Svake dvije godine internetski magazin worldmayor.com organizira glasanje za najboljeg svjetskog gradonačelnika. Na temelju broja i kvalitete nominacija, uredništvo worldmayor.coma odabralo je 25 finalista između kojih će biti izabrana najbolja trojka.

Tko će na tronu naslijediti Južnoafrikanku Helen Zille bit će poznato u listopadu.Otkad je 2008. proglašena najboljom gradonačelnicom na svijetu, bjelkinja Helen Zille (59) je prešla na još odgovorniju funkciju premijerke pokrajine Western Cape. Južnoafrički mediji uspoređuju ju s biskupom biskup Desmondom Tutuom i bivšim predsjednikom Nelson Mandelom. Kći polužidovske obitelji koja je tridesetih pobjegla pred nacizmom, Zille je vodila Cape Town od 2006. do travnja 2009., a u svijet politike ušla je nakon novinarskog rada u Rand Daily Mailu, vodećem liberalnom listu ere apartheida gdje se istakla se kao oštra kritičarka apartheida, razotkrivši okolnosti pod kojima je 1977. u pritvoru ubijen aktivist Steven Biko, čiju je smrt policija pripisala posljedicama samoranjavanja. Na vrhuncu apartheida djelovala je u Black Sashu, bjelačkom pokretu otpora apartheidu.

I dalje se sukobljava s policijom
Prije karijere gradonačelnice, Zille je 1999. bila izabrana u provincijski parlament Western Capea, a 2004. ulazi i u nacionalni parlament. U međuvremenu je stupila na čelo Demokratske alijanse, novije stranke u post-apartheidovskoj Južnoj Africi.Kao gradonačelnica, uhićena je 2007. zbog sudjelovanja u nezakonitom prosvjedu protiv droga. Optužbe su odbačene, a ona je tužila policiju zbog protupravnog uhićenja. U novi je sukob s policijom ušla obijedivši je za korupciju i protiveći se raspuštanju protukorupcijske jedinice Scorpions. Snagu je dokazala opstankom na vlasti unatoč tome što je Muslimanska stranka napustila koaliciju. Umjesto da je oslabe, te su je epizode osnažile i pomogle njenoj stranci da ojača brojnost u nacionalnom parlamentu.

Eduardo Paes (Rio de Janeiro)

Olimpijada donosi milijarde
Politički prevrtljivac, koji je prošao kroz skoro sve veće brazilske stranke, 40-godišnji Paes će uvijek ostati zapamćen kao čelnik koji je Čudesnom gradu donio organizaciju Olimpijskih igara 2016. Pred izbore za gradonačelnika u jesen 2008., Paes je sklopio savezništvo s popularnim predsjednikom Luizom Inacijem Lulom da Silvom, kojega je ranije kao brazilski kongresmen nesmiljeno napadao. Unatoč velikoj Lulinoj potpori, Paes je tijesno, samo za 1,7% glasova, svladao kandidata Zelene stranke Fernanda Gabeiru. Iako je za pobjedu kandidature Rija najzaslužniji Lula, Paes je doživio trenutak najveće slave u listopadu 2009., kad je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) objavio rezultate glasanja za domaćina Igara 2016. Nakon što je u Kopenhagenu proglašeno da je domaćinstvo pripalo Riju, Paes je na Twitteru napisao, “naš grad zaslužuje ovakav dar”. U gradu je zavladalo kolektivno slavlje, a Brazil je odjednom postao globalni igrač, a ne samo zemlja s trećom najvišom stopom zločina na svijetu. Procijenjuje se da će Igre donijeti 27,5 milijarde dolara ulaganja, povrh milijardi koje će donijetu Svjetsko nogometno prvenstvom 2014. Paes je odmah krenuo na posao raščišćavanja sigurnosne situacije divljeg velegrada, no postrožavanjem kontrole ruta kojima se kreću sudionici Karnevala, zgrozio se narod iz siromašnih četvrti ionako se Paesa optužuje da pogoduje srednjoj klasi, koja će se najviše okoristiti budućim ulaganjima u infrastrukturu.

Boris Johnson (London)

