Društvo znanja R-A

Igrom slučaja, danas sam vidio kolumnu Ljube Jurčića u Globusu. Kaže Ljubo da Hrvatska treba biti društvo znanja.
Ovo sa društvom znanja sam čuo iz usta skoro svakog političara. Ono što nisam nikada čuo što to ustvari znači.
Znači li to da trebaju svi u RH završiti fakultet. Ili recimo 30% ili 50%. Što Ljubi znači društvo znanja. Ili Primorcu? Hoćemo li biti društvo znanja, ako svi u osnovnoj i srednjoj školi dobiju besplatne udžbenike.  Ili da svi mogu 15 godina studirati besplatno?
Po definiciji u RH, društvo znanja je floskula koje treba neobrazovanom stanovništvu prodati muda pod bubrege za koji glas više na izborima i točka.
Evo što bi za mene to značilo:
1) u Hrvatskoj na obali ima na tisuće konobara - koliko od njih zna češki, slovački, talijanski, njemački, slovenski?  Većina ih natuca engleski, ali nama gosti ne dolaze iz engleske.
Evo prijedloga. U suradnji sa turističkim poduzećima organizirati tečaj stranih jezika za konobare. Recimo : 50% subvencionira država, 35% poslodavac, 15% konobar. I onda neka tih 15% mu uđe u poreznu olakšicu mimo onih dopuštenih 12.000 kuna godišnje.
Za konobara je to društvo znanja.
2) poljoprivreda nam je po prinosima katastrofalna u odnosu na razvijene zemlje. Prosječan “seljak” ima završenu osnovnu školu i bavi se proizvodnjom pšenice i kukuruza.
Evo prijedloga: Savjetodavne službe bi trebale aktivno sudjelovati u edukaciji poljoprivrednika na način da ih educiraju kako povećati prinose, koji je optimalan izbor zaštitnih sredstava, mehanizacije (kod nas je jednostavnije “pokloniti” traktore na račun poreznih obveznika). Cilj je naučiti proizvođača pšenice da proizvede pšenicu za 80 lipa po kilogramu.
Mislim da je to za njega društvo znanja.
3) u Hrvatskoj ima puno malih firmi koje imaju dobre ideje i dobre proizvode, ali im nedostaje znanje o financijama, marketingu, pravnoj zaštiti, procesima… Što je bitno kako odabrati proizvode koji imaju šansu na tržištu. Kak

Komentari (4)
  • Twixer
    Twixer 22:18 27.6.2009.

    Moje su informacije da trenutno nema potražnje za tim kadrom u svijetu. Izvor su mi US, Canada i Njemačka. Znam ljude u US koji imaju Ph.D. u elektronici i robotici i tonu iskustva pa ne mogu naći posao. Ali potražnja će se vjerojatno jako brzo vratiti.

    Ne odu svi raditi vani, veći dio ipak ostane. Dakle ipak neke koristi ima. Tehnologija je u skladu sa kvalitetom radne snage koja je dostupna na tržištu. Ako popravimo kvalitet obrazovanja onda će doći i složenije tehnologije i s njima bolje plaćeni poslovi. To je naravno nemoguće sa postojećim profesorskim kadrom. Tržište će odrediti da li su i koji su fakulteti potrebni. Ako ljudi ne budu mogli dobiti posao na nekom faksu prestat će ga upisivati.

    Uvjeti na zapadu su dobri ako radiš u procesu dizajna ili istraživanja. Plaće ljudi koji kodiraju ili testiraju obično su manje od medicinske sestre, sigurnost nikakva. Imaš stotine tisuća Kineza, Indijaca i Rusa koji to mogu sasvim dobro raditi. Generalno, od odlaska na zapad profitiraju ljudi koji imaju kreativni potencijal, a takvih baš puno ne izlazi sa hrvatskih fakulteta. Profitiraju i oni koji imaju djecu jer dobivaju bolje obrazovne mogućnosti.

