Tko ima milijardu dolara, neće uložiti na domaću burzu

Autor: Tin Bašić , 15. lipanj 2009. u 22:00

Kristijan Floričić, predsjednik Uprave Aureus Investa, govori o nedostacima domaćeg i regionalnih tržišta kapitala te o tome kako je u Americi puno jednostavnije i manje rizično trgovati

O razlozima zašto su “otišli u Ameriku“ i što bi trebalo implementirati na Zagrebačkoj burzi razgovarali smo s Kristijanom Floričićem, predsjednikom Uprave Aureus Investa. Pulski Aureus, prema posljednjim podacima Hanfe, upravlja s oko 175 milijuna kuna u četiri otvorena fonda od kojih su tri dionička, a jedan mješoviti. Kompanija je osnovana 2005. godine.

Koji je konkretan razlog odlaska na američko tržište?
Pretežito kriterij likvidnosti, koji pruža mogućnost unovčavanja dioničkih pozicija visokih vrijednosti u bilo kojem trenutku. Takvu efikasnost upravljanja portfeljem ne možete postići na tržištima u regiji na kojima na primjer u slučaju intenzivnijeg odljeva sredstava iz fonda osim potrebnog vremena za prodaju dionica izazivate i smanjenje cjenovnih razina dionica koje se potom spušta ispod realnih razina vrijednosti. Fond-menadžer u vremenu priljeva svježega kapitala u fond kupuje, a u vremenu izlaza kapitala iz fonda prodaje. Budući da je većina fondova u Hrvatskoj i regiji bila suočena s problemom likvidnosti, prodajom su morali rušiti cijene dionica na niske razine da bi došli do novca potrebnog za isplatu udjelničara koji su povlačili sredstva iz fonda.

Trebaju li i druge domaće investicijske kuće slijediti vaš primjer upravo zbog te nelikvidnosti?
Ovisi o definiranoj upravljačkoj strategiji pojedinog društva, odnosno fonda. Svako iskustvo je dragocjeno, pogotovo stečeno u uvjetima koje smo prošli i koje prolazimo. Ako netko u ovoj krizi nije prihvatio nova pravila ponašanja te ako i dalje gleda samo utrku za prinosima, vjerojatno će ući u veće probleme. Ulagači u takve fondove sami moraju procijeniti rizik. Naglašavamo da prinos bez mjerenja rizika nije dugoročno isplativa opcija ulaganja jer je pitanje trenutka kada će veći dio tako ostvarenog prinosa biti izgubljen.

Okreće li se prema Vašim saznanjima sve više domaćih brokerskih i investicijskih kuća stranim burzama?
Sigurno ih je sve više jer su prometi na domaćem tržištu kapitala u prvih nekoliko mjeseci ove godine u odnosu na strana tržišta niski. U regiji još niži. Stoga su se brokerske kuće okrenule trgovanju u Americi. Mi izravno trgujemo s Morgan Stanlyem, ali i ostale brokereske kuće nude usluge trgovanja u Americi. Tako vjerojatno rade i investicijski fondovi. No nismo opterećeni praćenjem drugih investicijskih fondova jer smatramo da smo lideri u tom segmentu. Naime, mi u Americi stječemo dodatna iskustva i znanja. Radimo iskorake jer kao što smo svojedobno otkrili regiju, tako sada idemo prema efikasnim tržištima i usavršavanju različitih metoda mjerenja rizika. Možda će ljudi biti razočarani činjenicom da ne postižemo toliko visoke prinose kao drugi u kratkom roku, ali s postojećim rizicima na dugi rok ćemo ispuniti očekivanja naših udjelničara. U to smo uvjereni.

