Na početku trećeg milenija od strane Ujedinjenih naroda proglašeno je novo Međunarodno desetljeće za vodu (2005-2015.). ‘Water Life’ u kojemu je i voda iz Hrvatske vrlo važno gospodarsko dobro. Vodni resursi Hrvatske, slaže se i strana i domaća znanost, gospodarska su vrijednost koja premašuje lokalni i regionalni značaj.

Treći u Europi
Naime, prema izvješću o vodnim zalihama, koje je izradio UNESCO snimajući stanje u čak 188 zemalja svijeta, Hrvatska se na prostoru Europe smjestila na visoku treću poziciju, bogatije vodom od nje samo su dvije sjeverne zemlje: Norveška i Island. Hrvatska prema tom izvješću raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku i po tom se podatku uspjela svrstati i u krug 30 vodom najbogatijih zemalja svijeta. Osim toga, Hrvatska je i među malobrojnim zemljama koje svojim građanima sustavom javne vodoopskrbe jamče i osiguravaju pitku vodu. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva obnovljive podzemne zalihe vode veže uz dva područja. Iznose tako procjenu da podzemne zalihe vode imaju ukupan godišnji kapacitet od 9.133 milijuna prostornih metara, s tim da se glavnina zaliha (7132 mil/m3) smjestila u krško-karbonatnom vodonosniku, a ostatak u aluvijalnom području. Što je značajno budući da se oko 90 posto vodoopskrbe u Hrvatskoj osigurava upravo iz zaliha podzemnih voda. Vodom iz javne vodoopskrbe u Hrvatskoj se danas služi oko 80 posto stanovništva. Nacionalnim projektom širenja mreže vodoopskrbe predviđeno je da do 2015. godine vodu na taj način koristi oko 94 posto stanovništva što bi Hrvatsku, postigne li to, približilo standardima koje ima većina zemalja Europske unije. Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno. Najlošije stanje u javnim vodovodima vezano je uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju gdje zdravstveno ispravnu vodu iz vodoopskrbnih sustava dobiva samo 34 posto stanovništva, u Požeško-slavonskoj takva opskrba stiže do 48 posto kućanstava dok su najbolju mrežu razvile Istarska i Primorsko-goranska županija sa 97 posto pokrivenosti područja za razliku od Zagreba koji je dosegnuo tek 90 posto.

Od svih hrvatskih regija posebno je vodom bogata Lika iz koje, prema procjenama pojedinih znanstvenika iz ‘vodonosne’ struke, dnevno u Jadran otječe količina vode vrijedna oko milijardu dolara. Bogata vodom su i područja aluvijalnih nanosa između Savske i Dravske depresije te šira zona Gorskog kotara. Na sajmu Aqua Expo održanom 2004. u Parizu, najvećem specijaliziranom europskom sajmu pitke vode, Agrokorova izvorska voda Jana proglašena je najboljom, za što je nagrađena Eurooskarom. Taj detalj odlično ilustrira u kojem pravcu (izvoz) Hrvatska još nije snažnije krenula, a mogla bi. Tijekom sljedećih desetljeća Hrvatska bi, ocjena je s kojom se slažu mnogi, svoj golemi i gotovo neprocjenljiv potencijal voda trebala snažnije iskoristiti kao izvrstan izvozni adut. Po aktualnom hrvatskom zakonodavstvu voda se tretira kao opće dobro i uživa posebnu zaštitu. Kriteriji i prioriteti upravljanja vodama utvrđuju se na državnoj razini, polazeći od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg gospodarskog i održivog razvoja. To najkraće znači da nije moguća (Zakon o vodama NN 107/95.) privatizacija vodenog bogatstva, odnosno bilo koji oblik prirodnih zaliha voda u Hrvatskoj ne može postati privatno vlasništvo.

