Zadnjeg dana međunarodne konferencije o sprečavanju pranja novca, čiji je domaćin bila Zagrebačka škola ekonomije i managementa, a medijski pokrovitelj Poslovni dnevnik, glavnu riječ vodio je Ross Delston. Osim što je ovlašteni specijalist za sprečavanje pranja novca Delston je i pravni savjetnik Međunarodnog monetarnog fonda. Za Poslovni dnevnik Delston je odgovorio na nekoliko pitanja vezanih uz tu temu.

Koji su novi svjetski trendovi u sprečavanju pranja novca i suzbijanju terorizma?
Jedan od najznačajnijih međunarodnih trendova je preispitivanje jednog od najstarijih oblika pranja novca – pranja novca temeljenog na trgovini. Preispitivanje takvih radnji stavilo bi veći fokus međunarodne zajednice na načine na koje bi se spriječila ova vrsta pranja novca. Međutim, Skupina zemalja za financijsku akciju protiv pranja novca nema jedinstvene preporuke o tome kako da se suzbiju takve radnje. Ipak, najveći rizik koji proizlazi iz međunarodne trgovine nije pranje novca, ili financiranje terorizma, već potencijal da se trgovina koristi u svrhu terorističkog čina.Naime, naša nemogućnost da kontroliramo stranu robu koja ulazi svakodnevno u naše zemlje daje priliku onima koji nam žele učiniti zlo da ga i učine. U SAD-u i mnogim drugim zemljama, manje od pet posto takve robe se kontrolira na carini, a stvarna brojka je čak samo jedan posto.

Gledajući globalno, u kojim su područjima problemi suzbijanja pranja novca najveći i gdje nije moguće kontrolirati takve akcije?
Suzbijanje pranja novca je globalni problem i prisutan je svugdje. Mi u SAD-u primjerice, imamo ogroman priljev nezakonitih sredstava, i to iz istog razloga zbog kojih mnogi tamo ulažu – zbog sigurnosti dolara i svetosti privatnog kapitala te razmjerima i likvidnosti tržišta. Ipak, i u malim zemljama sa slabijim pravnim okvirima za suzbijanje pranja novca postoji velika ranjivost po tom pitanju. Izazov je učvrstiti pravne okvire na mjestima gdje su slabi i primjenjivati zakone tamo gdje su jaki. Također, trebali bi se osvrnuti i na terorističke napade koji su se dogodili u New Yorku, Londonu ili Mumbaiju koji su rezultirali jačim kontrolama te poboljšanju ne samo mjera suzbijanja terorizma već i pranja novca. Uz sve loše vijesti o terorizmu, postoji i dobra vijest da teroristi sve više rade uobičajene financijske prijevare te se time izlažu preventivnim mjerama i zakonskim postupcima koji već postoje. To je dobro jer imamo sofisticiranije načine otkrivanja, praćenja i prijavljivanja pokušaja pranja novca, nego financiranja terorizma.

Kako bi se moglo poboljšati postojeći sustav i donijeti nove mjere za suzbijanje ovog tipa kriminala u Hrvatskoj?
Pranje novca i financiranje terorizma je kritično područje koje se stalno mijenja. Što se tiče donošenja novih mjera u Hrvatsku, nadam se da ću potaknuti revizore i bankare na provedbu postojećih pravila te da idu i dalje od same spoznaje usklađenosti na njenu primjenu. To znači, da paze na financijske zločine i druge sumnjive transakcije u svom svakodnevnom poslu i prate sve račune, klijente i transakcije koje su neuobičajene. Revizori bi naročito trebali biti svjesni da su u poziciji da zaštite svoje klijente sprečavanjem propuštanja preventivnih mjera. Reputacijski rizik u suzbijanju pranja novca je ogroman, i zato nikada ne bi trebao biti podcijenjen.

Utječe li svjetska kriza i na koji način na povećanje kriminalnih radnji povezanih s pranjem novca?
Činjenica je da je pad kapitala i vrijednosti imovine rezultirao potragom za likvidnošću koja je otkrila mnoge prevarante umješane u Ponzijeve sheme i druge financijske zločine. Primjerice, Madoffova prijevara nikada ne bi bila otkrivena da investitori nisu zahtijevali povrat uloženih sredstava. Sa žaljenjem mogu reći kako su najveće prijevare ovog ekonomskog raskola uključivale upravo Amerikance i američke tvrtke, ali s obzirom da je SAD najveći financijski centar i da zbog likvidnosti, američko tržište privlači mnoge investitore iz cijelog svijeta postoji razlog da je koncentracija financijskih prijevara upravo na tom području.

Slaba karika

Koje je vaše mišljenje o hrvatskoj suradnji s Europskom unijom po pitanju sprečavanja pranja novca?
S obzirom da se razmatra hrvatsko članstvo u Europskoj uniji i da je u 2008. godini trgovinska razmjena sa članicama Unije bila čak 19,2 milijarde eura, što je 65 posto ukupne trgovinske razmjene, mnogo je načina da se suradnja unaprijedi. No, da bi taj dugotrajan i izazovan proces bio uspješan moraju ga provoditi sve strane uključene u proces. Prije svega, zahtjevi za uzajamnu pravnu pomoć trebali bi se ispoštovati odmah. Također, neformalni zahtjevi financijskih regulatora, provedba zakona te financijske analitičke službe EU trebale bi biti prioritet. I konačno Hrvatska se treba pobrinuti da ne bude periciprana kao slaba karika za ulazak u Uniju i to tako da nastavi s jačanjem propisa i jačanjem i provođenjem akcija protiv pranja novca.