Kako se čovjek pere izvana, tako se mora i iznutra, stara je kineska poslovica, a organizam se može prati čajem. Tako kaže Tanja Papić, vlasnica i direktorica Kuće zelenog čaja koja je 14. rujna proslavila pet godina rada. Na obljetnici uspješne zagrebačke tvrtke koja uvozi, distribuira i prodaje kvalitetne prirodne čajeve bio je i japanski veleposlanik Yoshio Tamura sa suprugom Chikako Tamura. Slijedeći svoju viziju o prodaji prirodnog čaja u rinfuzi, Papić je uspjela stvoriti uspješnu kompaniju koja u Hrvatskoj zapravo i nema konkurenciju. Kuća zelenog čaja, naime, ima više od stotinu vrsta čajeva u asortimanu koje uvozi iz Kine, Japana, Južne Amerike i Južne Afrike. Osim zelenog, crnog, bijelog i žutog, tvrtka još ima rooibos, biljni i voćni čaj. “Svi koji dođu u Kuću zelenog čaja odmah primijete kako lijepo mirišu”, rekla je Papić.

Problem s carinom
O uspjehu Tanje Papić govori i da je proglašena najuspješnijom poduzetnicom za 2006. prema izboru Zavoda za poslovna istraživanja. Kuća zelenog čaja za 2008. je ostvarila preko 3 milijuna kuna prihoda. Tvrtka u planu za ovu godinu ima otvaranje novih franšiznih trgovina i plasman vrhunskih čajeva u luksuznije i ugostiteljske objekte koji svoje poslovanje u većoj mjeri ostvaruju u turizmu te također u wellness i spa centre. No, kao najveće probleme u poslovanju vlasnica navodi mrežu dobavljača te teškoće pri uvozu, u prvom redu sa carinom i špedicijom. Iako je kultura pijenja čaja u nas još uvijek relativno nerazvijena, mlada i uspješna poslovna žena Tanja Papić tvrdi da je od početka bila uvjerena da će za čajeve u Hrvatskoj naći kupce. “Populacija kupaca i klijenata je široka, od školaraca, studenata i roditelja do poslovnih ljudi i umirovljenika”, kaže. Kuća zelenog čaja prema riječima vlasnice i direktorice svake godine poslovanje širi korak po korak. U Hrvatskoj surađuje s petnaestak poslovnih partnera. Nakon središnje prodavaonice u prolazu restorana Lovački rog u Ilici, u svibnju ove godine Kuća je otvorila i prvu franšiznu trgovinu u Avenue Mallu u Novom Zagrebu koju vodi Tanjina sestra Marina. Tvrtka je prisutna i u Varaždinu, Puli i Rovinju, a u planu u sljedećih pet godina je daljnje širenje u veće gradove Zadar, Rijeku, Osijek i Dubrovnik, ali i zemlje u regiji, uključujući BiH, Srbiju, Sloveniju.

Povratak u Hrvatsku
Kada je prije pet godina krenula u posao s Kućom zelenog čaja, prisjeća se Papić, obitelj i društvo u kojemu se kretala bilo je sumnjičavo u uspješnost tog poslovnog poduhvata smatrajući da ljudi u nas nisu skloni kulturi ispijanja čaja. No, s vremenom se pokazalo da su u krivu. Ideju za otvaranje Kuće zelenog čaja Tanja Papić je dobila još dok je živjela u Njemačkoj. Često se, kaže, selila iz grada u grad i bila fascinirana s malim trgovinama u kojima se prodavao čaj. U petnaest godina koliko je živjela u inozemstvu intenzivno je pila zeleni čaj, čitala i informirala se o njegovim ljekovitim svojstvima. Svakih šest mjeseci vraćala se iz inozemstva. Budući da u Zagrebu nije mogla kupiti zeleni čaj osim u filter vrećici, uvijek ga je nosila izvana. Tako joj je sinula misao o pokretanju vlastite trgovine. “Imala sam ideju otvoriti takvu prodavaonicu u inozemstvu, no kako sam se mislila vratiti u Hrvatsku i usprkos tome što sam već našla prostor, u zadnji čas sam odustala i odlučila se za Zagreb”. U poduzetnički pothvat u koji je na početku ušla s prijateljicom a da prethodno nije provela istraživanje tržišta, kako tvrdi, ušla je isključivo vjerujući intuiciji. Financijsku strukturu ulaska u projekt zatvorila je vlastitim novcem. Teškoće oko potrebnih dokumenata prilikom osnivanju firme uspješno je riješila s pomoću odvjetnice, a potom počela prodavati čajeve u prolazu Lovačkog roga sa sestrom na koju se, rekla je, od početka mogla potpuno osloniti. Nakon pet godina kaže da je izuzetno zadovoljna dosadašnjim poslovanjem koje tijekom vremena uspješno raste. Pa ipak, žali što zbog povećanja obujma posla sve manje vremena stigne provoditi u prodavaonici. “Najviše volim biti u trgovini i raditi s ljudima koji dolaze kupiti čaj”, kazala je. U odnosu na prošlu godinu, Kuća zelenog čaja je prodaju na malo i u veleprodaji prema riječima Tanje Papić povećala za između 30 i 40 posto. No, ipak priznaje da manje posla ima u sedmom i osmom mjesecu jer se zbog velikih vrućina tijekom ljetnog vremena manje pije čaj.

Gejše i blaga Šaolina
Svojim kupcima čajeve preporučuje ovisno o tegobama. Najtraženiji su zeleni i bijeli čajevi zbog ljekovitosti. Kao apsolutni hit navodi žuti čaj koji pomaže pri mršavljenju pa se najbolje prodaje prije ljeta, a jednako ga traže mlađi i stariji. Rooibos čaj ili “majčino čudo” blagotvorno djeluje na organizam dojenčadi. Biljni čajevi proizvode se od cvjetova, kore i sjemenja i ne sadrže kofein a prikladni su i za djecu. “Kada nisu sigurni, kupci čajeve odabiru po mirisu”, veli Papić. Među stotinjak vrsta čajeva koje ima u ponudi osim ugodnog okusa mnogi imaju i egzotična imena. Geisha je zeleni čaj iz Japana sa kokosovim pahuljicama, različkom i cvjetovima ruže. Osam blaga Šaolina sadrži sedam vrsta zelenog i bijeli čaj te komadiće jagode, kandirani ananas i cvjetove suncokreta. Crni i zeleni čaj s imelom, cvjetovima ruže, okusom vanilije i jagode sastojci su Čarobnog čaja keltske svećenice, nabraja Papić.

Činjenice

Priprema čaja
Što se tiče postupka pripremanja čaja, Papić kaže da se zeleni, bijeli i žuti čaj rade od iste biljke Camellia sinensis, no različito se pripremaju. Ne smije ih se preliti s kipućom vodom već temperatura vode varira od 60 do 80 stupnjeva. “Kinezi, primjerice vodu skuhaju i ostave je da se ohladi, a zatim se dodaje čaj na 2-3 minute. Tako spravljen napitak je najbolji jer se ne uništavaju ljekovita svojstva”, napominje Tanja Papić.

Legenda o čaju
Zanimljivo je da je čaj do danas skoro nepromijenjen otkada ga je 2737. godine prije Krista prema legendi otkrio kineski car Shen-Nung. Car je, naime, zahtijevao prokuhavanje vode prije pijenja. Prilikom posjeta jednoj od svojih pokrajina zaustavio je poslugu naredivši da mu prokuhaju vodu za piće. Vjetrom nošeno osušeno lišće iz grma palo je u kipuću vodu, a znatiželjni car nije mogao odoljeti a da ne proba tu mirisnu tekućinu koja ga je oduševila. Čaj je iz Kine u Japan dospio preko budističkog svećenika Yeiseija, poznatog kao “oca čaja”. Kasnije je u Europu 1560. godine stigao preko Portugala.