Skije, skijaško odijelo, pancerice, zaštitne naočale, sarma, pljoska za rakiju…” nabrajao je u glavi srednji menadžer koji nakon dugih sedam godina ponovno ide na skijanje. Nekadašnji sportaš, danas 35-godišnjak radi na izvršnoj poziciji. Zbog neprekidnog stresa, sjedilačkog načina života i drugih nezdravih navika njegovi mišići su znatno oslabili, a nabacio je i nekoliko kilograma viška. U međuvremenu se oženio i postao otac, pa mu je to dalo dodatnu ispriku pred samim sobom za tjelesnu neaktivnost. Unatoč tome što se uspuše i zacrveni nakon što se pješke popne do ureda na drugom katu kad je gužva pred liftom, u glavi je i dalje “onaj stari”. U prijevodu, njegov mozak i mišići zadržali su mišićnu memoriju, odnosno prisjećaju se onoga što su nekad mogli napraviti, no danas je to prošlost.

Pažljiviji smo prema autu
“Slikovito, tijelo, odnosno sustav za kretanje orkestar je koji se jako raštimao jer dugo nije imao javni nastup, a sad taj mladi menadžer ide na skijanje i odjednom od svog tijela traži da tjedan dana svira Radetzkyjev marš po partituri skijališta Austrije. Pa naravno da će se sav polomiti”, govori dr. med. Slobodan Kuvalja, voditelj Cybex centra za izokinetičku dijagnostiku i nastavlja: “To je isto kao da auto godinama držite u garaži pa mu se ispušu gume, a zatim pritisnete gas 130 na sat. Pa naravno da ćete se skršiti u prvi jarak. No to na autu nećete napraviti, već ćete ga odvesti na servis, ali svoje tijelo nećete. Nema šanse da ćete otići na skijanje a da niste pripremili zimsku opremu te nakon servisa svježe oprali i provjetrili auto. Ali kad vas boli u križima, na to ćete reći kako to nije ništa. Automobil ćete prije skijanja odvesti na servis, a svoje ćete tijelo i dalje zanemarivati.” “Nedavno mi je bio jedan upravo takav pacijent, menadžer s početka priče. Nekad se najmanje četiri puta tjedno bavio nekom tjelesnom aktivnošću, no danas apsolutno ništa ne radi. Njegova stražnja loža je tako-tako, no prednja je očajna, a razlika između lijeve i desne noge nenormalna”, govori primarijus mr. sc. dr. med. Željko Šućur, voditelj Cybex centra za izokinetičku rehabilitaciju i nastavlja: “Naime, ima 59 posto snage u desnoj, a 25 posto u lijevoj nozi od onoga što bi trebao ostvariti u skupini osoba koje se uopće ne kreću jer 100 posto u toj skupini je dovoljno tek za sjedećki način života. No i da ima 100 posto u toj skupini, to je osoba koja će se na bilo kojoj aktivnosti povrijediti, a kamoli na skijanju.” Naime, snaga mišića lijeve i desne, kao i prednje i stražnje strana tijela mora biti izbalansirana. Kako to kod našeg menadžera nije tako, on radi pokrete pod krivim kutovima trošeći zglobove i hrskavicu što s vremenom vodi do ozbiljnih zdravstvenih problema. Tijelo je stroj, a kada su u pitanju mišići, sve je to stvar mehanike i fizike i točno se zna koliko u svakom mišiću mora biti snage i kakvi moraju biti odnosi snaga da bi menadžer mogao normalno funkcionirati, kažu dr. Kuvalja i dr. Šućur. Kad je mišić dovoljno jak, stvara potrebnu silu za pokret koja ovisi o težini, dobi, spolu i uvježbanosti. Kapacitet se vježbom povećava, no ako mišić miruje, on gubi zalihu sposobnosti za ostvarivanje sile, bez obzira što se mozak sjeća da je mišić to mogao.

