Moglo se očekivati da vratolomnom aukcijom tijekom koje je cijena tjednika Pančevac skočila 14 puta i dostigla nevjerojatnih 181 milijun dinara (2,17 milijuna eura) neće biti završena priča o privatiziranju najstarijeg tjednika u Srbiji. Ne samo zato što je riječ o novini iznimnog ugleda (140 godina tradicije) i dobre tiraže (16.000 primjeraka), niti zato što je list pripao investitorima koji nemaju nikakve veze s novinarstvom, već zato što su, udruženi u konzorcij, zaposleni pokušali izbjeći neželjeno preuzimanje i sačuvati svoje novine. Uglavnom, Pančevac je dopao u ruke Cvijete Marković, odnosno tvrtke Mlintest Coop u vlasništvu istoimene obitelji poljoprivrednih poduzetnika iz Pančeva. Ova obitelj, porijeklom iz okolice Loznice, već nekoliko godina kupuje poljoprivredna imanja po Banatu i tako širi svoj agrarni imperij. Glavni operativac obitelji Dobrosav nije propustio kazati da Markovići već desetak godina naporno rade, da su vlasnici nekoliko poljoprivrednih poduzeća, uz ostala i pančevačkih Tamiša i Tamiš-Sjemena, te da su posljednje, ono iz Starčeva, platili gotovo pet milijuna eura. Za Markovićima se, barem ne javno, ne vuku nekakvi repovi, ali o razlozima za kupnju Pančevca i daljnjim planovima nije bilo riječi. U samom listu bili su ljuti. V.d. glavna urednica Marija Andrić dala je ostavku i s još 13 novinara i operativaca zatražila i dobila sporazumni raskid radnog odnosa. Kazala je da novi vlasnik treba da formira novo uredništvo, te da su svojim novcima htjeli spasiti tvrtku, ali da se nisu željeli igrati milijunima eura. Zanimljivo je i to da su na dražbenom nadmetanju kratkih rukava ostali i novosadski nakladnici Srđan Vučurević i Miodrag Nikić, koji vrlo uspješno vode novosadski Građanski list i Radio IN. Da u privatiziranju srbijanskih medija nešto ne štima moglo se zaključiti još tijekom prošle godine, kada je njemački koncern WAZ, vlasnik Politike i novosadskog Dnevnika, pokazao iznimno zanimanje za kupnju lokalnih izdanja u Vojvodini, da bi poslije nekoliko poraza odustao od novih akvizicija.

Nekadašnja v.d. glavna urednica Marija Andrić objasnila je da je konzorcij želio sačuvati uređivačku politiku i sam list, da su iza sebe imali dobre strateške partnere i da su se natjecali sve do razine od 1,8 milijuna eura. Kad u tome nisu uspjeli, okrenuli su se, čini se, rezervnoj varijanti. Utemeljeno je novo poduzeće Pančevac Press, u kojem su odbjegli novinari suosnivači, te se krenulo u nakladu paralelnih novina. Kako zgrada u kojoj je smješten Pančevac nije bila predmet javne dražbe, a utemeljitelj lista je Skupština općine Pančevo, poslovni prostor je dobio atribut javnog dobra pa su se u njemu našle dvije redakcije. Jedan od novinara koji su ostali u listu Nenad Živković revoltirano kaže da su odbjegle kolege pokušale oteti imovinu, ugled i brend Pančevca. Čak su u prostorijama novima pokušali otvoriti svoj oglasni odjel. Upućene su kaznene prijave općinskom tužiteljstvu i Odjelu za gospodarski kriminal, a zatražena je i pomoć Općinskog poglavarstva. U Pančevac Pressu ne haju mnogo za te prijave. Smatraju da i oni mogu koristiti dosadašnji poslovni prostor i žurno pripremaju novi broj. To isto čine i njihove kolege koje su ostale u “starom” listu. Bit će veoma zanimljivo vidjeti kako će se opredijeliti dosadašnji čitatelji. Za to vrijeme obitelj Marković, koja još nije stupila u posjed kupljenog poduzeća, mudro šuti. Međutim, ako se pokaže da čitateljstvo više vjeruje odbjeglom dijelu redakcije, Markovićima bi mogla ostati “mačka u vreći” i mukotrpan put utjerivanja naknade za narušeno vlasništvo.