Liječnici primarne zdravstvene zaštite moraju potpisati tri ugovora. Prvi je koncesijski ugovor koji potpisuju s lokalnom upravom, drugi je ugovor s domom zdravlja o najmu prostora, a treći je s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje na temelju kojeg je reguliran njihov posao i naknada koju u obliku glavarine dobivaju svaki mjesec. Upravo taj ugovor s HZZO-om izaziva nezadovoljstvo liječnika, a o problemima s kojima se susreću razgovarali smo sa zadarskim liječnikom dr. Damirom Biloglavom, predsjednikom Udruge privatnih liječnika u ugovornom odnosu s HZZO-om koja djeluje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

Jedan od većih problema na koje liječnici upozoravaju je ugovor s HZZO-om. Što je sporno?
Problem je što nemamo pravo intervenirati, odnosno moramo potpisati ugovor na koji nemamo nikakav utjecaj niti itko iz HZZO-a uvažava naše primjedbe. Liječnička komora redovito dostavlja primjedbe na ugovor, a i mi smo preko Udruge razgovarali i ulagali prigovore zdravstvenoj administraciji, no sve je ostalo samo na tome. Tekst ugovora nije se promijenio. A s druge strane, ako liječnik ne potpiše ugovor s HZZO-om, ne može raditi. HZZO u ovom slučaju nastupa s pozicije moći i sile i propisuje pravila onako kako samo njemu odgovara.

Koje odredbe ugovora smatrate spornima?
Problem je što je u ugovoru niz odredbi prema kojima nas mogu kazniti, a apsurdno je da na okolnosti koje dovode do tih prekršaja liječnici, potpisnici spomenutog ugovora, nemaju nikakav utjecaj. Dat ću vam konkretan primjer. Ako pacijent zbog nekog razloga završi u bolnici, liječnik opće prakse mu za to vrijeme ne smije izdati nikakav lijek. Često se dogodi da pacijent bude primljen u bolnicu preko hitnog prijema, što njegov liječnik ne mora znati, a pacijent zahvaljujući uvođenju elektroničkih recepata može telefonski zatražiti svoju terapiju. Također od pacijenata koji dolaze na bolničko liječenje nerijetko se traži da sa sobom ponesu svoje lijekove. I u jednom i u drugom slučaju, ako svom kroničnom pacijentu prepišem terapiju, radim prekršaj za koji me HZZO može kazniti. Kazne iznose od 3 do 10.000 kuna, a nakon toga liječnik može biti kažnjen i raskidom ugovora. Slično je i s uputnicama. Ako pacijenta pošaljem u bolnicu, a, primjerice, bolnički liječnik odluči da treba napraviti nekoliko dodatnih pretraga, sve te uputnice se vežu na onu liječnika primarne zaštite pa ispada da smo potrošili previše novaca. I to su situacije na koje opći liječnici nemaju nikakav utjecaj, a snose odgovornost i eventualne kazne jer su prekoračili broj recepata i uputnica tzv. indeksaciju. Sličnih situacija u svakodnevnoj praksi ima napretek. Nije mi poznato da se itko drugi u sustavu zdravstva, a i znatno šire kažnjava na ovakav način. Kažnjava li HZZO svoje djelatnika na sličan način za pogreške i posljedične štete koje im se dogode u svakodnevnom radu!?

Možete li se žaliti na odluke HZZO-a?
To je također apsurdna situacija. Liječnik ima pravo na žalbu, ali arbitražno tijelo sastavljeno je od dva predstavnika HZZO-a, jednog predstavnika Ministarstva zdravstva, jednog predstavnika Liječničke komore i predstavnika liječnika. U svakom slučaju, zdravstvena administracija uvijek ima tri glasa. I to je nešto što bi u budućnosti trebalo izmijeniti kako bi sustav postao pravedniji. Predlažem kao dodatnog člana predstavnika osiguranika. O njima se rijetko misli zaboravljajući da cijeli sustav postoji upravo zbog osiguranika, tj. pacijenata.

Kako mislite da bi se taj problem mogao riješiti?
Mislim da bi HZZO iz ugovora trebao ukloniti odredbe o indeksaciji dok mehanizmi kontrole ne budu funkcionirali u čitavom zdravstvenom sustavu.

Razlika u kvaliteti

S kojim se problemima u radu susreću liječnici primarne zdravstvene zaštite?
Ako govorimo o medicinskom dijelu posla, to je svakako preopterećenost liječnika koji su svakodnevno okupirani velikim brojem pacijenata. Također su uvjeti rada loši, a pritom mislim na lošu tehničko-medicinsku opremljenost. Većina ordinacija ima samo tlakomjere, stare EKG aparate ili glukometre. Prije desetak godina kupio sam UZV aparat i educirao se kako bih pacijentima pružio dodatnu uslugu. Mislio sam da će HZZO prepoznati razliku u kvaliteti, ali to se nije dogodilo.

Ali HZZO je omogućio liječnicima da ipak zarade i dodatni novac kroz tzv. dijagnostičko-terapijske postupke.
Točno je da se uvode mali postupci koji se plaćaju po tzv. DTP-u. No liječnici su i tu limitirani jer ne mogu napraviti posao u iznosu većem od 10 posto glavarine. A taj obujam posla odrade u vrlo kratkom vremenu i dosegnu limit.