Skijaški raj za djecu i početnike

Za male, ali iskusne skijaše, postoji i dječji adrenalinski park Za male, ali iskusne skijaše, postoji i dječji adrenalinski park

Nerazvikano skijalište u Katschbergu stvoreno je za obitelji s malom djecom. Nema gužve ni ludih apres-ski zabava, ali ima ponija, parkova i mini slaloma.

Prvi puta stati na skije na pragu tridesetih nije baš uobičajena odluka, pogotovo kada većina oko vas misli da možda ne biste ni trebali pokušati."Ako nisi do sada, malo ti je kasno, radije se posveti nekom manje zahtjevnom sportu. Idi plivaj, ili igraj tenis. A ako ti je baš do snijega prošeći do Sljemena - vidi kako se lijepo bijeli!", samo su neki od komentara na izjave kako bih htjela baš na skijanje i baš sad.

Nekoliko sam puta namjeravala otići na neko dobro skijalište, kao što ide i većina mojih prijatelja, no činjenica da svi skijaši koje poznajem već dugo "jašu" po strmim, crnim stazama nije mi bila nimalo ohrabrujuća. Nije mi se baš svidjela ni pomisao da skijam po bijelim i zelenim dječjim stazicama i da na mene moraju paziti kao na petogodišnjaka. Više mi se svidjela vizija mene kao Audrey Hepburn u "Šaradi"- zabundane u toplu odjeću dok u kafeu na snježnim padinama ispijam toplu čokoladu čekajući svoga Caryja Granta. Dobro, možda mi je ipak privlačnija pomisao da Grant (odnosno neka njegova živuća verzija) i ja zajedno klizimo po crnom spustu. Ali sve je i dalje bila samo vizija. No kad vam se slučajno pruži prilika da odete na skijanje i uz pomoć privatnog instruktora naučite skijati, takvu priliku nipošto ne treba propustiti. Stigao je, naime, poziv za novinarsko skijanje u Katschbergu. Istina, zajedno s nekoliko superiskusnih novinara-skijaša, ali nema veze pa i oni su nekad bili početnici valjda, iako se toga možda više ne sjećaju.Katschberg možda nije razvikano poput mondenih skijališta u Francuskoj, niti je među Hrvatima popularno poput Schladminga ili Nassfelda, ali za početnika, poput mene, vjerojatno je puno bolji izbor.

Jako široke staze
Skijalište se nalazi na granici austrijskih pokrajina Koruške i Salzburga, a od Zagreba je udaljeno svega tristotinjak kilometara pa je i Hrvatima odlično odredište za obiteljska i vikend skijanja. Sedamdesetak kilometara staza na visinama od oko 2000 metara zvuči kao solidna brojka (čak i bolje upućenima), a raznolike  i uređene staze ostavaljaju odličan dojam već na prvi pogled. Vjerojatno velika prednost Katschberga su jako široke staze na kojima gotovo nikada nema gužvi što je sigurno jedan od razloga zašto obitelji s djecom preferiraju ovo skijalište. Nema straha da će vas netko pokupiti u prolazu, ili još gore, da ćete vi pokupiti nekoga. Nema redova na sedežnicama, a u povratku sa staze skijaši mogu doskijati doslovno do ulaza u hotel. Tamo bezbrižno mogu ostaviti i svoje stvari u za to predviđenim, grijanim prostorijama, a nakon toga se opustiti u wellnessu. Na Katschbergu nema prerazuzdanih apr?s-ski partija i, što je najbolje, nema onih koji na skijanje idu jer su "svi gore" pa svakodnevno mamurni "bauljaju" po stazi. Naravno i ovdje se ljudi nakon zatvaranja liftova mogu zabaviti na apr?s-skiju uz neizbježan Jagatee ili kuhano vino, ali to ne izgleda ni približno raskalašeno kao na drugim skijalištima. Katschberg je zapravo jedno mirno obiteljsko skijalište u kojemu je zaista sve prilagođeno najmlađima i početnicima, a istovremeno nudi odlične staze za iskusne skijaše. Kako je briga za najmlađe u prvom planu i na samom skijalištu postoje uređena igrališta i adrenalinski parkovi za djecu.

