Za podizanje kilograma tereta u svemir 25.000 dolara

Autor: Mario Duspara , 14. ožujak 2008. u 06:30

Razvoj i gradnja opskrbnog broda Jules Verne stajala je dvije milijarde dolara

Prošlotjedno lansiranje opskrbnog broda Jules Verne, koji je u svemir odnio devet tona tereta na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS), bilo je jedno od glavnih vijesti svjetskih medija. Prosječnom promatraču promakla je cijena koja je plaćena za dostavu tereta. Naime, podizanje svakog kilograma tereta u orbitu stoji i do 25.000 dolara! Pri tome uopće nije uračunata cijena razvoja i gradnje kapsule, koja je Europsku svemirsku agenciju stajala fantastične dvije milijarde dolara. Sve to znači da osam čaša vode koje popije astronaut, a što nam i liječnici propisuju kao dnevnu dozu, stoji koliko i osobni automobil kupljen na kredit na sedam godina. Cijena lansiranja tereta Julesa Vernea, koji se upravo i sastoji od vode, goriva, odjeće i kisika, nije objavljena, ali zasigurno nije bila niža od one koja je deklarirana za “Space Shuttle” – 20.000 do 25.000 dolara po kilogramu. Kada se sve to uzme u obzir, uopće ne čudi da turistički odlazak čovjeka u svemir toliko stoji jer i samo lansiranje čovjeka od sedamdesetak kilograma do svemirske stanice stoji oko milijun i pol dolara. Iako su lansiranja satelita i tereta sve brojnija, cijena dostave u svemir provjerenim sustavom vrlo je visoka još od prvih dana istraživanja svemira i samo je neznatno pala unatoč razvoju koji traje oko pedeset godina. Danas se cijene podizanja tereta u orbitu kreću od 4300 dolara po kilogramu za lansiranje ruskom raketom Proton do oko 40.000 dolara po kilogramu za lansiranje raketom Pegasus. Još neki lansirni sustavi koji su u razvoju, poput kineskog Dugog marša CZ-2E, nude lansiranje po vrlo povoljnih 5000 dolara po kilogramu, ali imaju vrlo visokih 30 posto neuspješnih lansiranja pri kojima se gubi teret. Kada je riječ o manjim masama satelita i lansiranju u nisku orbitu, postoji gotovo nevjerojatno jeftino rješenje. Za takve stvari najpovoljnija je prepravljena interkontinentalna raketa Shtil-3a koja se lansira s ruskih podmornica. Takvo lansiranje kilograma tereta u svemir stoji svega 465 dolara, ali riječ je o vrlo malim teretima. Niska je cijena posljedica toga što ruska mornarica spaja ugodno s korisnim, pa lansiranje mikrosatelita s podmornice ujedno koristi kao vojnu vježbu održavanja spremnosti posada za ispaljivanja raketa.

Što se satelit lansira u višu orbitu, to je i cijena kilograma veća jer treba više goriva za uzlijetanje. Vrlo je malen napredak postignut u pojeftinjavanju lansiranja tereta u svemir. Tako je 1996. godine podizanje tonu teškog satelita u orbitu reketom Ariane 5 stajalo 11,8 milijuna dolara (po vrijednosti iz 2002.). Da se davne 1962., kada je tehnologija bila mnogo zaostalija, podizao isti taj satelit težak tonu, stajao bi 13,3 milijuna dolara, (također po vrijednosti iz 2002.) ako bi lansiranje bilo raketom Titan 2. Rusija i Amerika razvijaju novu generaciju transportnih sredstava koji bi cijenu trebali smanjiti na oko 2000 dolara po kilogramu. Situacija je prilično nejasna odustajanjem NASA-e od X-33 i X-34 koncepta. Ocjenjujući ih preambicioznim jer su obećali spustiti cijenu lansiranja na otprilike 2000 dolara po kilogramu, program je obustavljen. Rusi razvijaju svoju verziju dostavnog vozila kodnog imena Kliper, ali ono tek treba ući u završni dio ispitivanja. To znači da će se SAD za opskrbu u svemiru i lansiranje satelita i ubuduće oslanjati na svoju shuttle-flotu, te na rakete Titan i Atlas. S jedne strane to i ne čudi jer su te letjelice relativno mlade. Projektirane su za stotinu letova, a najstarije letjelice Discovery i Columbia imaju svaka svega oko trideset letova. Rusija s druge strane zbog problema sa sredstvima obustavila je serijsku proizvodnju Sojuza. Njihove rakete tipa Proton i Energija većinom lete za strane naručitelje. Francuske Arianne 4 i 5 kao dio ESA-e više su specijalizirane za komercijalna lansiranja telekomunikacijskih satelita i letjelica bez ljudske posade; to se velikim dijelom odnosi i na Japan. Kina je lansirala čovjeka u svemir i time se pridružila SAD-u i Rusiji, ali zbog upitne pouzdanosti i dalje kaska u komercijalnim narudžbama za lansiranje tereta u orbitu.

Komentirajte prvi

New Report

Close