Od bakterija učimo o preživljavanju

Autor: Tomislav Pili , 27. kolovoz 2009. u 22:00

Interdisciplinarna znanstvena grana koja ne traži velika materijalna sredstva za istraživanje, a njezin veliki potencijal za primjenu u gospodarstvu nije ni blizu dovoljno iskorišten

Unatoč snažnom razvoju znanosti u posljednjih desetak godina, lijek protiv zloćudnih bolesti, poput raka, još nije pronađen. Na pronalaženju lijeka i poboljšanju dijagnostike ranog otkrivanja ove bolesti uključene su brojne grane znanosti, a svoj obol daje i bioinformatika. O specifičnostima i problemima kojima se bavi ova, javnosti relativno nepoznata grana znanosti, Poslovni je dnevnik razgovarao s Franom Supekom, znanstvenim novakom na Zavodu za elektroniku Instituta Ruđer Bošković, koji se već 5 godina bavi tim znanstvenim područjem. Prema njegovim riječima, lepeza problema kojima se bavi bioinformatika vrlo je široka. ‘Jedan od najjednostavnijih primjera jest traženje sličnosti između dvije sekvence DNK ili proteina. Od tipičnih zadaća bioinformatike mogao bih izdvojiti pronalaženje i opisivanje gena u genomskim sekvencama te analizu podataka s DNK čipova’. Spomenuta tehnologija DNK čipova ključna je za rješavanje problema s početka teksta, uspješnijeg liječenja raka. ‘Tom se tehnologijom mjeri regulacija gena što nam ukazuje koji su geni uključeni, a koji isključeni. Tako primjerice pokušavamo shvatiti kako nastaje tumor jer na taj način možemo razlikovati zdrava tkiva od bolesnih. Ta tehnologija ima veliku primjenu u istraživanju raka i poboljšavanju dijagnostike i liječenja te bolesti’, tvrdi Supek.

Bakterije i internet
Široj javnosti najpoznatiji primjer korištenja bioinformatike bilo je mapiranje ljudskog genoma (Human Genome Project) završeno 2003. godine. Osim ovih primjera, istraživanje načina preživljavanja bakterija također je u žiži zanimanja bioinformatičara. ‘Veliki broj vrsta bakterija živi na najnegostoljubljivijim mjestima, gledano iz ljudske perspektive. Bakterije primjerice žive čak u cijevima za rashladnu tekućinu u nuklearnim reaktorima izložene visokoj radijaciji ili u geotermalnim izvorima. Vrlo se malo zna kako uspijevaju preživjeti na takvim mjestima i zašto baš tamo žive. Putem sekvenciranja njihovih genoma možemo dobiti uvid u načine preživljavanja’, pojašnjava Supek.Sama bioinformatika mlada je znanstvena interdisciplinarna grana koja spaja prirodne i tehničke znanosti. ‘Bioinformatiku se u najkraćim crtama definira kao spoj biologije te računarstva i matematike. Poticaj njezinom nastanku dao je vrlo brzi razvoj tehnologije u molekularnoj biologiji u posljednjih 20-ak godina, kada je vrlo brzo stvorena golema količina podataka koju je trebalo analizirati’. O snažnom razvoju bioinformatike može se govoriti nakon 1995. godine kada je sekvenciran prvi bakterijski genom, dakle stara je samo 15 godina.Za razvoj bioinformatike ključan je razvoj interneta, kao ključne infrastrukture te znanstvene grane, slaže se Supek. ‘Bez interneta nema pristupa bazama podataka i većini literature, a bez toga se ne možete baviti ovim poslom’. Domaći znanstvenici u potpunosti prate svjetske trendove u bioinformatici, koja traži manja ulaganja u odnosu na druge znanstvene grane. ‘Kako je većina podataka i softvera dostupna na internetu, ne trebaju nam velika materijalna sredstva za istraživanja’.

Lako zapošljavanje u znanosti
Mlada znanstvena grana koja pruža mnogo znanstveno-istraživačkih izazova, rezultira i velikim interesom studenata za bavljenje ovim poslom. No, uspješno bavljenje bioinformatikom traži određene predispozicije. ‘U Hrvatskoj ne postoji fakultet na kojem bi se moglo studirati bioinformatiku, iako Prirodoslovno-matematički fakultet (PMF), Prehrambeno-biotehnološki fakultet (PBF) ili Fakultet elektronike i računarstva održavaju neke kolegije iz tog područja. Glavne predispozicije za bioinformatičara bile bi razumijevanje otvorenih pitanja u biologiji te poznavanje računalstva i statistike’, smatra Supek.Domaća bioinformatička znanost uz ovakav interes mladih neće ostati bez ‘svježe krvi’ u budućnosti. Naime, u Hrvatskoj se nekoliko istaknutih istraživačkih skupina bavi ovim područjem. ‘Mogao bih spomenuti prof. Kristijana Vlahovičeka s PMF-a, prof. Daslava Hranuelija s PBF-a i dr. Tomislava Domazeta-Lošu s Instituta Ruđer Bošković. Iako je znanost globalni poduhvat i ne bismo je trebali dijeliti na ’američku’, ‘europsku’ ili ‘hrvatsku’, možemo reći da je bioinformatika u Hrvatskoj konkurentna’, tvrdi Supek. Osim želje za istraživanjem, studente bi za bavljenje bioinformatikom mogao potaknuti nimalo zanemariv materijalni aspekt. ‘Unutar znanosti lako je dobiti posao. Slično je i u gospodarstvu jer postoji mnogo obećavajućih primjena bioinformatike, kao što je istraživanje novih lijekova u farmaceutskoj industriji ili primjene u biotehnološkom sektoru’, kaže Supek. Iako bi šira primjena bioinformatike u gospodarstvu mogla otvoriti brojna radna mjesta, stanje u hrvatskom farmaceutskom ili biotehnološkom sektoru ne daje razloga za optimizam. Kao i u mnogim sličnim slučajevima, dio budućih hrvatskih bioinformatičara svoje će znanje i talent možda unovčiti u državama u kojima gospodarstvo temeljeno na znanju i visokim tehnologijama nije samo puka floskula.

Komentirajte prvi

New Report

Close