Pripremite čaše za konjak i šampanjac jer pije se pivo

Nakon kušanja piva Samichlaus pada u vodu sve ono što ste dosad znali o pivu. Točenjem u čašu za konjak njegov miris se vrlo brzo oslobađa i puni svaki kutak prostorije

Dok je u Hrvatskoj kultura pijenja vina raširena do te mjere da malo nedostaje a da o njoj ne uče i djeca u školama, kultura ispijanja piva gotovo da i ne postoji. To se piće uglavnom povezuje s pijanim navijačima, dok su ugodna druženja rezervirana za finu vinsku kapljicu. Doduše, nije to bez razloga, jer i sami domaći proizvođači piva sebe tako predstavljaju, a osim toga domaća piva toliko nalikuju jedno na drugo da i nema nekog užitka u degustiranju tih nekoliko piva.

Više od sto vrsta pive
Pivo, međutim, uopće ne mora biti tako dosadno i jednolično, a onome tko se želi uvjeriti svakako će pomoći beershop.hr, internetski dućan Nevena Pufnika koji u svojoj ponudi ima više od sto raznih vrsta piva.
Taj zaljubljenik u pivo objašnjava kako je u Hrvatskoj početkom prošlog stoljeća proizvodnja piva bila i te kako razvijena, a u čitavoj zemlji bilo je stotinjak proizvođača piva. Onda su iznenada nestali, a ostalo je samo nekoliko “velikih”. Pufnik je na ideju o takvom dućanu došao dijelom iz ljubavi prema pivu, a dijelom zbog više sile.
“Odlučio sam ponuditi nešto drugo od onoga što se može naći u običnim dućanima. Pomislio sam, zašto ljudi ne bi imali mogućnost probati i sam vrh pivarske produkcije? U svijetu postoji još malih pivovara koje s užitkom rade pivo”, priča nam Pufnik, no ta njegova odluka ima i manje romantičnu stranu.
Više od deset godina Pufnik se bavio pivom, što kao zastupnik za Dalmaciju za jednu poznatu austrijsku pivovaru, što kao direktor tvrtke za čitavu Hrvatsku. No prije dvije godine, nakon spajanja velikih pivovara za Pufnika više nije bilo mjesta. Tada je odlučio osnovati dvije tvrtke, jednu koja bi se bavila uvozom i veleprodajom piva ugostiteljima, dok bi druga nabavljala malo poznata ali vrhunska svjetska piva i nudila koje ne bi nudila trgovinama i restoranima nego privatnim kupcima. I krenuo je beershop.hr, internetska prodaja piva.
Za početak trebalo je napraviti internet stranicu, nabaviti kutije za dostavu, uložiti nešto u reklamu i, naravno, nabaviti piva: ukupna i investicija od oko sto tisuća kuna. Ispostavilo se da je nabava piva zapravo najteži dio posla. Nije jednostavno nabaviti pivo iz malih belgijskih, francuskih ili škotskih pivovara za koje malo tko i zna. Mnoga od njih prodaju se tek u dvije, tri trgovine u okolici same pivovare.
Osim toga, riječ je o relativno malim količinama koje Pufnik nabavlja, pa se i malo koja pivovara želi gnjaviti s takvim pošiljkama. Zahvaljujući svojim brojnim poznanstvima Pufnik i to nekako uspijeva pa danas njegov prostor u zagrebačkom naselju Rudeš, koji bi uskoro trebao postati prvi stvarni dućan vrhunskih svjetskih piva, obiluje najrazličitijim pivskim bocama.
Unatoč činjenici da se u pravilu radi o skupim primjercima, Pufnik priznaje da zapravo živi od svoje druge tvrtke. Ni tu nisu cvjetale ruže, a (ne)popularnih 0,0 promila alkohola u dahu vozača, drastično se odrazila i na njegov posao. Tako je prije te zakonske promjene Pufnik imao 14 zaposlenika, a danas ih je tek pet.
“Uvođenjem te restrikcije posao se vrlo brzo smanjio. Prodavali smo pivo lokalima u kojima ljudi uglavnom prije podne popiju kavu, a poslije podne svrate na čašu piva. Nakon uvođenja 0,0 promila poslijepodnevno pivo je izostalo i ubrzo nam je prodaja pala za 80 posto”, kaže Pufnik. Pa i u takvoj krizi beershop.hr donosi mu tek šest posto ukupnih prihoda jer su troškovi i rizik još uvijek veliki.