Bez privatizacije
Eksploatacija vode rješava se dodjelom koncesija, čiji najdulji vijek trajanja iznosi 60 godina, no do sada nije izdana nijedna takva dugovječna koncesija. Za izdavanje koncesija nadležni su Vlada i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. U dosadašnjem razdoblju ukupno je odobreno 26 koncesija, na rok od 10 do 30 godina. U punu eksploataciju izvora ušlo je petnaestak koncesionara dok ih ostali još nisu aktivirali. Razlozi nisu poznati, osim pretpostavke da su koncesionari možda tek privremeno odgodili početak aktivnosti, a neki i odustali zbog visokih troškova investicije. Najjeftiniji pogon za crpljenje i flaširanje vode navodno stoji oko dva milijuna eura, a ozbiljnije proizvodnje nema bez najmanje 20 milijuna eura. Zbog brojne i snažne konkurencije smatra se zapravo, da šansu za uspjeh imaju samo oni koncesionari koji su prethodno osigurali poznato tržište na koje će otpremati svoju proizvodnju vode. Prema izdanim koncesijama godišnje bi se u Hrvatskoj moglo crpsti 1,25 milijuna prostornih metara vode. Za sada je dostignuta tek polovična količina od odobrenja, odnosno iz izvora se godišnje u prosjeku crpi oko 634,7 tisuća kubika vode. Naknada koju plaća koncesionar sadržava jednokranu uplatu prije samog ishođenja dozvole plus godišnji iznos, a radi se o 2,5 posto od ostvarenoga prihoda u jednoj kalendarskoj godini.

Skupe koncesije
Mnogi koncesionari državi zamjeraju visok cjenik i tvrde da su u svijetu takva davanja značajno jeftinija. Ističu, startni iznos koji uvjetuje država može dosegnuti i više od milijun kuna koji je nužno uplatiti puno prije nego što na tržištu uspiju prodati i litar vode. Zbog preskupe koncesije te činjenice da još uvijek ne postoji pravilnik o kakvoći i sastavu vode proizvođači prozivaju nadležne adrese s državne razine i opominju da u takvoj situaciji jeftina uvozna voda možda i dvojbene kakvoće, u nelojalnoj utakmici može uništiti domaću proizvodnju flaširane vode. Među koncesionarima dominira Jamnica, s godišnjim odobrenjem za vađenje do 200.000 prostornih metara mineralnih i izvorskih voda. Slijedi Prima sa 120.000 te Podravka sa 100.000 m3 dok primjerice, Franck još uvijek nije ni pokrenuo aktivnost premda je ishodio koncesiju koja mu na području Like dopušta izvaditi godišnju količinu od 150.000 m3 vode. Među flaširanim vodama na domaćem tržištu dominira Agrokor sa svojim brendovima Jamnice i Jane, sam prisvaja oko 40 posto udjela u ukupnom godišnjem prometu. Koprivnička Podravka je čvrsto na drugom mjestu sa oko 30 posto tržišta, a dalje slijede Sveti Rok te Bistra u vlasništvu Coca Cole i Badel 1862. sa flaširanom Un1que, odnosno vodom brenda Bionatura, s kojom je lider nacionalnog prostora u prodaji vode putem galona. Prije godinu dana, u vrijeme kupnje od strane Badela, Bionatura je držala između 60-70 posto tržišta. Prodaja na godišnjoj razini iznosila je oko 12 milijuna litara uz rast od 20 posto.

Prodaja u galonima
Prodaja izvorske vode u galonima u vrlo kratkom razdoblju postala je jedan od najbrže rastućih biznisa u Hrvatskoj. I to ne samo interno u okvirima domaćeg tržišta nego i prema omjeru koji ta djelatnost bilježi u granicama ukupnog europskog tržišta. Razlog tome je naravno činjenica da se ta inustrija u Hrvatskoj počela razvijati tek prije pet-šest godina. U nedostatku zakonskog okvira, koji bi trebao regulirati tko i gdje smije crpiti izvore pitke vode puneći galone za tržište, pri Hrvatskoj gospodarskoj komori osnovana je Zajednica proizvođača i distributera vode u galonima koja pokušava uvesti disciplinu i spriječiti nelojalno ponašanje sve brojnije konkurencije. Zajednicu je, na dobrovoljnoj bazi, početkom godine osnovalo sedam proizvođača i četrdesetak distributera, što je 95 posto od svih tvrtki što se bave tom djelatnošću na hrvatskom tržištu. Temelje poslovne udruge HOD (Home and Office Delivery) zapravo je 2001. postavila Bionatura instaliravši tijekom te prve godine rada oko 500 aparata za vodu, a danas ih samo ona ima više od 12.000 komada i jedina je među ukupnom konkurencijom za sada stekla međunarodni cerifikat NSF (National Sanitation Federation) koji jamči zdravstvenu i higijensku ispravnost proizvoda, izvorske vode u galonima. Zbog kratke aktivnosti te nedostatka statističkih pokazatelja novoosnovana Zajednica pri HGK-a za sada komunicira s informacijama o 500 zaposlenih na poslovima prodaje izvorske vode u galonima, 50.000 postavljenih aparata te 30 milijuna kuna godišnjeg prometa.

