Na poslu vas već peti put kolega optužuje za propust za koji niste u cijelosti odgovorni? Stalno ste baš vi “na tapeti” i izloženi kritici kolega? Ponovno su vam uskraćene važne informacije nužne za obavljanje svakodnevnog posla? Nadređeni ciljano baš vas svakodnevno višestruko kontroliraju dolazite li na vrijeme na posao? Na poslu vas kolege međusobno ogovaraju i ismijavaju zbog naglaska, oblačenja ili bilo čega drugog? Vi ste žrtva mobinga! Fenomen mobinga prisutan je danas na tržištu rada u svim zanimanjima, u malim tvrtkama, korporacijama, državnim institucijama, svim radnim hijerarhijskim strukturama. Mobing je jednostavno neizbježan.

Prema aktualnim statistikama Europska agencije za sigurnost na radu i zaštitu zdravlja, u prosjeku 5 do 10 posto radnika i radnica u državama članicama Europske unije trpi mobing, a među njima je više žena nego muškaraca. U Austriji je taj postotak 8 posto, u Poljskoj, Španjolskoj i Grčkoj i Italiji kreće se oko 5 posto. Prema podacima preuzetim iz popularnoga njemačkog magazina Stern, mobing je, primjerice, u Njemačkoj postao pravilo, a ne iznimka. Dvije trećine zaposlenika tvrdi da svakodnevno na svojemu radnome mjestu doživljava mobing. To znači da se oko 61 posto zaposlenika u Njemačkoj smatra žrtvom mobinga; u 30 posto slučajeva, zaposlenike maltretiraju kolege, a u 30 posto su to nadređeni! Zanimljivo je reći da 12 posto radno aktivnih Nijemaca i Njemica, koji su sudjelovali u ovom istraživanju, priznaje da su sami i zlostavljači i da maltretiraju druge zaposlenike! U nekoliko recentnih istraživanja provedenih u Njemačkoj utvrđena je i veza između mobinga i stope samoubojstava u toj zemlji gdje statistike upućuju na mogućnost da čak 20 posto od ukupnog broja suicida Nijemci i Njemice počine zbog terora koji proživljavaju svakodnevno na poslu. U turbulentnim vremenima, kada je konkurencija među zaposlenicima oštrija nego prije, a broj radnih mjesta ograničen, mnogi na dnevnoj osnovi posežu za neprihvatljivim metodama kako bi diskreditirali kolege i kolegice u profesionalnoj areni. Pa nikad se ne zna, možda u kolegi iz susjednog ureda čuči potencijalna prijetnja, možda će baš njemu ili njoj pripasti neko kvalitetnije radno mjesto. Strah od gubitka radnog mjesta i trend smanjivanja broja radnih mjesta ili strah od poraza u utakmici za promocijom i bolje plaćenim radnim mjestom čest su razlog mobinga. Nove menadžerske strategije, primjerice trend rada u manjim timovima, također su moguć razlog porasta mobinga.

Prastari fenomen
Mobing je daleko ozbiljniji problem od svakodnevnih, povremenih konflikata i uredskih svađa jer iza njega stoji svjesna namjera da se naškodi drugom zaposleniku, kolegi, a može otići toliko daleko da žrtva mobinga pod prevelikim pritiskom koji ne može izdržati mora napustiti radnu sredinu i potražiti novi posao. Jedan oblik mobinga na poslu također je isključivanje djelatnika iz poslovnoga društvenog života – ignoriraju vas, ne zovu vas na zajedničke izlaske i proslave ili pozivi namijenjeni vama stižu prekasno. Prijetnje, bile anonimne ili jednostavno zastrašivačke, koje stižu od vaših kolega na poslu također su postale uvriježeni oblik mobinga, a prijetnje fizičkim nasrtajem, fizičko zlostavljanje ili pak seksualno napastovanje također spadaju u najdrastičnije primjere mobinga. Isto tako “treniranje strogoće” na poslu, posebice ako je riječ o nadređenima i njihovoj prečestoj i nepotrebnoj “demonstraciji moći” jedan je od oblika mobinga. Pojam mobing uveo je u uporabu prije dvadesetak godina ugledni švedski psiholog Heinz Leymann. Imenica mobing proizlazi od engleskoga glagola “to mob”, što znači nasrtati, navaljivati. Mobing se definira kao specifičan oblik nasilnog ponašanja na radnome mjestu, kojim jedna osoba, ili više njih, sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu radi ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta. Mobing je, jednostavno rečeno, psihički teror, neprijateljski ili neetički vid komunikacije na radnome mjestu koji je usmjeren protiv pojedinca u bespomoćnoj ili nezaštićenoj poziciji. “Maltretiranje na poslu je stari fenomen koji se tek posljednjih 20-ak godina počeo intenzivnije proučavati u Europi i svijetu zbog naglog povećanja njegove učestalosti i velikih i teških posljedica koje uzrokuje ne samo pojedincu, žrtvi mobinga, nego i radnoj organizaciji i cijeloj društvenoj zajednici.