    Normalno je da ljudi odlaze i odlazit će još više. Veliki je hendikep provesti čitav život na jednom mjestu. Životno iskustvo se puno brže obogaćuje ako se krećemo i živimo u reznolikim okruženjima. Ja sam radio sa ljudima iz preko 50 zemalja i vjerujem da mi je to jako puno pomoglo. Ljudi postaju sve mobilniji, svijet sve globaliziraniji i potreba za kretanjem sve jača. Hrvatski problem nije što ljudi odlaze, problem je što mladi ljudi ne dolaze da provedu dio života u Hrvatskoj.

    Svrha fakulteta nije samo da obrazuju lokalno stanovništvo nego i da privuku mlade ljude izvana. Uz to, važan aspekt je istraživački rad koji kontinuirano ubrizgava svježe ideje neophodne za održavanje konkurentnosti ekonomije. Ako želimo spriječiti negativan tok talenta u konkurentnije ekonomije moramo imati konkurentnije školstvo. To je nemoguće napraviti ako profesorski i istraživački kadar crpimo isključivo iz domaćeg stanovništva. USA ima 75 puta veću populaciju od Hrvatske pa su svi natječaji za profesorska mjesta međunarodni. Zatvaranje i izolacija u bilo kojem segmentu će usporiti razvoj Hrvatske, u školstvu pogotovo.

    Nažalost u hrvatskom visokom školstvu se godinama nataložilo toliko akademskog otpada da je bilo kakva reforma malo izvjesna. Stoga ne očekujem nikakve spektakularne pomake.

  • K-PAX
    K-PAX 13:01 27.6.2009.

    @Twixer,

    Meni nešto ne štima u Vašem pristupu.

    Uzmimo primjer Tehničkih fakulteta (strojarstvo, brodogradnja, elektrotehnika). Postoji velika potražnja za takvim kadrom skoro svuda u svijetu. Postoji potražnja čak i u Hrvatskoj. Ali većina trvtki u HR koja traži takve kadrove je pod nekom vrstom državnih jasli i uvjeti su tamo jako loši, tehnologija loša i sl.
    S druge strane npr u Njemačkoj postoji velika potražanja, ali uvjeti su odlični ( i tamo je manjak tog kadra).
    Da li to znači da Hrvatska treba školovati ovaj kadar (besplatno?) da bi oni radili za njemačke tvrtke od kojih mi onda ovdje u Hrvatskoj kupujemo proizvode?
    Nešto mi u toj jednadžbi ne štima.

  • Twixer
    Twixer 1:16 27.6.2009.

    Vrlo jednostavno, društvo znanja je društvo u kome se znanje i učenje isplati. Ljudi u takvom društvu uče kontinuirano, prihvaćaju nove tehnologije i vještine jer od toga imaju izravnu financijsku korist. I obrbuto, u društvu neznanja učenje se neisplati, građani ne uče nego očekuju da ih pomogne sustav socijalne pomoći.

    Država ne treba određivati što će učiti konobari ili seljaci niti ih tjerati da nešto uče. Država treba stvoriti kvalitetnu obrazovnu infrastrukturu, a oni koji to žele će onda iskoristiti tu infrastrukturu i nešto naučiti. Ako čovijek osjeća da će imati koristi od obrazovanja on će učiti makar mu formalno obrazovanje bilo nedostupno. S druge strane, ako nema koristi od učenja on se neće obrazovati makar mu Harvard bio preko puta ceste. Hrvatski obrazovni sustav je izuzetno nekonkurentan i interes za obrazovanjem u HR će biti sve manje. S druge strane, sve više ljudi će se obrazovati ili vani ili kroz neformalne oblike obrazovanja.

    Naravno obrazovanje se treba plaćati, a država ga treba subvencionirati. Dijelom kroz direktno subvencioranje školarina, a dijelom kroz povrat poreza. Na taj način će se ljudi odlučivati za učenje onih vještina za koje misle da će im osigurati posao i primanja.

    Hrvatska je društvo znanja točno onoliko koliko su njeni građani zainteresirani za učenje. Ako želimo da budemo društvo znanja u većoj mjeri onda trebamo ulaganje u znanje učiniti isplativijim.

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!