Usporedite domaće i regionalna tržišta sa zapadnim. Mogu li se uopće uspoređivati?
Apsolutno je usporedivo. No na zapadu nećete naći nijednu dionicu koja je podcijenjena kao neka dionica u regiji a da ima 20 do 30 posto dividendu. Koliko god burze u Americi pale, takve dionice nikada nećete naći jer tamo dionice ne padaju ispod određenih razina ako se zna da će dividendni prinos biti, primjerice, pet posto i dugoročno je održiv. Ne postoji telekom koji je u Americi pao ispod određene razine, a u regiji, kako nemate tu likvidnost, rušite cijenu do kraja. I obrnuto. Ako se tržište oporavlja i ako dođe do euforije, sama volatilnost i rizičnost takvih tržišta govori da će više rasti nego slične kompanije u Americi.

Zašto je domaće tržište kapitala nerazvijeno?
Odgovor je logičan – jer strana tržišta postoje sto godina. Kada pogledate samo ukupne promete burzi, onda vidite da je većina imovine velikih investicijskih i mirovinskih fondova, diverzificirana kroz velik broj različitih financijskih instrumenata, “short” pozicija itd. A riječ je o fondovima koji postoje nekoliko desetaka godina s vrlo visokim iznosima prikupljenoga kapitala. U Hrvatskoj takve mogućnosti ne postoje. U regiji također. Da su bili normalni uvjeti na stranim tržištima i da nije bilo krize, Hrvatska bi puno brže implementirala nove instrumente, kojih nema dovoljno. Isto tako kada netko ima, primjerice, milijardu dolara, on neće investirati na domaću i regionalne burze, pa čak i da hoće. Uložit će jako malo imovine, upravo zbog već spomenute volatilnosti i rizika. Ključna stvar u fondovskom svijetu je mjerenje rizičnosti.

Je li financijska kriza koja je iz Amerike preko Europe došla do nas zapravo trenutak početka pojačanog razvoja domaćeg tržišta kapitala?
Već smo upozoravali na mogući pad na tržištu kapitala, ali takav lom na svim svjetskim tržištima bio je potpuno neočekivan. Fondovska industrija bila je gotovo pred kolapsom. Sada su dosegnute točke nakon kojih se očekuje rast. Za hrvatsko tržište kapitala vrlo je važna uloga mirovinskih fondova jer oni su i održali tržište takvim kakvo je. Ako pogledate Srbiju i ostale u regiji, snažno su pali, čak i višestruko od Hrvatske, uz mnogo manju likvidnost. Mirovinski fondovi bi trebali biti lideri u daljnjem razvoju tržišta, a kroz regulativu treba uvesti trgovanje izvedenicama koje su prisutne na zapadu.

Jesu li zapravo mirovinski fondovi lideri? Mogu li ponovno pokrenuti tržište, pa čak i umjetno? Primjerice, dnevni promet od samo nekoliko milijuna kuna uopće nije atraktivan za ulagače.
Mirovinski fondovi će s količinom novca kojom raspolažu unutar postojeće zakonske regulative s budućim uplatama koje će stizati sigurno aktivnije ulagati na tržištu kapitala. Primjerice, novčani fondovi su potpuno u nekom drugom segmentu, obveznički također. Ostaju dionički, a oni su pak strašno pali, i to sa 15 milijardi kuna na dvije milijarde. Sada sebe moraju ponovno izgraditi.

Što biste vi htjeli vidjeti na Zagrebačkoj burzi, koje instrumente?
U prvom redu instrumente koji su vezani na zaštitu od pada tržišta. Kada biste, primjerice, imali 20 posto “short” pozicija u svom portfelju, onda biste znatno umanjili mogućnost pada vrijednosti portfelja. “Shortiranje” označava dodatnu zaštitu kapitala. Ali opet, da biste mogli imati takav instrument, morate imati izrazito visoku volatilnost i opcijske ugovore koji bi to regulirali, to je jedan vrlo kompleksan sustav. Ali to je zaštita u slučaju pada, i to je ključno. Vani takvih instrumenata ima napretek.

