I bez državne pomoći mala brodogradnja u usponu

Autor: Marija Brnić , 26. lipanj 2008. u 06:30

Veliki škverovi dobivaju vrlo izdašne državne potpore, a samo jedan dio tog novca bio bi dovoljan za modernizaciju u malim tvrtkama

Dok je velika brodogradnja i izdašne potpore koje dobiva iz državnog proračuna postala kamen spoticanja hrvatskom približavanju Europskoj uniji, mala brodogradnja bez ikakvog posebnog tretmana države bilježi konstantan uspon. Čak ni ekstremne cijene goriva i sve snažnija financijska kriza takozvanih zapadnih zemalja nije smanjila potražnju kod hrvatskih malih brodograditelja, pa upućeni tvrde da će se i ove godine u malim navozima obarati rekordi. Lani je, naime, u malim brodogradilištima izgrađeno više od dvije tisuće brodica, a raste i broj obrta i tvrtki koje grade brodove – sada ih je već oko 90 u gradnji brodova, a s obrtima i tvrtkama koje obavljaju remont i servis ukupno je u maloj brodogradnji aktivno više od 120 gospodarstvenika. Prije hrvatskog osamostaljenja malih brodograditelja gotovo da i nije bilo ili, točnije, bili su iznimke. Stoga i ne postoji tradicija državnog poticanja te sve propulzivnije proizvodnje. Petorici velikih brodograditelja s druge strane država samo u ovom trenutku ima odobrenih 12,5 milijardi kuna jamstava po kreditima. Kumulirani gubici tih tvrtki od 2002. godine do konca prošle godine premašili su pak 8,4 milijarde kuna, pri čemu su lani, prema podacima koje je nedavno iznio potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec, veliki državni škverovi zabilježili gubitak viši od milijardu kuna. Ukupan temeljni kapital tih brodogradilišta je inače 1,63 milijarde kuna.

Odobrena potpora
No vođena važnošću i tradicijom brodogradnje, koja stvara oko 15 posto hrvatskog izvoza i oko 1,4 posto BDP-a, državna vlast odlučila je i od Europske unije zatražila zeleno svjetlo za restrukturiranje i sanaciju brodogradilišta, prema kojima bi do konca 2012. godine ona poslovala rentabilno, uz subvencije usklađene s EU-pravilima. Tek prošle godine mala brodogradnja došla je u fokus. Nažalost, još nije osmišljena posebna strategija razvoja, no lani je oformljen izvozni klaster koji je okupio 20 malih brodogradilišta (sada ih je već tridesetak), a iz proračuna im je odobrena i potpora od 2 milijuna kuna. U sljedeće dvije godine aktivnosti tog klastera dodatno će se potaknuti s još tolikim iznosom. Međutim, poduzetnici iz te branše ne mogu računati na zasebnu državnu pomoć i programe razvoja. Apliciraju tako na natječajima Ministarstva gospodarstva za poticaje koje se daje svim malim poduzetnicima, neovisno o djelatnosti kojom se bave. Za razliku od nekih drugih industrija, za malu brodogradnju još nisu predviđena posebna sredstva koja bi se investirala u, primjerice, modernizaciju proizvodnih pogona i uvođenje novih tehnologija. Iz redova proizvođača spominju se i druge mjere koje izostaju, poput ukidanja carinskih pristojbi na uvozne proizvode koji se ugrađuje na brodice u malim brodogradilištima, subvencioniranje troškova certificiranja plovila te olakšanje kreditiranja u proizvodnju i kreditiranja kupaca, čime bi se olakšao plasman proizvoda. Guše ih i trošarine koje su jednake za brod od pet i deset metara premda je neusporedivo skuplji veći brod u kojeg je ugrađeno više opreme. Na teze da mali brodograditelji teško mogu računati na državna sredstva kad zbog EU eto bez te potpore ostaju i veliki igrači, predsjednik Udruženja male brodogradnje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Boris Vukušić odgovara da i u EU za male brodograditelje postoje potpore i subvencije, samo su drukčije. Najčešće se mali brodograditelji pozivaju na talijanski model poticanja tog sektora, no kao primjer koliko država može dati vjetra u jedra malim brodograditeljima Vukušić ističe Tursku i Poljsku. Dok se Tursku godinama percipiralo kao zemlju u kojoj se proizvode drveni brodovi slabije kvalitete, ta je zemlja ponajviše politikom privlačenja stranih ulaganja u samo posljednje dvije godine napravila pravu revoluciju u maloj brodogradnji, a slično je napravila i Poljska.