Disbalans snage
“To je kao kad kupite novi akumulator i spojite ga u auto na dinamo. Kako se akumulator prazni, preko dinama se puni. No ako novi napunjeni akumulator stavite u garažu, za šest mjeseci će biti prazan. Slično se događa i s mišićima”, objašnjava dr. Kuvalja i nastavlja: “Naravno da našeg menadžera od sjedenja boli u križima čemu je uzrok slabljenje mišića u nogama, najviše oko zdjelice i kukova, zatim koljena te potkoljenica. To je podloga koja drži stup tijela. Dovoljno je da jedna noga bude jača od druge i kreću lančani poremećaji. Bolovi u kralježnici najčešće nastaju upravo zbog tog disbalansa. Zbog sjedenja je najviše snage izgubio u mišićima koji vuku noge prema gore. Ti su mišići u trbuhu i učvršćuju kralježnicu s trbušne strane. Kontra njih radi stražnjica koja je isto tako oslabila, no manje, jer iako uglavnom sjedi, on se ipak diže sa stolca pa ti mišići nešto odrade. U brojkama, našem menadžeru koji se sprema na skijanje, a sjedio je posljednjih sedam godina, mišići stražnjice oslabili su najmanje 30 posto, dok su prednji oslabili čak 50 posto.” Zbog dugogodišnjeg sjedenja znatno su mu oslabili i leđni mišići pa se usred disbalansa snaga mišića cijelog tijela njegova zdjelica počela pomicati prema naprijed. Ako taj problem ozbiljno ne uznapreduje, zdjelica se vježbanjem može vratiti u svoj prirodni položaj. No sve je te probleme moguće prevenirati. Naime, izokinetika je kombinacija primijenjene biomehanike i računalne tehnologije. Izokinetičko funkcionalno ispitivanje na Cybex uređaju koristi se za detaljnu dijagnostiku rada mišića i zglobova. Računalne analize testova omogućuju potpun uvid u uzrok problema osobe koju se testira. Softver za Cybex dijagnostiku razvila je Nasa za astronaute, no poslije je za potrebe medicine razvijen na izuzetno velikom broju osoba pa se dijagnostika radi prema brojnim kriterijima: visini, težini, spolu, vrsti zanimanja, stupnju uvježbanosti itd. Za razliku od standardnih tehnika kojima se disbalans u tijelu može utvrditi tek kad prijeđe 30 posto, kada je funkcionalnost tijela već ozbiljno narušena, uređaj Cybex precizno dijagnosticira već jedan posto odstupanja od potrebne vrijednosti, što za sada ne može nijedna druga tehnologija u svijetu. Kada govorimo o skijanju, dr. Kuvalja i dr. Šućur kažu da su osobe kod kojih je disbalans među mišićima između 10 i 20 posto u ozbiljnom riziku da se ozlijede, dok će se osobe kod kojih je on 30 i više posto sigurno ozlijediti.

Sindrom zadnjeg dana
“Tri mjeseca je potrebno za izvrsnu pripremu za skijanje, no treba vježbati četiri puta tjedno pod nadzorom u fitnessu. Većina današnjih poslovnjaka nema vremena i za njih je Cybex idealno rješenje”, kaže dr. Šućur koji je ujedno i jedan od malobrojnih hrvatskih stručnjaka za sportsku medicinu i prehranu, ali i sportaš, prvak Hrvatske u body-buildingu na prvom neovisnom prvenstvu Hrvatske, reprezentativac u tae-kwon dou te nekadašnji reprezentativac u rukometu. Nakon što je naš menadžer obavio dijagnostiku, kreće s rehabilitacijom, odnosno pripremom mišića i zglobova upravo za željenu aktivnosti, odnosno skijanje. “Svaka osoba ima bijela mišićna vlakna, odnosno vlakna snage i eksplozivnosti te crvena mišićna vlakna, odnosno vlakna izdržljivosti. Izokinetika precizno pokaže je li osoba više bijeli ili crveni te koje konkretne deficite ima u bijelima i crvenima”, objašnjava dr. Šućur. Ono što je za našeg menadžera najvažnije je brzina rehabilitacije jer nema izgubljenog vremena te istodobno ne može uništiti hrskavice i zglobove. “To je teško objašnjivo dok osoba ne proba, no stvar je u tome što se bori protiv tzv. kutne brzine. To je drukčiji način opterećenja nego u fitnessu gdje uvijek radite pokret pod maksimalnim opterećenjem, a zatim imate prazan hod bez opterećenja. Na Cybexu je od prvog do zadnjeg centimetra u oba smjera isto opterećenje tako da praznog hoda nema. Istodobno nitko ne dobije upalu mišića jer neprestano radi i pozitivni i negativni pokret”, objašnjava dr. Šućur i nastavlja: “S druge strane kad nakon dugo vremena neaktivnosti odete u fitnes, sigurno ćete dobiti upalu mišića jer radite pokret samo u jednom smjeru i zapravo stalno pumpate mliječnu kiselinu u mišić koja mišić uništava. Druga izuzetno važna stvar je samo jedna devetina opterećenja zglobova koju biste imali na bilo kojoj spravi za fitness, upravo zbog kutne brzine.”

