Hvala Bogu što je ponedjeljak! Ovaj po mnogima neshvatljiv poklič nekome je misao vodilja tijekom radnog vijeka. I to onima koji ne samo da vole svoj posao nego svoj posao žive. Moderna medicina ih svrstava pod zajednički nazivnik radoholičara, uz svjesnu aluziju na alkoholičara jer su oba poremećaja u svojoj biti obične ovisnosti. Radoholičari mogu biti osobe oba spola bez obzira na godine s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Smatraju da su u svojoj tvrtki nezamjenjivi, da jedino oni mogu obaviti povjerene im zadatke, na radnom mjestu rijetko podižu glavu s računala, zaokupljeni su problemima, ni s kime ne razgovaraju, posebice ne o temama koje nemaju veze s poslom. Nisu timski igrači i teški su perfekcionisti. Perfekcionizam pak, po procjenama psihoterapeuta, u bilo kakvom obliku jednostavno uništava učinkovitost. Tako će radoholičar veliki (i nepotrebni) dio svog radnog vremena posvetiti provjeravanju činjenica za pojedine projekte pri čemu najbolje mogu pomoći upravo kolege. Nepostojanje timskog duha otuđit će radoholičara iz kolektiva, a problemi će se samo nagomilavati. Radoholičaru će članovi njegove obitelji biti potpuni stranci, a prijatelji nepoznanica. Kad se uhvati u začaranom krugu u kojem postoji samo posao i ništa osim posla, a poslodavac pritom shvati da nije efikasan, radoholičar se otuđuje od najdražih osoba i postaje problematičan, posebice ako je psihički labilan. Razna oboljenja, koliko god bila teška, u biti za takve osobe mogu biti jedini izlaz iz cijele situacije i motiv da se promjene navike. Ali ako taj psihološki moment izostane, radoholičari se mogu pretvoriti u manijakalne depresivce spremne na sve. Grozomorni ispadi neliječenih radoholičara posebno su izraženi u Sjedinjenim Američkim Državama gdje takve osobe nerijetko završe u umobolnicama zbog teške depresije, u zatvoru zato što su ogrizli u kriminal ili pak same dignu ruku na sebe. To i ne treba čuditi jer su psihički znakovi radoholizma česte glavobolje, probavne smetnje, bol u prsima, česte glavobolje, nervozni tikovi ili vrtoglavica, nemir, nesanica, poteškoće s koncentracijom, nestrpljivost, česte provale bijesa te nagle promjene raspoloženja od euforije do teške depresije. U Hrvatskoj, srećom, tako gorkih sudbina poput američkih još nije bilo, ali to ne znači da radoholičari nisu svuda oko nas. Hrvatska ekonomija konačno poprima obrise, a brzorastuće industrije, poput informacijskih tehnologija, uzimaju sve veći zamah. Informatičari, programeri, stručnjaci mrežnih tehnologija, sistem administratori, projektanti informacijskih sustava najtraženija su radna snaga, ali i ujedno jedna od najagilnijih. Oni će se najčešće naći u žrvnju najzahtjevnijih zadataka, a pod pritiskom rokova na poslu će provoditi više vremena nego s obitelji ili prijateljima.

Zbog velike želje za dokazivanjem, ali i pritiska odgovornosti, sve će pretpostaviti poslu zbog čega će nerijetko žrtvovati svaki slobodan trenutak za rješavanje zadataka. Vrijeme je novac, novac pokreće svijet, a upravo stoga nerijetko će zaboraviti na hranu, odmor, druženje… Nakon nekoliko godina nesumnjivo nezdrava načina života trpit će posljedice, a sindrom “sagorijevanja” zbog posla već je uvriježen i u našem podneblju. Radoholičara, suprotno uvjerenju, ne stvara pritisak poslovnih obveza, jednako kao što restorani brze hrane ne stvaraju pretile osobe ili pak barovi alkoholičare. Radoholičara motivira samo njegova unutarnja potreba. Oni su najčešće djeca koja dolaze iz razorenih ili disfunkcionalnih obitelji, u ranoj dobi su naučili da jedino uz mnoga odricanja i velik trud sa svoje strane mogu nadvladati nagomilanu tjeskobu. Kao i u osoba koje su pretile, premršave ili pak sklone ovisnostima, radoholizam je najčešće tek maska za dublje i teže probleme. Radoholičarka može biti i domaćica koja opsesivno čisti, pere, pegla, ali i menadžer. On upravlja takozvanom čvrstom rukom, pa se zaposlenici pokazuju kontraproduktivnima, često izostaju s posla, a u eri kada termin mobing ulazi na velika vrata, sudske tužbe su zajamčene. Samo se u SAD-u zbog fizičkih i mentalnih problema zaposlenika izazvanih radoholičarskim pritiskom nadređenih godišnje isplati 160 milijuna dolara odštete. Kako kaže dr. Vladimir Gruden, profesor psihomenadžmenta na jednoj zagrebačkoj visokoj školi, radoholičar jednako kao i svaki drugi ovisnik osjeća apstinencijsku krizu kad ne radi. Odmalena je pod pritiskom obitelji i okoline koja ga doslovno prisiljava na uspjeh, a kada ga i stekne, ne može uživati u plodovima svog rada jer ne zna. Tada još više radi potiskujući nagomilane frustracije i tjeskobe što uzrokuje psihosomatske poremećaje. “U takvim situacijama rađa se plodno tlo za nastanak mnogih bolesti, od astme, čira na želucu, crijevnih, kožnih i srčanih bolesti. Tada je za bilo kakvu liječničku, odnosno psihoterapeutsku akciju prekasno, ali mi ‘krpamo’ koliko možemo. Jedini učinkovit način borbe protiv radoholizma jest prevencija svakog pojedinca i vlastito ograničavanje funkcionalnosti na poslu”, kaže dr. Gruden.

KVIZ: Jeste li radoholičar?

Test upućuje na neke od alarmantnih znakova radoholizma i ako se prepoznajete u više od polovice tvrdnji, vrijeme je da preispitate svoje psihičko stanje.

1. Vaš dom je vaš drugi ured.
2. Vrlo ste predani poslu, u uredu ste uglavnom natjecateljski raspoloženi.
3. Uvijek sa sobom nosite nužni dio uredske opreme, nije važno gdje išli, čak i na odmor.
4. Posao vas usrećuje više nego išta drugo.
5. Spavanje i slobodno vrijeme vam se čine kao gubitak vremena.
6. Vjerujete da, ako biste imali priliku ponovno birati zanimanje i posao, bi izabrali isto.
7. Često zbog poslovnih obveza znate skratiti odmor.
8. U mislima stalno tražite najbolja rješenja za poslovne probleme, čak i izvan ureda.
9. Prijatelji vas rijetko nazivaju, a kad vas nazovu mislite “kako netko može toliko razglabati o nevažnim stvarima, zar misli da nemam ništa pametnije za raditi”.
10. Nemate pravih prijatelja, u vašem životu se stalno javljaju nove osobe, zadrže neko vrijeme i nestaju.
11. Ponekad vas boli glava, oči od naprezanja, bole vas leđa i slično

Kako si pomoći

1. Rezervirajte vrijeme za prijatelje i obitelj
2. Uzmite dugi vikend
3. Samo sjedite i ne radite ništa
4. Naučite kako prebaciti posao drugima
5. Naučite kako ući u rutinu
6. Pronađite hobi
7. Probajte s volontiranjem da promijenite perspektivu