Plejboj Londonu doveo olimpijadu
Ekstravagantni Boris Johnson naslijedio je Kena Livingstonea na čelu Londona prije dvije godine, gdje će se zadržati do dva mjeseca prije početka Olimpijskih igara 2012., a i tijekom njih osvoji li novi mandat. Johnson (46) je unutar deset godina dogurao od senzacionalističkog novinara do visoko profiliranog političara. Rođen u New Yorku kao sin Engleza, slikarice Charlotte Wahl i konzervativnog političara Stanleyja Jonhsona, doselio se u Englesku kao dječak. Tamo je pohađao elitne fakultete Eton College i Oxford’s Balliol College, gdje je studirao klasičnu književnost. Nakon što je 1986. diplomirao, Johnson je radio kao novinarski pripravnik u The Timesu, ali je otpušten zbog izmišljanja citata u intervjuu. Nakratko se smjestio u provincijskom časopisu, da bi ga iz anonimnosti izvukao desničarski Daily Telegraph, poslavši ga u Bruxelles kao dopisnika. Proslavivši se praćenjem Europske Unije, dobio je kolumnu u desničarskom tjedniku The Spectator, koji ga je potom imenovao glavnim urednikom. Na krilima medijske slave, dvaput se pokušao izboriti za mjesto konzervativnog zastupnika u Parlamentu, što mu je uspjelo 2001. Prva mu je pozicija u oporbi bila ministar umjetnosti u sjeni, ali je bio prisiljen odstupiti zbog preljuba s kolegicom iz Spectatora. Mnogi su analitičari procijenili da će njegova zvijezda brzo ugasnuti, no izvukao ga je fakultetski drugar, današnji premijer David Cameron, kad je 2005. izabran za vođu konzervativaca. Imenovan ministrom visokog obrazovanja u sjeni, preživio je još jedan seksualni skandal prije no što je 2007. određen za konzervativnog kandidata za mjesto londonskog gradonačelnika. Činilo se da će laburist Ken Livingstone osvojiti treći uzastopni mandat, no velika medijska ofenziva i lukava kampanja koju je vodio australski izborni savjetnik Lynton Crosby donijela je Johnsonu pobjedu za 139.000 glasova.Kao gradonačelnik, šokirao je zabranom pijenja alkohola u javnom prijevozu, koja je naišla na snažan otpor, te otkazivanjem proturasističke manifestacije. Stanovnici siromašnijih četvrti bijesni su na njega i zbog odustajanja od brojnih Livingstoneovih projekata vezanih za javni prijevoz. Prigovaraju mu i što nije odustao od dobro plaćenih novinarskih angažmana, uključujući 330.000 eura vrijednu kolumnu u Telegraphu, iako prima i plaću kao javni dužnosnik.Johnson je u drugom braku s pravnicom Marinom Wheeler, s kojom ima četvoro djece egzotično nazvane Theodore Apollo, Milo Arthur, Lara Lettice i Cassia Peaches.

Adrian Fenty (Washington)

Radikalno smanjio stopu ubojstava
U studenom 2006. Adrian Fenty postao je najmlađigradonačelnik u povijesti Washingtona nakon što je služio kao član Gradskog vijeća. Fenty je tek drugi rođeni Vašingtonac koji je zasjeo u gradonačelničku fotelju. Već u prvoj godini zaradio je pohvale za jasan i pristupačan stil vođenja grada, no važni lokalni političari zamjeraju Fentyju kako je previše samostalan u radu i rijetko se savjetuje s njima oko odluka i imenovanja. Rođen u obitelji panamskog crnca i američke Talijanke u četvrti Mount pleasant, diplomirao je engleski i ekonomiju na sveučilištu Oberlin u Ohiju te pravo na Howardovom sveučilištu u Washingtonu. Radio je u uredima nekolicine demokratskih političara, a kad je 2000. izabran u dvanaestočlano Gradsko vijeće, privukao je pozornost zalaganjem za poboljšanje javnih usluga i suprotstavljanjem tadašnjem gradonačelniku Anthonyju Williamsu.Fenty je 2006. izašao kao pobjednik predizbora Demokratske stranke, svladavši predsjednicu Gradskog vijeća Lindu Cropp, iako je nju podržao tadašnji gradonačelnik. Budući da je Washington izrazito demokratski grad, kandidat te stranke praktično je siguran pobjednik završnih izbora, što se potvrdilo u Fentyjevom slučaju. Utjecajni Washington Post, opisavši ga kao optimalnu kombinaciju energije, odvažnosti i narodne potpore. Učinak aktualnog gradonačelnika je impresivan i pobornici njegovog reizbora ističu da je 2008. i 2009. pomogao sniženju stope nasilnog zločina za 7,2%, više od ijednog grada u SAD, te sveo stopu ubojstava na najnižu točku u zadnjih 40 godina. Za njegovog je mandata izgrađeno ili obnovljeno 11.000 stambenih jedinica za siromašnije građane, učenici i studenti poboljšali su rezultate na testiranjima za 11%, a 2009. je zahvaljujući njegovoj inicijativi ljetne poslove dobilo rekordnih 18.000 mladih. Fenty je oženjen za Michelle, kolegicu s pravnog fakulteta, i s njom ima dvoje blizanaca. Strastveni je trkač i potiče sugrađane koje sretne na putu da mu se pridruže u jutarnjem trčanju.

