Gospodarska kriza je u punom zamahu i gotovo da nema poduzeća koje nije osjetilo njezin bič. Problemi u naplati potraživanja, smanjenje potražnje, rezanje troškova i otpuštanje djelatnika samo su neke od posljedica krize. Dakle, objektivna situacija je za gotovo sve tržišne sudionike jednako teška. Međutim, načini na koje se organizacije nose s krizom su vrlo različiti.

Neka su poduzeća gotovo došla u stanje mirovanja, srezala troškove poslovanja, kao i samo poslovanje, te obavljaju samo one funkcije koje im služe za preživljavanje, očekujući da će ih izlazak iz krize sam po sebi probuditi iz ovog prisilnog “zimskog sna”. Neka su predala borbu i otišla u stečaj. Mnoga posluju smanjenim kapacitetom, ali u njima vlada “psihoza” neizvjesnosti, pesimizma i beznađa. U njima zaposlenici nisu usmjereni na konkretan rad, izgledaju kao da su bez ciljeva, već najveću količinu vremena provode u međusobnim razgovorima o lošoj situaciji, što čitavu atmosferu čini još težom i destruktivnijom. Ipak, ima i onih organizacija u kojima vlada rad i optimizam bez obzira na tešku situaciju. Ove potonje koriste sve trenutačne mogućnosti na tržištu kako bi što lakše preživjele i spremaju se za izlazak iz krize, kada će im trebati svi potencijali da startaju što uspješnije. Što je to što dovodi do takvih razlika u pristupu poteškoćama na tržištu? Zašto neka poduzeća lako gube elan i gotovo bez borbe dozvoljavaju da ih obuzme pesimizam, dok druga krizi pristupaju s dosta vitalnosti, energije i optimizma? Mnogi bi mogli pomisliti da ovo razdoblje oskudice lakše preživljavaju poduzeća koja su bila uspješna i bogata prije krize. Međutim, čak i ona najbogatija poduzeća su nekako previše lako “skliznula” u krizu malodušnosti, dok imamo primjere onih manje bogatih koja su joj lakše odoljela. Dakle, nije stvar u materijalnom bogatstvu, već u bogatstvu duha. U krizama je upravo bogatstvo duha ključ za preživljavanje. O tome je važnu lekciju ljudima dao poznati psihijatar Viktor Frankl, koji je na osobnom primjeru pokazao i dokazao koliko je snaga duha važna ne samo za preživljavanje, već i za kvalitetan život. Naime, on je uspio preživjeti tri godine koncentracijskog logora i suočiti se s činjenicom da mu je u logorima nastradala gotovo čitava obitelj. Nakon što je preživio sve te strahote živio je još punih pedeset godina bogatim privatnim i profesionalnim životom kojeg je posvetio upravo podučavanju ljudi koliko je važno da u životu imaju smisao. Koja je tajna Viktora Frankla i što od njega mogu naučiti poduzeća u krizi? Gdje je uspio pronaći smisao života u okolnostima koje su objektivno bile gotovo potpuno lišene svakog smisla? Tajna je u tome da je on preživio ružnu sadašnjost koncentrirajući se na to što sve želi ostvariti u budućnosti. Imao je cilj biti privatno sretan i profesionalno se ostvarivati pomažući ljudima da pronađu svoj smisao. Odlučio je preživjeti i znao je da mu je za to potreban snažan duh.

Tanja Pureta, autorica je magistrica psihologije, vlasnica i direktorica poduzeća za poslovno savjetovanje Ramiro

Činjenice

Vodstvo svakog poduzeća trebalo prvenstveno samome sebi i svojim djelatnicima iskreno odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Želi li preživjeti krizu?
2. Ako da, koji mu je cilj, odnosno gdje se vidi u budućnosti? Što radi, kako radi, kako je organizirano, koje proizvode nudi, kome nudi i sl?
3. Što sve može učiniti danas kako bi preživjelo?
4. Što sve treba početi razvijati upravo sada kako bi u budućnosti ostvarivalo svoje ciljeve?

Mudri rukovoditelji znaju da se budućnost kuje u sadašnjosti. Ukoliko će o budućnosti početi razmišljati tek kada ona nastupi, vjerojatnost za postizanje uspjeha je mala. Ono što nas je povijest ekonomskih (kao i svih drugih) kriza naučila je da one dođu i uvijek prođu.