Zato je od velike važnosti proučavati uzroke nastanka mobinga, njegove faze i posljedice, ali je isto tako vrlo važno organizirati adekvatnu pomoć za žrtve mobinga i raditi na njegovoj prevenciji“, upozorava Jadranka Apostolovski iz hrvatske udruge Mobbing – prve hrvatske udruge koja se bavi pružanjem pomoći i edukacijom žrtava mobinga, koja je ujedno od veljače 2011. postala članicom međunarodne udruge International Association on Workplace Bullying & Harassment (IAWBH). Prema aktualnim europskim istraživanjima, tvrde u udruzi Mobbing, u 55 posto slučajeva kada je mobing prisutan u radnoj okolini, on je tzv. okomiti, a 45 posto horizontalni mobing. Okomiti mobing se odvija kada pretpostavljeni zlostavlja jednoga podređenog radnika ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu skupinu (za ovakvo ponašanje koristi se još i termin ”bossing”), ili kada jedna skupina radnika zlostavlja pretpostavljenog (što se događa u 5 posto slučajeva). Horizontalni mobing je oblik mobinga koji se dešava između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici. Izrazito plodno tlo za pojavu mobinga u nas su ustanove ili općenito radne sredine koje imaju strogu hijerarhijsku strukturu s tzv. kulturom karijerizma (primjerice, institucije visokog školstva, državna uprava i sl.), kažu u udruzi Mobbing. U takvim radnim organizacijama prisutan je autoritarni stil u nadgledanju i upravljanju, često i dalje radni kolektiv ispašta zbog lošeg planiranja i organizacija te nedostatnog uključivanja radnika u odlučivanje. Također su velike korporacije s mnogobrojnim zaposlenicima dobre niše za nesmetani mobing.