Prostori za poticaje
Osim financijskog olakšanja država je u tim zemljama intervenirala i u edukaciju, što je, upozorava Vukušić, i kod nas najslabija točka jer se sva mala brodogradilišta suočavaju s nedostatkom stručnih i educiranih radnika. Vukušić već godinama apelira kod ministra prosvjete Dragana Primorca, no i dalje bez efekta. Tom se apelu pridružuje i Gordan Krpanec, menadžer Hrvatskog klastera brodogradnje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koji navodi kako se sa sveučilišta godišnje izbaci samo 20-ak inženjera brodogradnje, što je apsolutno zanemariv rezultat naspram potreba. Dodatan se manjak pojavljuje i s kadrovima za projektiranje brodica i uređenje interijera. Te usluge uglavnom se uvoze, kaže Krpanec. Jedan od problema je i pristup kupcima. Mali brodograditelji, naime, većinu proizvoda plasiraju na domaće tržište. Za iskorak na inozemnim nedostaje im zastupnik, a nastupi na sajmovima vrlo su skupi. Procjene su da samo 15 posto proizvodnje nalazi kupca na inozemnom tržištu. No s obzirom na kvalitetu i cijenu u branši smatraju da je velik potencijal te proizvodnje na stranim tržištima, ali i u Hrvatskoj, u kojoj je, procjenjuju u HUP-u i HGK-u, oko 75 do 80 posto brodova uvezeno. Pomoć, dakle, preko državnih institucija može doći i u osmišljavanju nastupa i marketinga male brodogradnje, financiranju izlaganja na sajmovima ili, primjerice kako to rade u Južnoj Koreji, financiranja stranih tvrtki kao potencijalnih kupaca na posjet sajmovima tamošnjih malih brodogradilišta. “Najviše nas država može potaknuti kao izvoznike i proizvođače o čemu se puno govori, no ako bolje pogledate, to ostaje samo na riječima jer i dalje je isplativije i jednostavnije baviti se uvozom nego proizvoditi i izvoziti”, kaže ugledni virovitički poduzetnik Tomislav Matasić, koji se nakon dugogodišnjeg bavljenja metalnom galanterijom posvetio svojoj velikoj ljubavi – gradnji brodova.

Osim što je u Slavoniju prije četiri godine doveo brodogradnju, poseban je i po tome što brodove gradi iz drveta, u kojoj mnogi vide perspektivu male hrvatske brodogradnje. Drvo je, pojašnjava Matasić, proteklih pedesetak godina zanemareno zbog skupog i zahtjevnog održavanja, pa je tržište preplavila plastika. Međutim, zahvaljujući specijalnim smolama ti su problemi otklonjeni, govori Matasić, čiji je proizvod lani plasiran u Veliku Britaniju, a ove godine kapaciteti su mu puni zahvaljujući poslu s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske. Prostora za državni poticaj malim navozima ima i u poticanju na povezivanje te na serijsku proizvodnju kako bi bili konkurentniji na stranim tržištima. Sada tek rijetki, poput Prinza iz Oroslavlja, Brodogradnje Pičuljan Marine, AD Brodova iz Solina i Elana iz Obrovca, te Graše, SAS-Vektora i Grebena iz Vele Luke proizvode u serijama. Kao i velika brodogradnja u kojoj ovih dana treba startati program restrukturiranja, prilagodba europskim standardima čeka uskoro i male brodograditelje, posebice u smislu ulaganja u ekološki prihvatljivu proizvodnju. To će za mnoge male navoze biti težak i skup pothvat ne priskoči li država u pomoć.

Komentirajte prvi

New Report

Close