Skupa analiza
Primjerice, u svojoj ponudi ima piva koja nisu prošla pasterizaciju, zbog čega su naravno nešto skuplja, ali i rok trajanja im je kraći. U Hrvatskoj nema mogućnosti da se naknadnom analizom rok produži, pa se takva piva, iako ispravna za upotrebu, povlače iz prodaje i njima se gosti tek Pufnik i njegovi bliski prijatelji. Osim toga svako pivo koje uveze mora proći analizu. Postupak je isti i za skupocjene primjerke, pa ga takve analize samo jednog piva mogu stajati i nekoliko tisuća kuna. Prošle je godine uspio dobiti 20 dvolitrenih boca “Samichlausa”, vrhunskog austrijskog piva koje ima 14 posto alkohola i proizvodi se samo jednom godišnje na Svetog Nikolu, leži deset mjeseci, puni se ručno u samo 900 boca i ne prolazi pasterizaciju. Svaka takva boca košta 950 kuna, a inspekcija je za analizu uzela dvije. Ipak, sve te skupocjene boce i prodao pa je nabavio još dodatnih deset boca, a kaže da su njegovi kupci tek rijetko snobovi. “Najčešći su kupci ljudi koji žele probati nešto novo, specifično i drukčije. Ove skupe primjerke najčešće su kupovala društva nekome za poklon, a jednu bocu prodali smo u Splitu, na izložbi piva”, kaže Pufnik. Ne treba izdvajati toliko kuna da bi se popilo vrhunsko pivo, pa se tako mali “Samichlaus” od 0,33 može kupiti za 25 kuna. Čini se puno, no obzirom na visoki postotak alkohola, ali ta je količina zapravo predviđena za dvoje ljudi.
Kušanjem ovog napitka pada u vodu sve ono što ste dosad znali o pivu. Točenjem u čašu za konjak miris se vrlo brzo oslobađa i puni svaki kutak prostorije, što kod uobičajenih piva nikada nije slučaj.

Okus je toliko specifičan da tek dijelom otkriva da se radi o pivu, ali dijelom podsjeća na mošt, prošek i konjak. Ipak, Pufnik tvrdi da je ogromna razlika između piva u toj maloj boci i onoga koje se čuva u velikim. Osim što su ova u malim bocama pasterizirana, pivo ima potpuniji okus ako je u velikoj boci. A i što duže stoji bolje je, i cjenjenije kod znalaca.
Nije to ni izbliza jedino pivo zbog kojeg se isplati prošetati web stranicom ili, još bolje, posjetiti Pufnika. Oni koji su to dosad učinili otkrivaju trendove među hrvatskim poznavateljima piva.
“Najviše se naručuju belgijska piva, ona su sada hit. No postoje doista zanimljiva francuska piva, pa već otprije poznata škotska ili pak austrijska”, kaže Pufnik. I njemu se teško odlučiti koje mu je pivo najbolje, no palac gore diže za šest zaštićenih belgijskih trapist piva.
Unatoč prošlogodišnjim nedaćama, Pufnik je odlučan da se u ovoj godini više posveti beershopu. Stoga bi uskoro trebale osvanuti nove web stranice, a do proljeća i pravi dućan.
Do kraja godine u njemu bi se, osim planiranih 150 raznih vrsta piva, moglo kupiti i sve potrebno za proizvodnju vlastitog piva. Tko zna, možda i to pomogne da se pivo digne iz (ne)kulture ispijanja samo na koncertima, utakmicama i svadbama. Možda će se uskoro Hrvatska ponovno moći hvaliti sa stotinjak malih pivovara, jer pivo, na kraju, nije teže proizvesti od kakve graševine ili babića.

Prijatelji po pivu

Posljednjih godinu dana beershop.hr okupio je specifičnu grupu ljudi koji su odlučili osnovati Društvo prijatelja piva. Ta udruga građana sastaje se jednom tjedno u Klubu strojovođa u Palmotićevoj ulici. Njihovi sastanci nisu kolektivno opijanje, već razmjena iskustava o pivu, a Pufnik priznaje da često zna dogoditi da ne popije ni gutljaj piva na takvim okupljanjima.
Ondje se često otvaraju razne bočice koje netko od sada već 150 članova donese s kakvog dalekog putovanja. Nerijetko se tako degustiraju neki grozni primjerci, ali i neki vrlo zanimljivi iz udaljenih krajeva svijeta.

Najbolja bačva, najgore iz plastike

Iako će se proizvođači zaklinjati da ambalaža i količina koja je u njoj nemaju nikakve veze s kvalitetom piva, Pufnikova top-ljestvica vrlo je jasna.
“Najbolje pivo je ono točeno iz bačve, zatim ono iz velikih boca, pa iz malih, onda iz limenke, a najlošija je iz PET ambalaže”, kaže Pufnik, kojem se jednostavno mora vjerovati.
Osim što godinama kuša razna svjetska piva, od vrhunskih do katastrofalnih, nije vezan ni za jednu veliku kompaniju pa je zapravo jedan od rijetkih znalaca koji o pivu mogu govoriti ono što doista misle.

I Velebitsko se pokvarilo

“Nema lošeg domaćeg piva, to je sigurno. Sve su pivovare posljednjih godina puno napravile na poboljšanju kvalitete, mora se priznati”, kaže Pufnik.
Rijetko koje hrvatsko pivo se može izdvojiti, pa čak više ni Velebitsko pivo, male pivovare iz Pazarišta kraj Gospića.
Još prije nekoliko godina to je pivo kod znalaca imalo kultni status, međutim u posljednje vrijeme okus zbog kojeg je postalo poznato gotovo da je iščezao.

Pivski šampanjac

Deus je pivo koje izgledom i postotkom alkohola (11,5 posto) podsjeća na šampanjac. Ne bez razloga. Jer nakon višemjesečne fermentacije u Belgiji, putuje u francusku pokrajinu Champagne gdje se dalje u bocama tretira poput pravog šampanjca.
I pije se iz uskih visokih čaša poput onih za šampanjac, a servira se rashlađeno. Iako cijena od 130 kuna nije mala, u usporedbi s vrhunskim šampanjcima i te kako se isplati.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!