Voda u industriji

Voda kao energetski medij u industriji najčešće ima funkciju hlađenja, prijenosa i pranja. Gotovo svaki artefakt suvremene kulture tijekom proizvodnog procesa treba vodu . Tako se npr. u automobilskoj industriji za proizvodnju 1 automobila potroši 148 m3 vode. Za proizvodnju jednog barrela nafte potroši se 7 m3, a da bi se proizvela 1 tona čelika potrebno je 236 m3 vode. U ukupnoj svjetskoj potrošnji vode 22% otpada na industrijske potrebe. Do 2025.g očekuje se porast godišnje industrijske potrebe vode do 1170 km3, odnosno do 24 % ukupne potrošnje, što ukazuje na kontinuirani rast potreba za industrijskom vodom. Poduzeće Domes, osnovano 1994.godine je svjesno da u cilju osiguranja nesmetane proizvodnje, industrijska voda mora udovoljiti zahtjevima propisane kvalitete, a oni se razlikuju ovisno o vrsti industrijske proizvodnje. Zahtjevi na čistoću su najčešće zajednički većini industrijskih potrošaća, ali različite proizvodnje postavljaju i svoje specifične zahtjeve (sprječavanje nastajanja depozita, uklanjanje otopljenih tvari, dezinfekcija,…). Direktorica Ana Rogić smatra da voda za industrijsku primjenu mora biti prihvatljiva i s gospodarskog aspekta što podrazumijeva cijenu sirove vode, njenu dostupnost u potrebnoj količini i trošak pripreme. Stoga voda iz ograničenih komunalnih izvora, već pripremljena za piće i sanitarne potrebe postaje preskupa za industrijsku primjenu. U posljednjem je desetljeću sve prisutniji trend pripreme i recikliranja vode “na licu mjesta” i njena ponavljana uporaba. U tom je krugu ponekad vodu dovoljno samo profiltrirat, a vrlo često je filtracija samo nužan preduvjet daljnje obrade. Poduzeće Domes nudi optimalna tehnička rješenja filtarskih sustava, uređaje za fizikalnu obradu vode u svrhu sprječavanja stvaranja kamenca te intenzivno radi na usvajanju inovativnih kombiniranih postupaka filtracije za primjenu u posebnim radnim uvjetima; npr. u metaloprerađivačkoj industriji, gdje su prisutne povišene radne temperaturame ( pročišćavanje rashladnih voda u toplinskoj obradi), u industriji proizvodnje drvne pulpe (koloidne otopine), za kemijske i prehrambene industrije te svagdje tamo gdje su prisutni kemijski agresivni ili visoko viskozni mediji (sirupi, emulzije, boje). Pritom se s osobitom pozornošću procjenjuje ekološki aspekt svakog tehničkog rješenja.

Zagreb dnevno gubi 65 bazena

Svakodnevno iz dotrajalog sustava vodoopskrbe grada Zagreba neiskorišteno isteče 178.450 prostornih metara vode od 430.000 m3 koliko daju sva vodocrplišta. To znači da iz sustava nekontrolirano isteče voda dostatna da se napuni 65 olimpijskih bazena, podatak je koji iznosi Zelena akcija. Zagreb je umjesto obnove vodovoda dobio pročistač otpadnih voda čija vrijednost prelazi 300 milijuna eura.