Stvorite svoju top-ljestvicu vina

Autor: Sandra Krstev Barać , 15. travanj 2010. u 22:00

Uz nekoliko jednostavnih savjeta za kušanje možete uživati u istinskom doživljaju vina

Ako ste ikad imali priliku gledati stručnjaka kako kuša vino, moguće je da ste cijeli ritual u mozgu pohranili uz sliku nekoga vinskog snoba koji pretjeruje u metaforama i gestikulaciji ili ga pak vežete uz superčovjeka nadljudskih moći, sposobnog da detektira najneobičnije arome u čaši ovoga božanskog nektara. Takva je slika možda i stvorila otpor prema istinskom doživljaju vina vođena mišlju da su, uz supermoći, potrebne godine i godine učenja da bi se svladalo umijeće i imalo povlasticu znalačkog ispijanja kapljice. No tome ne mora biti tako. Uz temeljno znanje potrebna je tek upornost i želja za istraživanjem da bi se postao solidan prepoznavatelj vina i vinskih aroma. Najbolje od svega je što pogriješiti ne možete. Doživljaj je subjektivan i jedino o vama ovisi hoće li vam se neko vino svidjeti ili ne. Stoga je vrijeme da zaposlite osjetila i korak po korak krenete svladavati umijeća koja će vam obogatiti život.

Ritual pripreme
Prije degustacije svako vino treba primjereno temperirati. Općenito vrijedi da crna vina daju najbolje na 18 do 20 ?C, a bijela preferiraju hladniju klimu od 6 do 12 ?C. Pjenušci pak vole još hladnije temperature. U kućnim je uvjetima, ako nemate poseban hladnjak za vino, vrlo često teško postići idealnu temperaturu vina pa je u tom slučaju najbolje nabavljeno vino što prije konzumirati. To je pravilo od kojeg, koliko god vam se to činilo teško, ne biste smjeli odstupati jer vino na neprimjerenoj temperaturi vrlo brzo oksidira i gubi svoju bit. S druge strane ako vino držite na poželjnoj temperaturi, ono će vam nesebično pružiti samo najbolje od sebe. Osim osjetila najvažniji alat pri degustiranju vina je staklena čaša. Najzvučniji svjetski proizvođači vinskih čaša proizvode čaše za svaku pojedinu sortu vina. Iako je svako vino najbolje doživjeti iz njemu pripadajuće čaše, za degustatore početnike sasvim je dovoljno imati nekoliko vrsta čaša. Veća čaša šireg vrha koristi se za bogatija, izdašnija i starija vina, dakle, u pravilu crna vina jer ona omogućuje da vino dođe u kontakt s zrakom i da razvije svoje arome. Manje čaše se koriste za bijela vina, a tanke i visoke čaše najviše gode pjenušcima jer potiču što duže oslobađanje mjehurića. Do određene mjere kušanje vina može se smatrati suprotno od pijenja vina. Kada se opušteno konzumira vino, naglasak se stavlja na cjelokupan aromatski doživljaj vina, dok je kod kritičkog prosuđivanja naglasak na otkrivanju svih komponenti koje utječu na naše osjete.Prilikom kušanja nužno je utvrditi mnoge pojedine karakteristike vina kao što su slatkoća, kiselina i gorčina te arome i okusi kako bi se u cijelosti moglo razumjeti i doživjeti vino. Da bismo mogli ostvariti navedeno, potrebno je upoznati pravu tehniku kušanja koja se sastoji od četiri koraka; određivanje mirisa, okusa, retrookusa i, konačno, promatranjem boje vina.

