Iza svakoga uspješnog muškarca stoji žena, poznata je izreka. Iza Zvjezdane Blažić, predsjednice Uprave Badela 1862, stoje njezina tri muškarca, suprug i dva sina, odnosno kako sama ponosno ističe, cijela obitelj. I puno, puno rada i odgovornosti!

Po zanimanju diplomirana pravnica, svoje prve korake u karijeri napravila je u Krašu. Put od pripravnice do predsjednice uprave trajao je dugih 20 godina i premda je nakon završenog studija svoju poslovnu karijeru (možda) i drukčije zamišljala, prilike koje su joj se u to vrijeme pružile odvele su je u drugom pravcu. “Bilo je to vrijeme koje je mladim, ambicioznim ljudima pružalo puno mogućnosti, ulagalo se u edukaciju, kompanija je prepoznavala one koji su željeli učiti i napredovati, brzo se prilagođavala tržišnom poslovanju. Kroz obavljanje stručnih poslova postepeno sam dobivala uvid u ukupno poslovanje tvrtke. Razvijalo se neko novo poslovno okruženje, imala sam jako dobre učitelje i doista mogu biti zahvalna ljudima s kojima sam radila i koji su mi pružili šansu da napredujem”, skromno će Zvjezdana. No bez odlučnosti, predanosti i puno rada teško da bi tako dugo ostala na izuzetno odgovornim pozicijama. Ono čime posebno oduševljava i plijeni je iskrenost i vjera u ono što radi – a u dugogodišnjoj karijeri nije uvijek bilo lako. Prije pet godina postala je članica Uprave u Badelu 1862 i vrlo je brzo morala početi donositi odluke koje uglavnom nije lako donositi i nisu “popularne”, no jedino se tako moglo opstati i krenuti dalje, sigurna je Zvjezdana.

Tvrtku ste preuzeli u vrlo delikatnoj situaciji?
U ionako teškim vremenima suočili smo se s velikim problemima u poslovanju tvrtke. Nije došlo do očekivanog povrata investicija, prije svega u Kalničke vode. Nastali gubici prijetili su opstojnosti kompanije i pred nama se postavio vrlo težak zadatak: ili se riješiti tog dijela poslovanja ili se suočiti s najgorim. Imali smo velikih problema uvjeriti i dioničare i menadžment i ljude koji su godinama sudjelovali u razvoju te kompanije da je nužno napraviti bolne rezove i da drugog izlaza jednostavno nema. Nisam se puno dvoumila. Odluka koju smo donijeli zahtijevala je dosta žrtava, ali smo na kraju uspjeli prodati vrlo modernu i vrhunski opremljenu tvornicu. Sačuvali smo radna mjesta, zaposlenici i lokalna zajednica na kraju su imali koristi, dugovi su podmireni. Dioničari su podnijeli određeni teret, no na kraju smo bili zadovoljni obavljenim poslom.

Jesu li napravljeni svi preduvjeti da Badel napokon ove godine posluje s dobitkom?
Prošla je godina bila vrlo teška. No potrudili smo napraviti sve da ove godine ostvarimo ambiciozan plan i nakon tri godine tvrtku dovedemo u pozitivu. U završnoj smo fazi provođenja dokapitalizacije, s bankama smo uspjeli dogovoriti reprogramiranje kredita tako da se nadamo da bismo nakon Skupštine koja bi se trebala odviti krajem travnja trebali krenuti u normalniju fazu poslovanja. Prošle smo godine imali (pa i više od) šest teških mjeseci, tri i pol mjeseca bili smo u blokadi, nismo uspijevali održavati cijelu proizvodnju, radili smo s ograničenim resursima i istodobno provodili sveobuhvatno restrukturiranje. No željeli smo stvorili sve preduvjete da se odmah na početku ove godine krene i da na kraju ostvarimo željeni rezultat. Nitko nema pravo stvarati gubitke iz godine u godinu, ne izvršavati obveze… To nema smisla.