Je li onda stroga regulacija kriva za to što je tržište kapitala takvo? Iako su se neki novi instrumenti spominjali, još ništa od toga.
Ne bih rekao jer da je regulacija bila tako definirana prije sedam ili osam godina, možda do svega ovoga ne bi ni došlo, odnosno možda u manjoj mjeri. Regulacija u svakom slučaju jest dobra stvar i što je tržište reguliranije, to su pravila jasnija. To će biti, dugoročno gledajući, bolje za samo tržište. Došlo je do uvođenja novih sustava trgovanja, i to je izvrsno. Treba ići dalje u tom smjeru. No sada se samo stagnira ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

Koja je vaša strategija ulaganja?
Prema našim procjenama imamo fundamentalno znatno podcijenjene dionice koje nisu visoko likvidne, ali imaju visoke dividendne prinose. Za njih očekujemo da će u idućem razdoblju pozitivnog trenda povećati svoju vrijednost. Bitno je u ovom trenutku izdvojiti strategiju ulaganja US Equityja, koju primjenjujemo i sa slobodnim sredstvima ostalih fondova. US Equity je zapravo krenuo od nule. Oko 40 do 50 posto portfelja ulažemo u najmanje volatilne, odnosno u najmanje rizične dionice. Od 10 do 20 posto čini volatilniji, rizičniji dio portfelja. Ostatak je strukturiran kroz razvijene algoritamske sustave kreiranja portfelja, koji predstavljaju svojevrstan iskorak u fondovskoj industriji. To je “know-how” koji smo kroz posljednjih godinu dana razvijali i testirali, a koji se dobrim dijelom oslanja na tehničku analizu dionica. Zapravo je najjači trend razvoja trgovanja u svijetu tako da je u tom smislu napravljen velik iskorak u tom segmentu.

Bez jurnjave za prinosima

Jeste li pobijedili tržište?
Ovisno kako to gledate. Ako promatramo US Equity fond koji je zadnji pokrenut, od osnutka fonda imamo 15 do 16 posto veće prinose nego indeks S&P s kojim se uspoređujemo. U tom smo kontekstu pobijedili tržište. Što se tiče ukupnih prinosa, i dalje smo među pet vodećih, ako se gledaju prinosi od osnutka fondova. Moglo je to biti i puno bolje, ali uz visoku razinu rizika, koju ne želimo više preuzimati. Cilj nam je dugoročno zarađivati i pobjeđivati indekse i tržišta, ali uz što manje moguće rizike.

Što biste savjetovali ulagačima?
Da ne jure za prinosima i da trebaju biti strpljivi. Prinose ne treba gledati i očekivati u kratkom roku. Oni se trebaju ostvarivati na dugi rok, i to je ključno. Prosječan godišnji prinos fondova je najbolja mjera, a prinos promatran na mjesečnoj razini ipak nije realan pokazatelj uspješnosti.

To ovisi kolika je baza rasta.
Točno. Dionice koje su sada rasle 30 ili 40 posto još nisu ni na 20 posto vrijednosti od rekordnih razina. Ali to jako lijepo zvuči kada kažete da rastete 30 posto.

Komentari (2)
Pogledajte sve

https://www.tportal.hr/biznis/clanak/i-ovi-hrvati-bi-mogli-dobro-omastiti-brk-na-kineskom-preuzimanju-gorenja-foto-20180511

Hrvatske burze u posljednjih su pet, šest godina iznjedrile 300-400 novih milijunaša. Tko su ti ljudi? Milijune su na domaćoj burzi mlatili profesionalni brokeri, ali i farmeri, pravnici, umirovljenici, bankari, menadžeri.
Široj javnosti nepoznati Srečko Bahovec, Slovenac koji se prije više od desetljeća doselio u Lijepu našu,na otok Hvar , zgrnuo je dobrim odabirom dionica najmanje šezdesetak milijuna kuna sa jmnc-r-a 427 x 145 000kn + Ledo-r-a 1167 x 20 000kn ,brdm-r-a 3 mil ,aci-r-a 9 mil…itd itd .. . Bahovec je umirovljenik koji živi na Hvaru, bio je inženjer prehrambene industrije, a u Hrvatskoj je zaigrao na dionice banaka i prehrambenih kompanija. I imao je dobar nos.

New Report

Close