Uredba o jedinstvenoj cijeni knjige, koja bi na snagu trebala stupiti u travnju, mogla bi napokon uvesti reda na konfuzno tržište knjiga. Osim što iste knjige imaju jednu cijenu u hipermarketu, drugu kod akvizitera, treću u knjižnici, a četvrtu na internetu, situaciju je zakomplicirao i “cunami” kiosk-izdavaštva novinskih nakladnika.

Višegodišnje zalihe
Scenu opterećuju i problemi od državnog otkupa, koji i jest i nije dobra poticajna politika, do sve jačih velikih izdavača koji zarađuju na popularnoj literaturi i udžbenicima te onda preuzimaju male kojima je otežana distribucija. U tom kaosu Uredba o jedinstvenoj cijeni knjige, koju su izradile stručne skupine Ministarstva kulture i Zajednice nakladnika i knjižara, najavljuje se kao početak uvođenja reda u izdavaštvo. Cilj je zaštiti kupce i autore koji najčešće imaju ugovore na postotak od prodaje, pa niža cijena znači i manji honorar. Spriječit će se da izdavač honorar obračunava po nižoj cijeni, a knjigu prodaje po višoj, te da se u svojim knjižarama snižavaju cijene vlastitih izdanja. Bilo je najvljeno da će Uredba biti donesena krajem siječnja, ali se kao novi rok predviđa sredina travnja. Nakon što je tekst uredbe prošao proceduru u Ministarstvu kulture, upućen je na javnu raspravu. Prema riječima Valtera Lisice, potpredsjednika Udruženja knjižničara i nakladnika pri HGK, ujedno jednog od autora teksta uredbe, dosad nije bilo ozbiljnijih primjedbi na sam tekst. Članovi udruge, njih 120, uglavnom su zadovoljni predloženim, a nekolicina je imala svoja rješenja za neke detalje poput popusta na stare knjige u višegodišnjim zalihama i slično. Jedinstvena cijena knjige podrazumijeva da se jednom utvrđena cijena nekog naslova ne može mijenjati najmanje 12 mjeseci, a i nakon toga snižavanje ili eventulano povećavanje cijene knjige mora se dosljedno provesti na čitavom tržištu. Izuzetak je kada je stupanj službeno priznate inflacije od izlaska iz tiska do dana promjene cijene veći od pet posto.

Niska marža
Jedan od glavnih ciljeva uvođenja jedinstvene cijene, prema riječima Valtera Lisice, uz ujednačavanje cijena na svim prodajnim mjestima, trebalo bi biti opće sniženje cijena koje bi moglo biti i do 25 posto, jer će nakladnici realnije određivati cijenu naslova. Naime, sada zbog državnog otkupa, vrijednog 50 milijuna kuna godišnje, mnogi nakladnici stavljaju nerealno visoke cijene svojih novih izdanja pa ih kasnije postepeno smanjuju. S nižom cijenom knjiga trebao bi se povećati promet knjigama pogotovo u knjižarama čime bi se kupci ponovno vratili u njih. Dosad su najveća konkurencija knjižarama bili razni sajmovi, štandovi, a u posljednje vrijeme najviše hipermarketi. Sudbina neke knjige u velikom trgovačkom centru izgleda otprilike ovako: hipermarket od izdavača otkupi velike naklade nekog hita s visokim rabatima, a prodaju ga s vrlo niskom maržom, te posljedično tome i uz nisku cijenu. Dakako, nema velike zarade na samoj pojedinoj knjizi, ali se u takvom tipu prodaje računa na specifičan tip kupca, onoga koji uz čitav niz drugih jeftinijih artikala nerijetko kupi i jeftin knjižni hit.

Prekratak rok
Uredba o jednistvenoj cijeni knjige samo je korak prema potpunom uređenju ove problematike, a to je donošenje Zakona o knjizi, objašnjava Lisica. Taj zakon, za koji još nije predvidljivo kada će biti donesen, trebao bi obuhvatiti sve stvari vezane uz tiskanu riječ kao što to uređuje Zakon o kazalištu. No sve je više i kritičara jedinstvene cijene ili barem načina na koji se ona planira uvesti. Tako se Hrvatska udruga nakladnika – Huna, koja okuplja 17 malih i srednjih nakladnika protivi uvođenju jedinstvene cijene knjige po hitnom postupku – Uredbom. Kako nitko zapravo nije siguran što će kome jedinstvena cijena knjige donijeti, zasad je najviše zamjerki na proceduru poput hitnog postupka donošenja Uredbe ili pak na kratki rok od samo 14 dana za javni uvid. Sporno je i arbitražno tijelo koje bi trebalo odlučivati o izuzecima od utvrđenih pravila jer manji nakladnici izražavaju bojazan da će knjižari, koji su prijedlogom Uredbe ovlašteni za to, donositi odluke koje idu njima u korist.

Njemački Zakon o fiksnoj cijeni i za prodaju putem interneta

U svijetu postoje dva osnovna modela određivanja cijena knjiga: fiksni i slobodni, odnosno europski i američki. Po američkom je modelu protustavno ograničavati izdavača da snižava ili povisuje cijenu proizvoda po slobodnoj volji i u razdoblju u kojem to želi. Europski model, iako u raznim modalitetima, koncipiran je na regulaciji tržišta i nekom modelu fiksne cijene knjige. To se postiže uglavnom dogovorima između dviju struka – izdavačke i knjižarske, a može se regulirati i zakonom.
Velika Britanija imala je taj model više od stotinu godina, da bi on propao tek nedavno, i to pod jakim pritiskom Amerike i WTO-a, a pod izlikom da takav model suzbija slobodnu trgovinu.
Zakon o stalnoj cijeni knjige susjedna Slovenija uvela je početkom prošle godine radi uređenja djelovanja tržišta i sprječavanju nelojalne konkurencije u trgovini knjigama te jamčeći jedinstvene osnovne tržišne uvjete za širenje prodajne mreže.
Kao pozitivan primjer uvijek se ističu Francuzi koji se dosljedno drže zakona o jedinstvenoj cijeni knjige te udar novinskog nakladništva, koji polako gubi snagu na europskom tržištu, nije uspio u Francuskoj zbog zakona koji su zaštitili knjigu kao kulturno dobro. Kakve mogu biti posljedice nepridržavanja zakona, pokazao je primjer iz Njemačke. Ondje je, naime, sud utvrdio da je jedan novinar, prodajući uz popust preko interneta 48 recenzentskih primjeraka knjiga, prekršio zakon o fiksnoj cijeni knjige kojim se zabranjuje spuštanje cijena knjigama. Sud je novinara pravno tretirao kao prodavača knjiga koji podliježe zakonu. Važnost je ove sudske odluke posebno u tome što su Nijemci prvi koji su Zakon o fiksnoj cijeni knjige primijenili i na prodaju preko interneta.

Svima jednaki popusti

Jedinstvenu cijenu knjige u kunama, otisnutu nakon stupanja na snagu općih uvjeta, nakladnik će morati označiti na vanjskoj korici svake knjige, izuzev uvezenih knjiga na stranom jeziku. Nakladnik je obvezan u impresumu navesti i mjesec objave. Naslovi zatečeni kod prodavatelja u trenutku primjene fiksne cijene označit će se naljepnicom također s fiksnom cijenom.
Poseban dio Uredbe odnosi se na popuste, pa tako u vrijeme životnog vijeka knjige nakladnik može odrediti popuste na jedinstvenu cijenu, koji moraju vrijediti za sve pod istim uvjetima i istodobno u cijeloj državi. Prema tome,nakladnicima i prodavateljima nije dopušteno odobravanje rabata i popusta pojedinim krajnim kupcima, što je dosad više bilo pravilo nego izuzetak.

Lani otisnuto 3,2 puta viŠe knjiga nego 2002.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u posljednjih desetak godina udvostručena je tonaža knjiga i brošura tiskanih u Hrvatskoj. U tablici je indikativan pad od 1998. do. 2002. godine, da bi 2003. bilo otisnuto gotovo 3900 tona, a sljedeće dvostruko više. Lani je otisnuto 3,2 puta više knjiga i brošura nego 2002.