Kakva je situacija na tržištu? Piju li ljudi u recesiji manje (ako je suditi prema podacima iz istraživanja)?
Reklo bi se da su Hrvati s prosječno tri litre potrošnje jakih alkoholnih pića po glavni stanovnika pravi “trezvenjaci”, odnosno da puno manje konzumiraju alkoholna pića u odnosu na okruženje u kojem se nalaze. Pri tome prije svega mislim na Italiju, Mađarsku, Sloveniju. No to baš i nije tako. Podaci o potrošnji alkoholnih pića obuhvaćaju regularnu potrošnju koja se prati kroz udruženje proizvođača pića. No nitko ne prati privatne proizvođače, cijelo jedno “sivo” tržište koje je u nas prilično razvijeno. Znate i sami da u nas mnoga kućanstva i dalje peku svoju rakiju. Slična je situacija i s vinima. Tu su još i neki drugi faktori. Domaća industrija alkoholnih pića prošle je godine doživjela prilične gubitke – Segestika je otišla u stečaj, Dalmacijavino radi sa smanjenim kapacitetima, mi smo radili sa 50% kapaciteta gotovo pola godine. Uvoz je s druge strane iskoristio takvu situaciju i rastao.

Koliko vam je činjenica da ste žena pomogla/odmogla u karijeri?
Nikada zapravo o tome nisam razmišljala. Mislim da za uspjeh u bilo čemu, pa naravno i kada su u pitanju pozicije vrhunskog menadžera nije bitno jeste li žena ili muškarac, nego obavljate li taj posao kvalitetno ili ne. Možda žene moraju raditi nešto više kako bi ostvarile uspjeh; inače smatram da bez jako puno rada i truda i ulaganja u sebe rezultati nisu mogući. Svoju poziciju zapravo nikada nisam doživljavala kao neku beneficiju. Možda je to nešto što muškarci više “doživljavaju” u odnosu na žene. Ja svoju poziciju doživljavam kao veliku odgovornost.

Jeste li ikada pomislili: ‘Što je ovo meni trebalo, mogla sam sjediti negdje u Ministarstvu pravosuđa, obavljati neki manje stresan posao…’
Da… Pa svi mi imamo takvih trenutaka, zar ne? No oni brzo prođu. Biti na čelu tvrtke koja im 150 godina tradicije, dugu povijest kakvu ima Badel uvijek me i ponovno motivira. Osim toga ja sam čovjek rezultata. Ako ne vidim da se stvari ne kreću s mjesta, nisam sretna. Mene motivira rezultat, dakle ono što se može postići i vidjeti.

Koja je cijena uspjeha? Jeste li morali dosta žrtvovati svoj privatni život?
Kada se čovjek bavi ovakvim poslom, poslom koji zahtijeva izuzetnu predanost i odgovornost, normalno je da određene “žrtve” postoje. To jednostavno ide u takav posao. No ja imam obitelj, supruga i dvojicu (sada već velikih) sinova i bez njihove pomoći i razumijevanja teško da bih mogla raditi ovaj posao. I ne samo njih. Tu je moja cijela obitelj, i moji roditelji i roditelji mog supruga koji su uvijek pomagali kada je bilo potrebno. I u vremenima kada nisam bila na tako visokim pozicijama, kada su dečki bili manji, nisam bila sklona izostajati s posla, pa čak i kad su bili bolesni. Prvi dan temperature ostala bih s njima, ali već sutradan išla sam na posao, a mijenjali su me suprug, mama ili svekrva. I dan-danas puni su razumijevanja, navikli su i to im je normalno.

Koliko traje vaš radni dan?
U prosjeku 12 sati. S kakvim smo se sve problemima suočavali prošle godine, katkad ni to nije bilo dovoljno. Ne mogu baš nabrojiti na prste puno vikenda a da nisam barem subotu ili nedjelju bila u uredu. Moram priznati da se divim ljudima koji sve mogu obaviti u redovno radno vrijeme. Katkad pomislim da je možda problem u meni, a ne u njima. No šalu na stranu. Želite li da se rezultati ostvare, morate biti stalno uključeni, imati svojevrsnu kontrolu nad onim što se zbiva. S druge strane vrijeme kada sam doma pokušavam iskoristiti maksimalno kvalitetno sa svojim ukućanima. Kompenziram to, kada je god moguće, izletom ili putovanjem.

