Deblokadom do oporavka

Nekoliko primjera koji pokazuju da je ekonomskom podsustavu u našoj zemlji potrebna hitna rekonstrukcija

U uvodniku prošlog broja Novosti v. d. glavnog direktora pisao je o anomalijama iz dva nova zakona koja kao da pokazuju da izvršna vlast ne želi pomoći gospodarstvu, već samo puniti državni proračun. Tako je novi Zakon o rudarstvu, ali i prateće uredbe, povećao davanja tvrtkama koje se bave tim područjem gospodarske aktivnosti za četiri do šest puta. Na istom je mestu bilo riječi i o najavljivanom Zakonu o turističkom zemljištu koji bi jednako tako povećao opterećenje turističkog sektora (pa se već u nekim krugovima bliskim Ministarstvu financija, kako se to popularno zna reći, govori o 100 milijuna eura koje se trebaju sliti u državni proračun kao izravna posljedica tog zakona). U tekstu tog uvodnika upućena je i svojevrsna molba hrvatskoj Vladi da proglasi moratorij na nove namete do kraja godine. Ta dva primjera, s početka ovog teksta, potaknula su naše članice na iznošenje nekih svojih primjera koji po intenciji pune proračun bez uzimanja u obzir posljedice na poduzeća. Prvo, potkraj prošle godine proizvođačima pića i napitaka stigla je obavijest Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost o označavanju proizvoda od pića i napitaka namijenjenih izvozu (slučaj poznatiji u kolokvijalnom govoru kao ambalaža). Ta apsurdna odluka za posljedicu ima izravno kažnjavanje izvoznika poskupljenjem njihovih proizvoda, i to zato što naša carina nije u stanju kontrolirati šverc praznih boca iz okolnih zemalja. Tražili smo hitan opoziv te obavijesti s namjerom da državni organi, koje plaćaju naši građani i gospodarstvo, rade posao za koji su plaćeni (carina, granična policija).

Opasne posljedice
Izvršna vlast u svim okolnostima, a posebice u krizi, mora voditi računa o učinku svake svoje odluke na konkurentnost domaćega gospodarstva, pa i onoga izvoznog koje je uspjelo preživjeti posljedice sadašnjega ekonomskog modela. Naravno, ta obavijest nije na tom tragu. Drugo, u našoj je zemlji na snazi novi Zakon o trošarina na bezalkoholna pića koji se izričito poziva na pravilnik koji je u međuvremenu ukinut. I sad imamo “zakonoprazan” prostor koji su kreirali u izvršnoj vlasti. Postavlja se pitanje: tko piše nove zakone, a tko ukida pravilnike?! Treće, novi pravilnik o “prepaid” karticama u našoj zemlji dovodi u opasnost oko deset tisuća radnih mjesta (da ne govorimo o pravnim posljedicama i ustavnosti pojedinih odredbi). Pisali smo Vladi, upozoravali na opasne ekonomske posljedice odluke, ali kako stvari zasad stoje, predlagatelj ne odustaje od svoje nakane (iako neće ostvariti nikakve sigurnosne učinke, što je navodno bila nakana predlagatelja). Primjer četvrti. Hrvatska je s Europskom unijom dogovorila uvjete korištenja pretpristupnih sredstava IPARD koji onemogućavaju povlačenje oko 150 milijuna eura. Već dulje vrijeme na taj problem ukazuju naše tvrtke iz primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda. I čini se da smo barem za sada na dobrom putu da nagovorimo izvršnu vlast da promijeni svoju prijašnju odluku. Tom promjenom u našoj zemlji nitko ne bi izgubio, već bi svi imali korist. Navedeni primjeri pokazuju da gospodarstvo s pravom ukazuje na poteškoće i svojevrsnu blokadu u sustavu koje izravno utječu na poslovanje naših poduzeća. Evo još nekoliko primjera koji kazuju da je u ekonomskom podsustavu u našoj zemlji potrebna hitna rekonstrukcija. Novi Zakon o radu, bez želje da ga se ponovno naširoko komentira niti ukazuje na trenutak njegova donošenja, dovodi do potrebe za usklađivanjem granskih kolektivnih ugovora i ZOR-a. Drugim riječima, granski kolektivni ugovori više ne vrijede i bit će potrebno krenuti u novi proces granskog pregovaranja. Neporezni su nameti jedna od najprisutnijih tema u svim istupima hrvatskih poduzetnika i vjerojatno se za sam vrh bori s pojmovima kao što su nelikvidnost, razina javne potrošnje i sl. Naravno, recesija i kriza su kao viši rodni pojam svima njima. Još od 2007. na tom se polju nije ništa kvalitetno dogodilo. Nema boljih uvjeta od ovih da se anomalije parafiskalnih nameta svedu na najnižu razinu, odnosno na prihvatljivu razinu izdrživosti. I ne može namete rezati onaj tko se financira iz tih sredstava (primjerice Uprava Hrvatskih šuma da smanji općepoznati izdatak našim poduzećima pod nazivom Općekorisne funkcije šuma). Unatoč višekratnim Vladinim obećanjima ništa se nije dogodilo u vezi sa smanjenjem tih nameta (već su se neki i povećali, što navode naši primjeri).

Uska ili slijepa ulica
I u području tripartitnih odnosa uočavaju se zastoji: nefunkcioniranje GSV-a, zaustavljeni pregovori o socijalnom sporazumu, zastoj u utvrđivanju Zakona o reprezentativnosti sindikata. Upravo zbog nedonošenja tog zakona sindikalna je scena blokirana, a samim tim i socijalni dijalog. To su samo neki primjeri na taktičkoj razini. Da ne govorimo o velikim, strateškim promjenama u ekonomskim politikama. Imalo bi se puno toga reći o industrijskoj politici, fiskalnoj politici. Puno je toga i u području poticaja, ali i socijalnih transfera. Isto tako iz spomenutih primjera može se zaključiti da je ekonomski sustav doveden u usku ulicu (da ne kažemo slijepu). Bez proširenja prolaza (čitaj: deblokada sustava) bit će vrlo teško očekivati ozbiljnije pomake. Za takvo proširenje prolaza bit će potrebno puno više od dobre volje u izvršnoj vlasti. Jer dobre namjere bez konkretnih aktivnosti vrlo će se brzo istopiti. A onda će nam biti teže loviti korak za priključak.

Redakcijski savjet

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve