Premda je u tradicionalnom novogodišnjem izboru najuspješnijeg bankara u Srbiji titula pripala Vladimiru Čupiću iz Hypo groupe Alpe-Adria, u stručnim krugovima moglo se čuti da bi se snažnim argumentima mogla potkrijepiti i dodjela ovog priznanja predsjedniku Izvršnog odbora novosadske Metals banke Ananiju Pavićeviću. Pobijedila je, zapravo, logika velikih brojeva, jer je Hypo banka u krugu velike petorke srbijanskog bankarstva, dok Metals banka, premda oslonjena samo na vlastite snage impresionira stopama rasta. Ananije Pavićević Metals banku stvarao je doslovce iz ničega. Oni koji malo bolje pamte sjećaju ga se još iz vremena kada je kao relativno mlad stručnjak stvarao Internu banku novosadske metalske tvrtke Pobeda. Nije smetalo što je ovo poduzeće, bez jasnog tržišnog programa, bilo poslovno najranjivije. Banka je zaživjela, a Pavićevićevo znanje i inzistiranje na striktnoj financijskoj disciplini donijeli su joj dobar glas u poslovnim krugovima. Početkom devedesetih uspijeva financijske potencijale dvadesetak metaloprerađivačkih tvrtki iz Vojvodine objediniti u Metals banci i tada počinje priča o “maloj velikoj banci”. Sunovrat metalske industrije, kojoj su nestanak SFRJ, međunarodne sankcije i rigidnost Miloševićeva režima odnijeli tržišta, nije utjecao na razvitak banke. Ova bankarska kuća već je ojačala svoje tržišne pozicije, proširila krug klijenata i pametno štiteći svoje plasmane jačala financijsku snagu. Svaki kredit pokrivan je jakom hipotekom, ali je sve u srbijanskom bankarstvu iznenadila utrživost tih zaloga. Dok su se drugi mjesecima i godinama mučili realizirati svoje kreditne garancije, Metals banka tih problema nije imala. Neki su zbog toga Pavićevića nazivali majstorom za hipoteke. Kad mu je ove godine zamjereno zašto daje kredite jednom od najpoznatijih vojvođanskih tajkuna – Mili Jerkoviću, kratko je odgovorio: “Svaki zajam pokriven je trostrukom hipotekom. Financirat ću ga sve dok uredno bude vraćao posuđeno!”

Osnovne osobine ovog vojvođanskog Crnogorca staloženost su i oprez, ali se može čuti i da je između financijskih Scili i Haribdi promicao vještinom pravog slalomaša ili, još bolje, vještinom iskusnog političara. Bez tog talenta teško bi se mogao oduprijeti težnji političara koji su u vrijeme financijske centralizacije nastojali ovu novosadsku bankarsku kuću utopiti u Komercijalnu banku. Još više znanja, živaca i lukavstva bilo je potrebno da bi se oduprlo pritisku bahatih tajkuna, koji su svoje lako stečene novce pokušali ugraditi u vlasničku strukturu Metals banke. Po Novom Sadu se pričalo da je, kad su pritisci tajkuna postajali nesnošljivi, odlazio na odmor, prekidajući čak i kontakte s obitelji, da bi se vratio kad je oluja počinjala slabiti. Vlasnička struktura Metals banke za mnoge je najbolja u bankarstvu Srbije. U nju je Ananije Pavićević uspio uvući glasovite europske investitore, ali i tisuće malih dioničara. Bilo je i onih koji su mu zamjerali da je čuvao svoju fotelju, ali je prevladavajuće mišljenje da je malo tko tako srčano i uporno branio interese tvrtke na čijem je čelu. Koliko je to uspješno činio, govore ovogošnji poslovni rezultati. Ukupna aktiva Metals banke dostigla je 213 milijuna eura, a ukupni kapital 85 milijuna. Banka je na kraju trećeg kvartala 2007. u odnosu na isto razdoblje prošle godine imala rast aktive za 95 posto, rast depozita od 122,79 posto i rast neto dobiti za 309,87 posto. U situaciji kada je ukupno vojvođansko bankarstvo na vjetrometini, jer je Vojvođansku banku preuzela grčka NBG, Erste banka ugasila ime Novosadskoj i dio funkcija premjestila u Beograd, slovenska NLB uspostavila punu kontrolu nad Continental bankom, a Banka Intesa progutala Panonsku i utopila je u svoj sustav, Ananije Pavićević lucidno je poručio da će Metals banka biti i kontinentalna, i panonska, i vojvođanska, i novosadska. Koliko je to ozbiljno mislio, pokazuje i činjenica da je sjedište svoje banke smjestio u prelijepom poslovnom objektu u samom centru Novog Sada.