A tko su zapravo zlostavljači?
Zlostavljači su često osobe s ozbiljnim poremećajem ličnosti koje maltretiraju žrtvu zbog osjećaja antipatije, ljubomore, zavisti, straha ili patološke želje za vlašću i moći. Prema nekim psihijatrijskim analizama postoje četiri osnovna tipa zlostavljača i njihove kombinacije. Jedan od tih tipova je navodni “najveći radnik” koji uvijek nastoji biti glavni, nositelj projekata, nastoji biti u središtu pozornosti i ponaša se kao da bi bez njega sve propalo! Drugi tip je manipulator, koji je profesionalno inferioran, ali to ne priznaje i nastoji sredinu uvjeriti u suprotno, pa makar i nasiljem! Ovaj tip zlostavljača je najskloniji ozbiljnim prijetnjama kolegama, priklonit će se i ucjenama i zastrašivanjima svih oblika. Treći tip je tip gurua koji je zapravo tipični “egotripaš” – zlostavljač kolega koji ga eventualno mogu ugroziti svojim znanjem i sposobnostima, dok u četvrti tip spadaju ozbiljni psihopatski tipovi ljudi su agresivni i arogantni, proračunati i bez ikakvih emocija, spremni čak i na fizičko nasilje svojih žrtava. Zlostavljači su najčešće ljudi koji u biti nisu dorasli poslovnim zadacima ni funkcijama na kojima se nalaze. Već je rečeno da su to ljudi kojima je dano da budu na nekoj funkciji i rukovode, a nisu tome dorasli. Budući da je zbog krize na tržištu rada značenje radnog mjesta za mnoge od nas postalo apsolutni životni prioritet, a usto na poslu provodimo sve veći dio dana, negativni utjecaj mobinga neminovno će se proširiti na naše opće psihičko i zdravstveno stanje. Ako se prepoznamo kao žrtva mobinga, što će svakako za svakoga od nas koji se nalazimo u toj poziciji biti najvažnije, da sagledamo i shvatimo što nam se dešava, zasigurno će nas pogoditi neki od sljedećih simptoma: osjećat ćemo anksioznost, depresiju, gubit ćemo motivaciju i entuzijazam, ili ćemo postati apatični u odnosu na posao, ali i sve češće u odnosu na naš život izvan ureda. Sindrom “izgaranja” na poslu, popularno nazvan “burn-out”, također je vrlo karakterističan za mobing i pridonijet će potpunom narušavanju psihičkog i fizičkog zdravlja ako trpimo neki vid nasilja. Često se pojavljuju i fiziološke smetnje: pad imuniteta, povraćanja i jutarnje mučnine, kardiovaskularni problemi i sl. Nećemo izbjeći ni promjene u ponašanju: pad koncentracije, razdražljivost, eksplozivnost, preosjetljivost… Zvuči li ovo dovoljno ozbiljno? Osobe koje dugoročno trpe mobing i iživljavanje, upozoravaju psiholozi, patit će i od lošeg samopouzdanja, stvorit će lošu sliku o sebi, sliku bespomoćne žrtve!

Ozbiljne posljedice
“Liječiti žrtvu mobinga jednako je liječenju osobe nastradale u teškoj prometnoj”, upozorava psihijatrica Elvira Koić koja radi sa žrtvama mobinga u Hrvatskoj, tvrdeći da je većina žrtava mobinga u trenutku kada započne s psihijatrijskim liječenjem već u tako teškom psihičkom stanju da se može očekivati duga terapija. “Nažalost, žrtve često predugo ostaju na svojim radnim mjestima na kojima trpe mobing, pacijenti se vrlo ubrzo nakon isteka bolovanja i završetka s terapijom opetovano vraćaju s novim simptomima”, ispričala nam je dr. Koić. Valja svakako naglasiti da mobing ne šteti samo individualnim radnicima koji su žrtve mobinga, već narušava radnu atmosferu svakoga radnoga kolektiva, šteti imidžu tvrtke te u konačnici utječe na ekonomsku efikasnost svake tvrtke. Učestala bolovanja, fluktuacije zaposlenih, svakodnevna stresna atmosfera na poslu, manjak motivacije na radu, sve su to izravne posljedice mobinga koje štete tvrtki u kojoj se događa mobing. Nekoliko je pravnih izvora koji u Hrvatskoj reguliraju zaštitu dostojanstva, zabranu uznemiravanja, diskriminacije i spolnog uznemiravanja na radnome mjestu. Osim Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih određenja iz Ustava Republike Hrvatske važni su i Zakon o rodnoj ravnopravnosti, Zakon o borbi protiv diskriminacije i Zakon o radu u odnosu. No zakon o mobingu, koji zagovaraju aktivisti udruge Mobbing, i dalje ne postoji iako je još 2007. u Saboru predstavljen Nacrt zakona o sprečavanju mobinga. Sprečavanje i zaustavljanje mobinga u najvećoj mjeri ostaje odgovornost pojedinca – koji mora prepoznati da je maltretiran i biti odlučan u prijavljivanju, i to promtnom, zlostavljača! No velik utjecaj na suzbijanje mobinga ima i menadžment tvrtke. Dobra radna okolina u kojoj se sukobi pravovremeno rješavaju i u kojoj postoji otvorena komunikacija već u startu mogu srezati pojavu mobinga. Interne procedure za rješavanje konflikata na svim organizacijskim razinama i monitoring provođenja tih procedura pridonijet će prevenciji mobinga unutar tvrtke. Menadžment svake tvrtke mora voditi računa što je na radnome mjestu prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje te unutar struktura tvrtke imati kadrove, povjerenike za mobing, koji su educirani u prepoznavanju mobinga kako bi mogli pomoći zaposlenicima u prepoznavanju ranih znakova zlostavljanja. Osim toga bit će im i prva instancija prilikom prijavljivanja mobinga na poslu!

