U povodu 20. konferencije Zagrebačke burze razgovarali smo s predsjednicom Uprave Ivanom Gažić. Iako je tržište kapitala na niskim granama, prometi su jako mali, a likvidnost gotovo nikakva, Gažić kaže kako bi uloga države na tržištu, kao na primjerima Ine i HT-a, bila dovoljna da se poveća interes investitora, što bi bila još jedna dobra priča.

Što se na Zagrebačkoj burzi i tržištu kapitala promijenilo od prošle konferencije u Splitu?
Promijenilo se dosta toga: promijenila se uprava nakon gotovo četiri godine. Došli smo ponajprije s mandatom da restrukturiramo poslovanje Burze, na što smo se odmah i fokusirali. Prvo na rashodovnu stranu, a onda i na prihodovnu. Što se tiče prihodovne strane, na njoj je fokus od početka rujna, riječ je o Pravilima ZSE kako bismo mogli uvesti nove proizvode. Također smo ostvarili niz kontakata s kompanijama koje su potencijal za prelazak iz Redovitog u Službeno tržište, a s nekim kompanijama razgovarali smo i o Prime Marketu.

Od posljednje konferencije 12 kompanija ukinulo je uvrštenje svojih dionica, dok ih nijedna nije uvrstila. Kako Burza može spriječiti taj negativni trend?
Tu je bilo riječi o istiskivanju malih dioničara. Burza je samo manjim dijelom odgovorna za taj negativni rezultat manjeg broja uvrštenja. Očito je da se zbog loše situacije na tržištu, nelikvidnosti i pada cijena procjenjuje kako sada nije baš najbolji trenutak za izlazak na burzu. Tu je isto pitanje valuacija, tj. po kojoj cijeni prodajete temeljni kapital. Burza, u okviru svojih mogućnosti, radi ono što može, a to je uglavnom razgovor s društvima u postojećim kotacijama. Nagovaramo ih na višu razinu transparentnosti i da više govore o tome koje su dobrobiti za njih kao kompanije s aspekta komunikacije s investitorima. Ali sama struktura izlaska na Burzu, to je posao investicijskih bankara. Razgovarali smo s njima, no situacija je takva da se nitko ne usudi napraviti korak u tom smjeru. Voljela bih vidjeti više aktivnost države u tom segmentu jer kao što je bilo u primjeru Ine i HT-a, povećao se interes investitora za tržište kapitala i o tome bi se opet mogla izgraditi dobra priča.

Postoji li inicijativa Burze i financijske industrije da se napravi pritisak na državu da se njihove dionice uvrste na Burzu?
Mi u principu nismo u poziciji raditi pritisak na bilo koga, ali dosta govorimo o tome da je važno da država bude jedan od faktora razvoja tržišta kapitala. To se jako lijepo vidi na primjeru Poljske. Oni sada imaju priliku raditi IPO po vrlo dobroj cijeni jer su ove godine imali više IPO-a nego Londonska burza, a većinski je vlasnik država. Upravo je država do sada i napravila većinu IPO-a, čime je povisila vrijednost Burze, a sada će prikupiti znatna sredstva prodajom udjela u Burzi. To je jedna uspješna privatizacijska priča Poljske, koja je išla ispravnim tijekom. Naime, prvo su uvrstili dionice državnih kompanija na Burzu, čime su povećali promete i profitabilnost, a samim time i vrijednost Burze.

S obzirom na teške uvjete pod kojima posluju vlasnici ZSE, razmišljate li o skorašnjem listanju dionica ZSE i možda dokapitalizaciji?
Nije pitanje želi li tko kupiti Zagrebačku burzu ili ne. U ovom trenutku pitanje je valuacija: po kojoj su cijeni vlasnici spremni prodati i po kojoj cijeni su kupci spremni kupiti. Tu postoji jako velik jaz između stvarne situacije i percepcije vlasnika jer oni se uglavnom drže vrijednosti iz 2007. kada je burza bila jako profitabilna, dok danas zbog prometa i prihoda situacija potpuno drukčija. Što se tiče uvrštenja dionica, postoji skupštinska odluka koja nas obvezuje da pripremimo dokumentaciju za uvrštenje, a ovih dana planiramo komunicirati s dioničarima upravo o toj temi.

Kada možemo očekivati to uvrštenje?
Ovisi o dioničarima jer ne postoji rok u skupštinskoj odluci.

Možemo, znači, očekivati ili sada ili nikada?
Ne bih to tako rekla, možemo očekivati sada ili kasnije. Uistinu mislim da bi se trebalo slobodno trgovati dionicama Burze, ali je pitanje je li to u ovom trenutku dobro i kolika bi bila pojedinačna cijena te dionice, a činjenica je da imamo svega 46 dioničara. Pitanje je kakva bi bila likvidnost i što bi se s tom dionicom događalo.

