Poboljšanje upravljanja novčanim tokovima (2. dio)

Autor članka je Edin Leho, voditelj razvoja Fininfo portala. Fininfo je internetski portal ( www.fininfo.hr [fininfo.hr] ) koji svojim korisnicima na jednom mjestu osigurava visokokvalitetne informacije o financijskom stanju, poslovanju i rizicima hrvatskih pravnih subjekata.

Upravljanje novčanim tokovima predstavlja proces planiranja, kontrole, analize i korektivnih aktivnosti novčanih tokova poduzeća. Ono osigurava jasan pregled nad financijskom situacijom i dijelovima poslovnog procesa koji stvaraju ili vežu novčana sredstava (npr. nenaplaćena potraživanja ili prekomjerne zalihe), odnosno poslovnim potrebama koje treba podmiriti.

Također, kvalitetno upravljanje omogućuje pravovremenu procjenu novčanih priljeva i odljeva te uočavanje razdoblja u kojima se pojavljuje višak, odnosno nedostatak novčanih sredstava te pokretanje pravovremenih akcija u razdobljima kada primjerice trebati prolongirati plaćanje određenih obveza, dogovoriti potrebno financiranje ili optimalno uložiti viškove sredstava.

Novčani su tokovi primarni indikator zdravlja poduzeća i njegove likvidnosne situacije. Stoga upravljanju novčanim tokovima treba pristupiti stručno i postaviti ga na visoko mjesto u hijerarhiji poslovnih procesa. Ono treba biti prioritet na razini poduzeća, s jasno definiranim ciljevima, zadacima i odgovornostima za njegovo ostvarenje. Izvještaj o novčanom toku treba predstavljati sastavni dio operativnih poslovnih planova, od tjednih, preko kvartalnih do godišnjih.

Uz profesionalan i temeljit pristup te opredijeljenost za upravljanje novčanim tokovima, pozitivni rezultati neće izostati.

Planiranje novčanih tokova

Osnova upravljanja novčanim tokovima njihovo je planiranje koje podrazumijeva budžetiranje novčanih primitaka i izdataka. Prvi je korak u procesu planiranja izrada detaljnog pregleda trenutnog stanja novčanih sredstava i ostalih pozicija bilance koje utječu na novčane tokove (npr. potraživanja, obveze prema dobavljačima, kreditorima i dr.). Pritom je korisno utvrditi starost potraživanja i obveza koja će dati jasniju sliku kratkoročnih potencijala za priljeve te potreba koje će za posljedicu imati odljeve. Starost potraživanja i obveza uobičajeno se može dobiti iz informacijskog sustava, a ista može izgledati kao u dolje prikazanoj tablici analize starosti potraživanja.

Tabela 1- Primjer analize potraživanja po starosti (u HRK)

Za izradu pouzdanog plana novčanih tokova potrebno je osigurati i ostale kvalitetne ulazne parametre kao što su prodajni budžet te planovi nabave i proizvodnje. Osim toga sastavljaju se i ostali budžeti potrebni za izradu plana računa dobiti i gubitka te bilance. Prilikom planiranja računa dobiti i gubitka te bilance korisno je analizirati povijesne financijske izvještaje iz kojih se mogu iščitati trendovi, apsolutne veličine prihoda, pojedine vrste troškova, marže, kretanja radnog kapitala, pokazatelji likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti, profitabilnosti, potrebe za ulaganjima (investicijama) i dr. Uz navedeno, svakako treba razmotriti i opća gospodarska i industrijska očekivanja, konkurentski položaj poduzeća, snagu kupaca, dobavljača i pripadajući utjecaj na poslovanje društva. Istaknuli bismo da je vrlo korisna i analiza povijesnog izvještaja o novčanom toku koja će omogućiti uvid u segmente koji su bili glavni pokretači novčanih priljeva i korištenja novčanih sredstava.

Kao i kod izrade izvještaja o novčanom toku za eksterne (vanjske) potrebe, kod internog (operativnog) planiranja novčanih tokova načelno postoje dvije metode - direktna i indirektna, iako je izvještaj moguće napraviti i kombinacijom direktne i indirektne metode. Direktna metoda planiranja novčanih tokova uobičajeno je primjerenija za kraća vremenska razdoblja, u načelu četiri do šest tjedana jer za to razdoblje postoje precizniji podaci. Direktnom se metodom prikazuju osnovne skupine primitaka i izdataka te se omogućava preciznji prikaz određenih stavaka koje nisu eksplicitno vidljive u indirektnoj metodi (npr. vrijednost naplaćenih potraživanja). Za budžetiranje novčanih tokova u dužem razdoblju, primjerice tromjesečju ili godini, koriste se direktna i indirektna metoda. U praksi se za dulja vremenska razdoblja, od godine dana naviše, češće koristi indirektna metoda. Indirektna metoda izračunava novčane tokove usklađivanjem dobiti za promjene zaliha, potraživanja, obveza te nenovčanih stavaka, kao što je npr. amortizacija. Prednost je indirektne metode povezivanje rezultata poslovanja (neto dobiti ili dobiti prije oporezivanja kamata i poreza) i dijelova radnog kapitala u poslovni novčani tok, čime se uspostavlja jasniji odnos između računa dobiti, bilance i novčanih tokova. Također, ova metoda omogućava vrlo dobro lociranje problema u poslovnom procesu koji se posljedično odražava na novčanim tokovima.