Što bi rekli vaši suradnici – kakva ste šefica?
Kako tko! Uglavnom kažu da sam stroga i zahtjevna, ali mislim da to uvažavaju i poštuju jer sam takva i prema sebi pa mi onda oproste što sam i prema njima. Jer ne tražim ono što i sama ne mogu dati. Možda po svojoj naravi i ne bih bila takva, no iskustvo me naučilo da nažalost ljudi češće reagiraju ako ste zahtjevniji, pa čak i ako nekada povisite glas. Naravno, u svemu tome treba biti i puno tolerancije i razumijevanja, no reda, rada i discipline mora biti.

A što vi tražite od svojih suradnika?
Ja sam timski igrač i vrlo često konzultiram suradnike. Često održavamo i kratke i duže brifinge. Ne želim donijeti neku odluku ako ne poslušam više strana. Moram istaknuti i vrlo dobru suradnju s kolegom Orebom (članom Uprave) s kojim imam vrlo kvalitetan odnos. Jako puno toga zajedno odradimo i odluke pokušavamo zajedno donijeti.

Postoji li mana koju ne možete oprostiti?
U tvrtki koja ima (sada) oko 500 zaposlenih ne možete baš izabrati sve suradnike koje biste htjeli. Neki su tu već dugo, neke ste naslijedili, no mislim da je bitno da se za svakoga može naći primjrena pozicija. Pokušavam, koliko je god to moguće, uvažavati osobnosti i njihove prohtjeve, potrebe, mogućnosti. Jedina mana koju ne mogu oprostiti niti prihvatiti je kada čovjek nema odgovornost i želju da odradi svoj posao. Mogu shvatiti da se ima lošiji dan, da se mora obaviti neka privatna obveza i slično, no ljudi nekada znaju biti skloni prijeći granice. Laganje, izbjegavanje obveza – to mi je neprihvatljivo. Nisam baš “laka” osoba i nije uvijek ljudima lako sa mnom, no istodobno pokušavam biti objektivna i pravedna.

Kako provodite slobodno vrijeme, imate li neki hobi? Kako se opuštate?
Kao što rekoh, uz poslovne obveze i obitelj ne ostaje mi previše slobodnog vremena. Nisam sportski tip tako da je moja najbolja rekreacija šetnja, vožnja biciklom. Volim kuhati i trudim se to činiti ako nisam previše umorna. Posebno nedjeljom, nekada kuham i za nekoliko dana unaprijed. Volim čitati, družiti se s prijateljima, otputovati nekamo s obitelji.

Lidija Šeatović

Vino ili konjak

Moram priznati da nisam tipičan konzument svojih proizvoda kada su u pitanju žestoka alkoholna pića. Čak i čarima čokolade mogu odoljeti, no treba li se zalagati za razvoj bilo kojeg segmenta vina u tvrtki, moj kolega Oreb u šali kaže da zna da može računati na mene. Premda je Badel 1862 prije svega sinonim za žestoka alkoholna pića i ona čine i više od 50% u našem poslovanju i prihodima, možemo se pohvaliti i vrlo smo ponosni na izuzetno dobra i kvalitetna vina, dobitnike mnogih prestižnih svjetskih nagrada. Dakle, ako mene pitate: uvijek radije časa dobrog, vrhunskog vina. Normalno, sve ovisi o trenutku, raspoloženju, društvu… Uvijek ću rado uživati u hvarskom Ivanu Dolcu ili u novim vinima s Korlata ako sam raspoložena za crna vina. Čaša korlatskog Syraha pruža mi dvostruki užitak, puni, jedinstveni, užitak okusa i mirisa koji se razvijaju u ovom vinu, ali i pogled na njegovu tamnu crveno ljubičastu boju, na njegovu gustoću koja ostaje na čaši. Ako sam raspoložena za bijela vina, uživat ću uz čašu “zlatnog” Sauvignona Daruvar. To je vino odnjegovala žena, Suzana Jurišić iz Daruvara, pa mi stoga vjerojatno po “ženskoj liniji” pruža poseban užitak, a to su prepoznali i mnogi ocjenjivači na međunarodnim ocjenjivanjima vina.