Za njih su izdvojene i posebne vučnice, a na stazama su postavljene zanimacije kroz koje djecu uvijek vodi maskota skijališta - Katschi (plavo nasmijano srce). Na raspolaganju su i vrhunske škole skijanja s licenciranim instruktorima. Zapravo, skijalište je idealno za roditelje skijaše koji svoju djecu - početnike preko dana mogu ostaviti iskusnim instruktorima dok bezbrižno skijaju na zahtjevnijim stazama. Ukupno šest škola skijanja djeci nudi specijalizirane tečajeve skijanja i snowboardanja, skijaški safari te skijaške ture, a posudba opreme moguća je i u školama i u trgovinama sportske opreme. Upravo u jednu od tih škola, školu Otto odveli su i mene. Dobila sam svoju opremu i iskusnog instruktora Ericha i (m)učenje je počelo. Početne korake na ledini ispred škole uspješno sam savladala, a onda je Erich rekao da idemo na ski-lift. Možete si zamisliti uzbuđenje kada sam već nakon početnih 15 minuta hodanja na skijama doznala da sam spremna za stazu. Naravno, uzbuđenje je splasnulo kada sam vidjela da se radi o stazi na kojoj zajedno samnom skijati uče i oni nešto mlađi od mene - otprilike vrtićke dobi - kojima to sasvim solidno ide. No, to me nije obeshrabrilo da nastavim dalje s treningom i do popodneva dođem do pravog lifta i do prave, nešto blaže crvene staze. Nakon nekoliko uspješno prebrođenih padova, nekoliko masnica i savladanih koraka, nema boljeg osjećaja od osjećaja napretka. A onda ne možete dočekati drugi dan i nove izazove.

Nastup u mini slalomu
Kada se odlučite na skijanje, kažu da je najbitnije prebroditi strah, imati volju i ne posustajati. S obzirom da straha nemam, a volje imam, mislim da sam bila prilično uspješna za početnika. To je mislio i moj instruktor pa me već drugoga dana prijavio za "natjecanje" u mini slalomu. Iako sam se opirala, ipak (da mu udovoljim) sam pristala. Samnom su se natjecali skijaši koji skijaju puno dulje od mene, čak pet dana više. Na primjer Inge (4) iz Austrije, Istvan (3,5) iz Mađarske, Claudia (5) iz Njemačke pa čak i Mislav (4) iz Hrvatske... sve iskusni skijaši. Veliki izazov ipak se isplatio i sada sam ponosna vlasnica zlatne medalje Schi Schule Otto. Iako nisam pobijedila nikoga, osim samu sebe. Čak sam pred ciljem ostala bez skije, ali i Janica je skijala bez štapa pa zašto ja ne bih mogla bez skije? To mi je dalo samo još više poticaja za dalje učenje. I uspjelo je. Ponovo smo se popeli na crvenu stazu i napredak je bio vidljiv. A onda sam se, kao pravi profesionalac, s učiteljem doskijala i do planinske kolibe Gamskogelhütte i zajedno s ostatkom novinarsko-skijaške ekipe uživala hrani prepričavajući im svoje skijaške uspjehe. "Sama sam se spustila po ovoj stazi. Erich je rekao da ću moći bez problema i jesam. Nisam čak ni pala ovaj put", pohvalila sam se odmah društvu pokazujući na stazu kojom se dolazi tik do ulaza u restoran. "Odlično si to savladala. Bravo!", hvalio me i instruktor, a i ostatak ekipe pristojno je kimao s oduševljenjem. "Mi smo bili na drugoj strani. Vidiš tamo preko onaj crni spust? Staza je odlična. Do podne smo odvozili tridesetak kilometara", rekao je kolega, neobavezno u razgovoru. Dovoljno da me spusti na zemlju i podsjeti da dva dana nije ni približno dovoljno da netko postane skijaš. Ali već je novo skijanje u planu. Ako ništa drugo Sljeme je barem blizu. Do sljedeće godine možda se i ja odvezem po crnom spustu, sa ili bez Granta.

Za neskijaše

Za one koji nisu toliko vični skijanju, a još manje pokušaju da ga nauče, odlazak u Katschberg kao pratnja uopće neće biti dosadan. Gotovo svi hoteli na skijalištu imaju wellness sadržaje. Na skijalištu je i 200 kilometara planinarskih staza pogodnih za obiteljsko pješačenje, 30 kilometara za zimsko pješačenje i pješačenje u krpljama, te sanjkanje. Moguće su i noćne šetnje uz baklje, a nekoliko puta dnevno posjetitelji se mogu voziti i konjskim zapregama, ili posjetiti svijet ponija u kojem se djeca mogu družiti s konjima ili jahati.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve