlada konačno prepoznati da je otvorena i društveno odgovorna rasprava o svim temama u atmosferi dijaloga i kompromisa kroz socijalni dijalog jedini i pravi put za povećanje blagostanja u ovoj zemlji.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a

  1. Ključne riječi
  2. Hrvatska udruga poslodavaca HUP
  3. Hrvatsko gospodarstvo
  4. Davor Majetić
Komentari ( 4 )
  1. galico
    galico 15:57 12.7.2012.

    I ovo je jedan jako jako bitna dio…Kladim se da većina individua u ovoj državi ne bi shvatili značanje pojma inkluzivan…i zašto je bitno uključiti sve individue u ekonomski sustav…kako no kažu skandinavski vođe,a u ovom listu sam ih čitao…Oni vjeruju da država blagostanja vodi do razvoja….

    Kao što pišu D. Acemoglu i James A. Robinson u velikoj knjizi “Zašto nacije propadaju”, možda zvuči čudno da bi Roosevelt nešto takvo pokušao, ali je puno bitnije što mu američki politički sustav kao i sudstvo to nisu dopustili. Inkluzivna društva, ona koja zahvaljujući demokratičnosti i razvijenosti političko-zakonodavnog okvira, učinkovito redistribuiraju nacionalno bogatstvo na široke slojeve, u povijesti su znala izbjeći zastranjenja koja su bili spremni napraviti neki veliki i moćni pojedinci ili pak dominantne društvene skupine.

  2. galico
    galico 15:48 12.7.2012.

    To o mladima je teška floskula…
    Ja sam mlađi ,ali brate nema pameti u mlađih,jednostavno netko treba proći filtar iskustava i steći široko znanje i iskustvo jer na vodećim pozicijam nam treba holsitički pristup …a mladi ako su odlični vrlo često su takvi u svom fahu
    Naravno,još nam manje trebaju olinjale budale koji su profesionlani poltičari od svoje dvadesete i neke..
    Bitno je da se mjere rezultati rada,da su pravila jasn i da se poštuju…i da nema nezamjenjivih
    Mora se osgurati veća protočnost ideja i kadrova i dokinuti klijentelizam…mi imamo klijentelsitički kapitalizam
    a dok ne prevlada svijest u većini da im je u intereseu da im susjed uspije ništa od ove države..

    Gojko Drljača je danas napisao jednu od najboljih kolumni u zadnje vrijeme…
    http://www.vecernji.hr/kolumne/shvatite-smanjite-poreze-kolumna-430057 [vecernji.hr]

    Zbog svih dobrih projekata koji će doći kad premijer Zoran Milanović shvati da radikalno treba smanjiti porez na dohodak, porez na dobit te sve parafiskalne namete, ne smije biti projekata koji “moraju” ići. Povijest je pokazala da cijenu toga što se odozgo nametne kao nešto što se “mora” plaćaju široki slojevi, dok grupe i pojedinci zgrću bogatstva, a što se privremeno računa kao veliki rast BDP-a. Hvala lijepo, ali bilo bi lijepo da to radite u nekoj drugoj Hrvatskoj.

    Premijer Milanović trebao bi znati da je Hrvatska u razvojnoj fazi u kojoj joj možda više treba neki Teddy, a ne F. D. Roosevelt. Hrvatska je premrežena što privatnim što javnim monopolima i oligopolima i to je, uz visoke namete, sigurno najveća zapreka privatnoj inicijativi i njezinim projektima.

    Ima li premijer Milanović hrabrosti i mudrosti pokrenuti javnu bitku za jačanje kompetitivnosti u kojoj će se obračunati s isprepletenim interesima pravih pozadinskih vladara hrvatske ekonomije?

  3. kala
    kala 14:03 12.7.2012.

    Dobar text…za koga
    Ista garnitura ljudi lopovskog prevrtljivog mentaliteta koja je samo zamijenila mjesta….i na moje NE iznenađenje ne zna i ne može ništa…znači ronimo još dublje.
    Svaka kuća koja se gradi na lošim temeljima mora se srušiti kad tad…ko je jamio jamio..nesmije biti amandman zakona koji se i onako svakodnevno koristi kao predmet sprdnje pa cak vidimo i postojecoj garnituri..
    Oduzet sve lopovima po kratkom postupku i adekvatno kazniti..naravno sve u skladu sa novim zakonom i neovisnim sudstvom…vratiti državi..postaviti mlade..sposobne ljude koji će znati raditi za opće dobro..a ne za svoj đep…promijeniti mentalni sklop ne rada u javnim službama…zapošljavanja u svrhu uhljebljhenja a ne znanja i produktivnosti… prekinuti.. Sve te radikalne promjene su nemoguće…barem dok ne ispare ovi kvazi generacija političara..a za to treba vremena ohoho…jer svi navedeni su sa prstima u pekmezu…dakle ništa od toga do daljnjega.Eto to su rješenja… a ne demagogija suradnje…bla bla i punjenje vlastitih đepova..i prodavanje magle naivnom puku. Do tada daljnje zaduživanje i marčapija!

  4. Klikni za ostale komentare na temu

Samo registrirani korisnici mogu komentirati

Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje!

Prijavi se ovdje!

Povratak na vrh