Ahmed Aboutaleb (Rotterdam)

Prvi musliman na čelu europskog velegrada
Rotterdam je u siječnju 2009. postao prvi veliki europski grad u kojemu je za gradonačelnika izabran muslimanski useljenik. Rotterdamsko je Gradsko vijeće šokiralo brojne Nizozemce kad je izabralo Ahmeda Aboutaleba (48) za gradonačelnika.Rođeni Marokanac i član lijevo orijentirane Laburističke stranke u svojem je političkom usponu stekao ugled idealnog arapskog useljenika, no mnogi Roterdamci nisu ni nakon 20 mjeseci prihvatili muslimana i Afrikanca koji je, povrh svega, prethodno živio u “židovskom” Amsterdamu, najvećem suparniku Rotterdama. Najglasnije kritike dolaze iz Leefbaar Rotterdama, desničarske stranke čiji je lider Ronald Sorenson koji je za Aboutalebovo imenovanje rekao:“Dolazi iz Amsterdama, navija za Ajax i ima dvostruko državljanstvo”. Aboutaleb se s majkom i braćom doselio u Nizozemsku 1976., pridruživši se ocu imamu, te je 1987. diplomirao elektrotehniku. Radio je kao novinar i glasnogovornik prije no što je imenovan direktorom Zavoda za multikulturalni razvoj. Kad se kao član Laburističke stranke domogao mjesta u amsterdamskom Gradskom vijeću postao je poznat svim Nizozemcima kao rijedak primjer uspješno integriranog stranca. U veljači 2007. izabran je za zamjenika ministra za socijalna pitanja. U parlamentu je Geert Wilders, čelnik populističke i protuimigracijske stranke PVV podnio prijedlog za izglasavanje nepovjerenja Aboutalebu. Prijedlog je odbačen, a Aboutaleb se smiješio pred kamerama mašući nizozemskom putovnicom.Kad je islamski ekstremist ubio filmaša Thea van Gogha, Aboutaleb je u amsterdamskoj džamiji Alkabir poručio okupljenima da se pokupe iz zemlje prvim avionom, ako ne prihvaćaju temeljne vrijednosti nizozemskog društva. No, velik broj muslimanskih doseljenika koji čine 47% stanovnika inozemnog porijekla i dalje odbija integraciju. I njegova privrženost tradicionalno židovskom Ajaxu užasava rođene Rotterdamce, kao što bi primjerice Splićane zgrozilo da im je gradonačelnik strastveni Dinamovac.

Individualci prerasli političke stranke

Hrvatska velika četvorka
Kralj trgovaca Željko Kerum (49) preuzeo je vlast u Splitu 2009. kao nezavisni političar, svladavši SDP-ovog Ranka Ostojića. Za svoje birače, Kerum nije razmetljivi kapitalist, već dobročinitelj koji hrani tisuće obitelji čiji članovi rade u nekom od njegovih poduzeća. Keruma bije glas da imenuje i zapošljava sebi bliske kadrove, da se neotesano ponaša u javnosti te da je marginalno upućen u kulturu. Javnost ga prezire zbog pogrdnih ocjenom radnih navika Srba i Crnogoraca, kritiziranjem novinara i razmetljivom pokazivanju bogatstva s Maybachom, Ferrarijima i avionu Cessna Citation X. Ne skriva ambicije na državnom nivou te je 25. rujna 2009., na 49. rođendan, predstavio Hrvatsku građansku stranku, s kojom cilja na desetak saborskih mandata.

Milan Bandić (55) paradoksalan je lik, dugogodišnji istaknuti član SDP-a ideološki blizak desnici. Golemi zagrebački proračun i udio u BDP-u temelj su Bandićeve moći. Čovjek neiscrpne energije i ambicije nije se zadovoljio gradonačelničkom ulogom, no pokušaji prodora na vrh piramide su mu se izjalovili. U borbi za predsjednika SDP-a 2007. poražen je od Zorana Milanovića, a po objavi kandidature za predsjednika isključen iz stranke, i izgubio od Ive Josipovića. Bandić je vrlo aktivan i poduzetan te je u Zagrebu pokrenuo brojne radove, no istovremeno je smješten u kontekst brojnih afera. Njegova je politička perspektiva neizvjesna, jer je izgubio zaleđe SDP-a, a u gradu jačaju struje koje ga žele smijeniti.

Vrlo stabilni gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel (53) donedavna je bio gotovo pošteđen afera. Nakon što je tri godine bio član Poglavarstva grada Rijeke, magistar prirodnih znanosti i SDP-ov kadar preuzeo je riječko kormilo 2000., a prošle je godine četvrti puta izabran za čelnika ovog socijaldemokratskog uporišta. Prošlog se ožujka našao u središtu skandala oko Tržnica Rijeka, kad je policija protiv njega i niza suradnika podnijela kaznene prijave zbog navodno neregularne dodjele koncesija Tržnicama bez prethodnog natječaja. Obersnel je uzvratio udarac prijavivši Tržnice za lažno prikazivanje manje kvadrature s ciljem plaćanja niže komunalne naknade.

Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok (45) je dojučerašnji istaknuti član HSLS-a, kojeg je napustio nakon što je stranka izašla iz vladajuće koalicije. Bivši predsjednik HSLS-a, diplomirani filozof i povjesničar književnosti, triput je bio izabran u Hrvatski sabor, a od 2009. obavlja gradonačelničku dužnost. Neobično je da je baš nakon HSLS-ovog izlaska iz koalicije USKOK protiv njega pokrenuo istragu zbog navodnog pogodovanja izvjesnim građanima pri otkupu zemljišta i dodjeli poslova bez natječaja. U izjavama za medije, Čehok je odbacio sumnje o krivnji.