Krenimo istraživati
Stoga krenimo redom. Napunite čašu do trećine i primajući je za stalak lagano kružite njome kako biste dopustili vinu da “prodiše”, a aromama da se oslobode. Okrećite čašu kako bi vino došlo do samog ruba, a zatim pažljivo promatrajte kako se na stijenkama čaše formiraju “suze”, tanki prozirni sloj vina koji podsjeća na ulje. To nam odaje sadržaj alkohola u vinu – što je viša alkohola, suze su gušće i “ljepljivije”, odnosno ima više “ulja”. Sljedeći korak je zaviriti nosom u čašu i duboko udahnuti. Oko dvije trećine doživljaja vina dolazi upravo kroz nos. Nosom bilježimo niz hlapljivih aroma mladog vina ili “bouqueta” zrelog vina. Samo njušenje vina govori nam već mnogo o vrsti, porijekli i povijesti vina. No cilj nije samo mirisati tragove, već zaposliti i udovoljiti svojim osjetilima. Mnoštvo je voćnih, cvjetnih i ostalih aroma koje su više ili manje karakteristične za pojedine sorte i pojedine tehnološke postupke obrade grožđa. Primjerice, sama sorta grožđa određuje hoće li vino imati više voćne ili cvjetne arome, dok su mirisi vanilije, drva, piljevine i kruha prepečenca posljedica držanja vina u novim hrastovim bačvama za vrijeme fermentacije i/ili starenja. Dozrijevanjem visokokvalitetnih vina u boci razvijaju se složene i teško odredive arome. No bez obzira na standardne arome pojedine sorte ili vina najbolje je pouzdati se u vlastita osjetila. Nemojte pasti u zamku i početi citirati razne arome i okuse zato što mislite da biste njih trebali osjetiti. Upravo je tu čar vina – svaki njegov aspekt stvar je osobnog doživljaja. Nakon što vam je nos otkrio o vinu sve što je mogao, prinesite čašu ustima i popijte gutljaj vina. Gutljaj ne bi smio toliko velik da vam ne preostaje ništa drugo osim progutati ga, a dovoljno velik da ga možete bez problema promućkati u ustima. Vinom kružite ustima kako bi svaki okusni pupoljak bio zaposlen. Prije nego što progutate ili ispljunete vino, lagano otvorite usta i uvucite malo zraka. Tako ćete intenzivirati arome i lakše doći do svojih dojmova.Prvi dojmovi o okusu vjerojatno će poduprijeti većinu onih koje ste stekli prilikom mirisanja vina. No intenzitet aroma će se najvjerojatnije promijeniti jer ih sada doživljavate s više osjetila. Osjetilom okusa možete ocijeniti kvalitetu vina, ocjenjujući uravnoteženost slatkoće i kiselosti, a u crnim vinima zrelosti tanina. “Dužina”, alkoholna jačina i tekstura vina također su presudni čimbenici.

Prvi dojmovi
Razmislite je li vino oštro ili kiselo i koliko je slatko, te jesu li ta dva okusa u ravnoteži, osobito ako je riječ o bijelom vinu. Pri crnom vinu obratite pozornost na tanine, tvari od kojih nam se stežu usta, a koje otkrivamo pomoću okusnih pupoljaka osjetljivih na gorko. Pokušajte procijeniti čine li vam se tanini preizražajnim ili pak možete uz njih osjetiti druge okuse. Vrlo je bitno obratiti pozornost i na dugotrajnost okusa koji ostaje nakon što je vino progutano. Razmislite je li taj retrookus ugodan. Traje li kratko ili više od pola minute. Ako je riječ o ovom posljednjem, vjerojatno u čaši držite izuzetnu kapljicu. I na kraju, nemojte zaboraviti na boju vina. Nekoć se ona gledala prva, ali novi trendovi nalažu da se njome pozabavimo posljednjom jer je tako stečen cjelokupni dojam realniji. Usredotočite se na nijansu, intenzitet i bistrinu boje vina jer nam ove karakteristike mogu puno toga otkriti o starosti, načinu sazrijevanja, fermentaciji i o samoj kvaliteti vina. Vino koje je u dobrom stanju je bistro. Zanimljivo je da bijela vina s godinama tamne, dok crna blijede. Svaka nepoželjna promjena na boji znak je da je vino dalo svoje. Kako bi za vino mogli reći da je dobro, miris, okus i boja moraju se slagati. Mnoge pogreške u današnjoj vinskoj industiriji posljedica su posvećivanja previše pozornosti samo jednoj od navedenih značajki vina. Na kraju uvijek ostaje pitanje objektivnosti zaključaka, pa čak i u najiskusnijih kušača, jer je i rezultat kušanja uvijek produkt subjektivnih sposobnosti. Kušači i konzumenti koji se oslanjaju na profesionalnu vinsku kritiku moraju ovu činjenicu imati na umu i upravo zbog toga poboljšavati vlastite kapacitete kako biste mogli biti “sam svoj kritičar ili kušač”.




Komentirajte prvi

New Report

Close