Cybex je doslovno omogućio revoluciju u rehabilitaciji osoba koje nemaju vremena za dugotrajnu terapiju. Naime, za prva četiri treninga, a svaki trening traje 30 minuta, osoba izvježba mišić 40 posto. “Ja sam odrastao u teretani i ne postoji nijedan drugi način pomoću kojega za četiri dana, odnosno četiri treninga možete biti jači 40 posto. Naime, ako je netko godinama sjedio, njemu je sve oslabilo: mišići, kosti, hrskavice… Takvoj osobi trebalo bi tri mjeseca vježbanja u fitnessu pod stručnim nadzorom da bi došao u neko prihvatljivo stanje, no ako je 30 posto u disbalansu, opterećivat će zglobove i hrskavice, što opet ne valja”, objašnjava dr. Šućur i nastavlja: “Za razliku od uobičajene fizikalne terapije gdje svi pacijenti bez obzira imaju li više bijelih ili crvenih vlakana koja zahtijevaju dijametralno suprotne načine rehabilitacije rade iste vježbe, Cybex osigurava individualan pristup. Naime, u fitnessu uvijek radite s obje noge ili ruke i uvijek ćete napraviti još veći disbalans. Cybex je jedini način na koji možete raditi jedan ekstremitet jače, a drugi slabije kako biste ih izbalansirali.” Cybex radi jednu po jednu mišićnu grupu, što je za osobe koje su znatno oslabile idealno. Ako bi naš menadžer koji je u tolikom disbalansu otišao na fitness, sigurno bi se povrijedio. Ako bi s onakvim rezultatima testiranja radio, primjerice, čučanj, upozorava dr. Šućur, mogućnosti povrede kralježničnog stupa su enormne. “Najčešće je 10 treninga dovoljno, osim ako netko nije baš jako zapušten i usput se i pretjerano udebljao. Nakon 15 treninga i oni vrlo zapušteni dođu do 90 posto uvježbanosti, što znači da mogu na skijanje, a to se odnosi i na našeg menadžera koji je sjedio sedam godina. Jer 30 minuta Cybexa je koliko i osam sati fitnessa za tu mišićnu grupu. Dakle, to nije osam sati vježbanja na fitnessu, već oko četiri mjeseca, jer ista mišićna grupa se ne radi svaki dan”, objašnjava dr. Šućur.

Na zimovanju sanjkajte
Nitko ne skija cijelu godinu, to je uvijek kampanjski sport koji osim snage zahtijeva i izdržljivost koju naš menadžer nakon sedam godina sjedenja nema. Zato će na skijanju zasigurno dobiti upalu mišića. “Ako bi otišao na skijanje bez rehabilitacije, to je isto kao da ima 2,5 promila alkohola u krvi i ode voziti auto. Garantiram da će se povrijediti ako ga prije toga ne spriječi teška upala mišića. No najčešće se događa da svejedno nastavi skijati pa mu se dogodi “sindrom zadnjeg dana”. Prvi dan još nešto i odskija, no drugi dan dobije upalu mišića koja je treći dan najjača. Zatim četvrti dan preskoči jer ne može hodati, no peti dan opet skija jer je platio, a noge ga više ne drže niti slušaju”, objašnjava dr. Šućur. “Zbog kumulativnog umora ozljeda se obično događa kada uopće ne skija već, primjerice, stoji na žici i noga mu odjednom samo nekamo pobjegne”, dodaje dr. Kuvalja. “A zatim takvi završe kod nas u ordinaciji, no jer nažalost ništa nisu naučili; nauče tek nakon operacije. Manje zlo bi bilo da slome kost pa za šest tjedana dođu na rehabilitaciju, no obično to bude zlokoban trojac: meniskus, prednji križni i medijalni kolateralni ligamenti pa operacija ide u dva akta. Takvih slučajeva smo imali nebrojeno. Ako baš morate ići, sanjkajte se”, upozorava dr. Šućur. U zapadnoj Europi i Americi odavno je uobičajeno prije skijanja otići na izokinetički pregled, a zatim ako je potrebno, rehabilitaciju, te isto tako i odustati od skijanja ako to testovi pokažu. U protivnom, možda se igrate sa životom.

Kada treba odustati

Ništa me nije boljelo, a ligamenti su popucali
“Nedavno sam pregledao prije skijanja jednog pacijenta koji stalno sjedi. Testovi su pokazali da je toliko raštiman da će mu na skijanju sigurno puknuti križni ligamenti. Zamolio sam ga da se ne igra sa zdravljem, nego da ostane na rehabilitaciji jer će stradati, no on je odgovorio da u subotu mora s obitelji u Francusku. U ponedjeljak su mu pukli ligamenti. Nazvao me i rekao da nije mogao vjerovati jer ga ništa nije boljelo i osjećao se super. No to je zato što se nije kretao”, kaže dr. Kuvalja.

Gubitak

Tri posto kamate dnevno
“Uzmite sportaša u najboljem izdanju i stavite ga u krevet, dajte mu jesti, piti, čitati novine, ali ne i gibati se, njegovi mišići gubit će i do tri posto snage dnevno. Zamislite u kakvom biste bili gubitku da vam netko stavi tri posto dnevno kamatu? Zato sportaši kada prekinu aktivnost puno brže gube mišićnu snagu nego osobe koje se ničim ne bave, no dobra je vijest da je puno brže vraćaju”, objašnjava dr. Kuvalja.

Tjedan hrvatskog skijaša

Hodogram ponašanja na skijanju do ozljede:
menadžer odlazi na skijanje fizički nepripremljen,
prvi dan nekako odskija,
drugi dan dobije upalu mišića,
treći dan upala mišića je najjača,

četvrti dan preskače skijanje jer ne može stajati,
peti dan unatoč tome što umire od upale mišića odlazi skijati jer je platio i ‘sindrom zadnjeg dana’ je neminovan.