Pet faza mobinga – kako ih prepoznati?

Prva faza
Kao potencijalna osnova mobinga pojavljuje se neriješen sukob među suradnicima, koji u konačnici rezultira poremećajem u međuljudskim odnosima. Izvorni se sukob ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje usmjeravaju se prema odabranoj osobi.

Druga faza
Potisnuta agresija eskalira u psihoteror. U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji i psihičkog zlostavljanja i mučenja žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo i počinje se osjećati da postaje manje vrijedan subjekt koji u svojem radnom okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa…

Treća faza
Obilježena i permanentno zlostavljana osoba postaje “vreća za udarce”, “dežurni krivac” za sve propuste i neuspjehe.

Četvrta faza
Karakteristična je po očajničkoj “borbi za opstanak” žrtve, kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, tj. kronični sindrom umora (burn-out), psihosomatski ili depresivni poremećaji

Peta faza
Uglavnom, nakon višegodišnjeg teroriziranja žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidalnim izlazom.

Ako ste maltretirani, udruga Mobbing savjetuje:

1. Pismeno zabilježite svako zlostavljanje i arhivirajte sve pismene dokumente.
2. O onome što vam se događa obavijestite osobu iz radne sredine u koju imate povjerenja, a ako takva osoba ne postoji, s povjerenjem se obratite udruzi Mobbing ili nekoj udruzi koja se bavi zaštitom ljudskih prava.
3. Otvoreno razgovarajte s osobom koja vas zlostavlja o njezinu ponašanju i postupcima.
4. Recite zlostavljačima da prestanu sa svojim ponašanjem.
5. Ne dajte se uvući u ponašanje karakteristično za mobing – ne vraćajte zlostavljaču istom mjerom!
6. Požalite se osobi koja vam je izravno nadređena.
7. O svemu biste trebali moći obavijestiti kadrovsku službu i upravu poduzeća.
8. U slučaju pojave psihičkih ili tjelesnih poremećaja hitno potražite savjet psihologa, psihijatra ili liječnika.
9. Potražite savjet pravnika koji se bavi radnim pravom.

Cyber-mobbing – nova grana mobinga?

Međusobno maltretiranje, ugrožavanje i vrijeđanje u uredu sve lakše do nas stiže mailovima, Facebook porukama… Moderni komunikacijski alati ne služe uvijek bržoj i jednostavnijoj poslovnoj komunikaciji, njih se jednako brzo i učestalo koristi i za mobing na poslu. Pod pojmom Cyber-Mobbinga podrazumijevamo slanje ili primanje uvredljivih, prijetećih ili jednostavno namjerno iritantnih i diskreditirajućih poruka. Dodatna mogućnost kompromitiranja žrtve kroz cyber-mobbing uključujuće i slanje fotografija kompromitirajućih fotografija žrtve, a sve sa svrhom zastrašivanja i ucjenjivanja. Tu se pojavljuje i mogućnost stavljanja takvih fotografija na Facebook i internetske stranice i sl., gdje ih je, u cyber-prostoru, gotovo nemoguće kontrolirati. Tome valja pridodati i mobing SMS porukama koji je sveprisutan, kako kod tinejdžera kada je riječ o bullyingu, odnosno zlostavljanju među djecom, tako je postao česta metoda mobinga i na poslu. Prijeteći i pogrdni SMS-ovi najčešće stižu s anonimnih brojeva, pri čemu zlostavljači smišljeno koriste telefonske kartice i brojeve s kojima ih se može povezati!