Koje je objašnjenje kada vam kompanije kažu da neće uvrstiti dionice?
Mislim da je najveći problem strah od Burze, u smislu da je postupak dolaska na Burzu kompliciran: prikupljanje kapitala, transparentnost prema javnosti, održavanje prezentacija za investitore. Zato je uobičajeno da te kompanije imaju agente izdanja koji im pružaju podršku po svim tim pitanjima. To je put koji je Pliva prošla prije 15 godina kada je izašla na Londonsku burzu. To je put učenja. Kada pogledate koje su kompanije danas na Burzi i tko sve udovoljava uvjetima, mislim da svakako ne postoji razlog da se druge kompanije toga boje.

Birokracija koči

Imamo sunce i vjetar, a uvozimo više od polovice energije: Zašto Hrvatska i dalje igra na rubu ponora?

Bitka za svakog gosta

Zašto bi došli baš kod vas? Odgovor odlučuje tko puni apartmane, a tko ostaje prazan

Priprema li se do kraja godine novo uvrštenje ili barem ulazak u višu kotaciju?
Postoji skupštinska odluka Končar Elektroindustrije koja obvezuje društvo na prelazak u Službeno tržište do kraja godine. Drugih za sada nema.

Prime Market?
Specijalistička trgovina, primjerice, nije jedini uvjet ulaska u tu kotaciju. U našim trenutnim, ali i budućim pravilima bit će i dodatni uvjeti jer se ta Prime kotacija na neki način mora razlikovati od ostalih. Primjerice, to je objavljivanje kalendara dividendi, Skupštine i Nadzornog odbora za godinu dana unaprijed. Tu je i javno objavljivanje cijene stjecanja u slučaju akvizicije i drugo. Kompanije za sada još nisu spremne za to, ima ih nekoliko koje su kontaktirali potencijalni specijalisti, ali još nitko nije napravio taj korak. Mislim da će se to uskoro dogoditi. To je dosta velik “zalogaj” i za specijaliste jer moraju biti dva koja u svakom trenutku moraju izlagati naloge i na strani kupnje i na strani prodaje. Dobar je početak bio Erstea i Raiffeisena što su se primili dionica s “manjim” prometom jer je specijalistička trgovina proces koji se mora naučiti.

Što je s prodajom Zagrebačke burze?
Ako bude kupaca i ako cijena bude dobra te ako dioničari tako odluče, možda se ta prodaja i dogodi. Ali to stvarno ne ovisi o Upravi. Moj zadatak je, ako dođe ponuda, informirati dioničare o tome. Budući da tih ponuda nema, nemam ih o čemu informirati. Moj mandat traje još tri i pol godine i u to vrijeme može se mnogo toga dogoditi. Iskreno se nadam da će se situacija na tržištu popraviti jer ako naša ekonomija uđe u pozitivno polje BDP-a i ako se pokrenu gospodarske aktivnosti, a trebao bi se osjetiti i oporavak zemalja u našem okruženju, po tom efektu trebale bi se oporaviti naše kompanije, a i tržište kapitala. Čim cijene na tržištu kapitala krenu gore, očekujem da će se priče o prodaji Burze ponovno aktualizirati.

Dolaskom na Burzu izjavili ste da je vaš dolazak ‘dokaz da se interesi dviju strana žele pomiriti’. Jesu li se pomirili?
Za tržište kapitala kontraproduktivno je potencirati ikakve priče o navodnom sukobu dioničarskih struja. Uistinu ne vidim taj rat i protekla Skupština prošla je vrlo mirno. Dioničarski su interesi jedinstveni, a to je ponajprije da Zagrebačka burza opet zauzme mjesto koje joj pripada i postane važan činitelj gospodarskog napretka, a posao je Uprave da te ciljeve provedemo na najbolji mogući način.

Konferencija

Što očekujete od 20. konferencije Zagrebačke burze? Konkretne pomake?
Nadamo se da će premijerka Jadranka Kosor doći i otvoriti konferenciju, još čekamo njezinu potvrdu. Ali osim nje na konferenciji sudjeluje i guverner Rohatinski čiji se govor uvijek iščekuje s velikom pozornošću, a očekujemo i prisutnost Hanfe. Sigurno će doći do kvalitetne razmjene iskustava: ova konferencija nije mjesto konkretnih zaključaka, već više arena na kojoj želimo otkriti kako tržište diše kako bismo poslije poduzeli konkretne akcije.

Na što biste stavili naglasak na konferenciji? Koji je središnji dio konferencije?
Središnji dio je panel kojim moderira dr. Ante Babić, a tema je “Kriza Eurozone i utjecaj na budućnost tržišta Srednje i Istočne Europe”. Međutim, osim te teme stavila bih još naglasak na temu o odgovornosti odbora te mislim da će to biti jako zanimljiva tema u kontekstu toga što su upravo provedeni državni natječaji za odabir članova nadzornih odbora. Primijetili smo kako u javnosti nema dovoljno svijesti o tome kolika je važnost i odgovornost članova odbora.