Vojvođanski seljaci nadmeću se s najvećim srbijanskim poduzetnicima i tajkunima u dobivanju obradivog zemljišta u zakup. Sada je najaktualniji spor poljoprivrednika s Đorđem Nicovićem, većinskog vlasnika PIK-a Bečej, jednog od najvećih poljoprivrednih kombinata u pokrajini. Seljaci se protive sporazumu kojeg je Nicović sklopio s lokalnom samoupravom prema kojem je platio zakup zemljišta u državnom vlasništvu od 73 eura po hektaru. Seljaci su Ministarstvu poljoprivrede za isto zemljište ponudili četiri puta veću cijenu za zakup, tražeći ravnopravno sudjelovanje u dražbi. S druge strane, Nicović upozorava kako će biti prisiljen otpustiti veći broj radnika ako državno zemljište ne dobije u zakup, uz napomenu da će ugasiti pogon stočarstva i proizvodnju povrća. Većinski vlasnik napominje kako je spreman povećati cijenu koja bi bila veća od one što je nude seljaci. Prema pisanju beogradskih medija, Nicović je vlasnik 27 poduzeća koja posluju u pet gospodarskih oblasti: poljoprivrednoj, tekstilnoj, građevinskoj, prehrambenoj i ugostiteljsko-turističkoj. Udruženi seljaci su svojedobno na dražbi dali bolju ponudu i od najvećeg srbijanskog tajkuna Miroslava Miškovića koji je, poput Nicovića, jedan od najvećih zemljoposjednika u Srbiji. Tajkuni žele kupiti najveće vojvođanske poljoprivredne kombinate, računajući da će se na taj način steći obradivu zemlju kojoj je cijena u velikom porastu. Račune im je poremetio zakon prema kojem se zemlja u državnome posjedu ne može prodavati, već samo davati u zakup i to putem aukcije. Državno zemljište će biti korišteno prilikom namirivanja vlasnika nacionalizirane imovine. U posjedu države nalazi se više od 600 tisuća hektara.

Kupnjom PIK-a Bečej Nicović je povećao svoj posjed sa 16 na 30 tisuća hektara i na taj način izbio na prvo mjesto među srbijanskim tajkunima. Na drugom mjestu je Mirolav Mišković s posjedom od 25 tisuća hektara, a slijede Miodrag Kostić, srbijanski kralj šećera sa 22.700 hektara, Mile Jerković – 16 tisuća, te Petar Matijević, svojedobno zaposlen u Gavriloviću sa 12 tisuća hektara. Matijević je vlasnik jedne od najvećih mesnih industrija, a zemljište mu je potrebno za vlastiti uzgoj svinja i goveda. Prema kazivanju pojedinih poljoprivrednih stručnjaka, privatizacija poljoprivrednih kombinata obavljena je nestručno tako da su se najplodnije vojvođanske zemlje dokopali tajkuni. Takav odnos države prema društvenom vlasništvu objašnjava se ovisnim odnosom političara i vladajućih stranaka od pojedinih tajkuna, koji ih potajno financiraju. Cijena po kojoj su prodavani pojedini kombinati, preko kojih su tajkuni došli do zemlje iznosi, prema procjenama stručnjaka, 15-ak posto u odnosu na tržišnu. Praksa je u svijetu, upozoravaju stručnjaci, da se zemlja daje onima koji je obrađuju, a ne ljudima s asfalta koji, zahvaljujući privilegiranom položaju, kupuju najplodnije oranice. Pojedini tajkuni, poput Zorana Drakulića, vlasnika East pointa, koga još nazivaju srbijanskim kraljem bakra i srbijanskim Onasisom, zbog posjedovanja više od 400 riječnih plovila na Dunavu, javno su priznali da su financirali pojedine stranke. Drakulić je davao financijsku potporu Demokratskoj stranci Srbije premijera Vojislava Koštunice, s kojim se razišao nakon što mu nije uzvraćena politička potpora da postane podpredsjednikom stranke. Miodrag Kostić je financijski pomagao Demokratsku stranku u kojoj je jedno vrijeme imao visoki položaj. Njemu je omogućeno da po povoljnoj cijeni otkupi 23-katnicu jugoslavenskih komunista stradalu u bombardiranju 1999. godine, koju je kasnije prodao Petru Matiću, vlasniku kompanije MPC.