Standard planiranja novčanih tokova predstavlja trinaestotjedni izvještaj koji korespondira kvartalu, iako je planiranje moguće i za kraća razdoblja (četiri tjedna/mjesec dana, šest tjedana, itd.), posebice u počecima, kada osoblje poduzeća još nema dovoljno iskustva za pripremu dugoročnijih planova. U svakom slučaju potrebno je tjedno kontrolirati ostvarenje plana i temeljem toga korigirati planove za buduća razdoblja gdje stvarno stanje novca na kraju tjedna postaje početno stanje sljedećeg tjedna (tzv. „rolling forecast“). Na ovaj se način, osim preciznijeg budžetiranja, ostvaruju i druge prednosti od kojih navodimo mogućnost promptne reakcije na odstupanja od plana i poduzimanje primjerenih korektivnih aktivnosti, ali i uvid u dijelove novčanog toka i osobe odgovorne za ostvarenje/neostvarenje zacrtanih ciljeva. Također, tjedna kontrola i izrada osvježenih planova stimuliraju proces učenja koji naposljetku dovodi do poboljšanja procesa planiranja i sve točnijih budžeta (optimizacija budžetiranja).

U proces planiranja novčanih tokova potrebno je uključiti sve odjele u poduzeću jer je ostvarenje ciljanih novčanih tokova, kao uostalom i rezultata poslovanja, zajednički napor cijelog društva te svi dijelovi poduzeća moraju ići u istom smjeru i djelovati kao tim. U tom je smislu potrebno odrediti ciljeve, odgovornosti te sustav nagrada i kazni za ostvarenje plana novčanih tokova. Primjerice prodajno osoblje treba educirati i osvijestiti da prodaja proizvoda/usluga nije sama sebi cilj, već ju je potrebno naplatiti te na taj način treba podesiti i sustav bonusa, tako da se u obzir uzme i naplaćena prodaja. Nadalje, odjel nabave treba biti zadužen za izbor kvalitetnih partnera te optimizaciju nabavnih cijena i dana plaćanja dobavljačima, dok zaposlenici u financijama i računovodstvu trebaju biti odgovorni za procjenu kreditnih rizika, kvalitetu politike kreditiranja kupaca i optimizaciju troškova financiranja. Odjel proizvodnje treba zadužiti za kvalitetu proizvoda, politiku visine (držanja) zaliha i optimizaciju njenog obrtaja.

Segmentiranje izvještaja o novčanom toku – ključ uspješnog upravljanja

Jedan od ključeva uspjeha u upravljanju novčanim tokovima leži u njegovoj podjeli u logične kategorije. Segmentacija novčanog toka omogućit će jednostavnije upravljanje, identifikaciju ključnih i kritičnih točaka novčanog toka, preciznije zadavanje ciljeva (npr. određeni iznos poslovnog novčanog toka ili povrat na financijska ulaganja) i konkretnih zadataka, kontrolu (praćenje) ostvarenja po razinama, izradu korektivnih mjera i optimizaciju novčanih tokova.
Novčani je tok posljedica nekoliko ključnih kategorija pa ga stoga ima smisla podijeliti slijedeći tu logiku. Osnovne kategorije koje utječu na stvaranje novčanih tokova su sljedeće: a) poslovni rezultat, b) promjene radnog kapitala, c) novčani tok od financijske imovine (prošlih ulaganja), d) novčani tok od prodaje operativne i neoperativne imovine, e) potrebe za redovitom otplatom kredita, e) investicijske potrebe i f) novčani izdaci vlasnicima. Navedena segmentacija odgovara indirektnoj metodi izrade novčanog toka, dok se kod direktne metode novčani tok iz poslovanja iskazuje prikazom stvarnih novčanih priljeva i odljeva iz poslovnih aktivnosti, a ne putem korekcija poslovnog rezultata za promjene radnog kapitala, kao kod indirektne metode. Novčani tok iz poslovanja prema indirektnoj metodi odgovara zbroju poslovnog rezultata i promjena radnog kapitala.

Tabela 2 - Prikaz ključnih kategorija novčanog toka po direktnoj metodi*

Tabela 3- Prikaz ključnih kategorija novčanog toka po indirektnoj metodi*

* Autor navedenih prikaza ključnih kategorija novčanog toka je poduzeće EL KONCEPT d.o.o. (www.el-koncept.hr [el-koncept.hr] i www.fininfo.hr [fininfo.hr]). Oni se mogu koristiti samo za interne, nekomercijalne i obrazovne svrhe uz obavezno navođenje autora. Svako drugo korištenje nije dozvoljeno bez prethodne pisane suglasnosti poduzeća EL KONCEPT d.o.o. [el-koncept.hr] (www.el-koncept.hr i www.fininfo.hr [fininfo.hr]).

Gore navedena klasifikacija osim navedenih prednosti u upravljanju novčanim tokovima i njegovoj optimizaciji, omogućuje i jednostavnu preraspodjelu u uobičajene dijelove novčanih tokova, tj. poslovne, financijske i investicijske aktivnosti. U novčane tokove od investicijskih aktivnosti ubrojili bi se ukupni novčani primici od ulaganja u financijsku imovinu, ukupni novčani primici od prodaje dugotrajne imovine te ulaganja viška novčanih sredstava (dio kategorije novčani tok od ulaganja viška sredstava/novog financiranja). Novčane tokove od financiranja sačinjavali bi ukupni novčani izdaci kreditorima, ukupni izdaci vlasnicima, novčani izdaci za prijevremenu otplatu kreditnih obveza, primici po novim kreditnim obvezama te novčani primici uloženi od vlasnika (dijelovi kategorije novčani tok od ulaganja viška sredstava/novog financiranja).

Segmentiranje novčanih tokova u gore navedene kategorije i njihova daljnja razrada predstavlja polazište za optimizaciju (poboljšanje) upravljanja novčanim tokovima, što će biti tema idućeg članka u seriji o novčanim tokovima.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!