Bez obzira koji vas motivi motiviraju – želite li “pokazati” svoju savršenu figuru, odličan styling, popeti se stepenicu više na karijernoj ljestvici ili jednostavno naučiti reći NE djetetu – postoje ljudi koji će vas podučiti tim “vještinama”. Gotovo u svaki segment svoga života možete uključiti stručnu osobu koja će vam olakšati, pomoći i podučiti vas. Trebamo li se pri tome osjećati manje vrijednima, nesposobnima? Hoće li menadžeri našega poslovnog i slobodnog vremena ugroziti našu intimu? Hoćemo li se osjećati manje sposobnima ako sami ne znamo donijeti ključnu odluku ili odabrati prikladnu haljinu za svečani domjenak. Naravno da nećemo. Upravo suprotno! Kako kaže jedna od naših sugovornica, “coacherica” Elena Cvjetković, iza svakoga uspješnog sportaša stoji trener, osoba iz “sjene” koja mu omogućava da maksimalno oslobodi potencijale, pružajući podršku, alate i vještine koje im pritom pomažu.

“Coaching” u svijetu postoji dvadesetak godina, no kao metoda usmjerena razvoju pojedinaca i timova relativno je mlada struka. U Hrvatskoj se počela jače razvijati posljednjih pet do šest godina. “Coaching” je, kako ističe “coacherica” Elena Cvjetković, povjerljiv i partnerski proces osobnog rasta i razvoja koji se bavi promjenom i napretkom, a namijenjen je svima koji su spremni vjerovati u to da je promjena moguća i da je mogu sami postići. “Biti ‘coach’ znači imati, razvijati i primjenjivati određene kompetencije, poput poštivanja etičkih normi i standarda struke, znanja izgradnje povjerljivog i profesionalnog odnosa s klijentom, prakticiranja uključenosti i prisutnosti. ‘Coach’ treba biti dobar ‘slušač’, ali bitno je i znanje postavljanja pravih pitanja koja potiču promjenu perspektive, uvida, stjecanje spoznaja te buđenje kreativnosti i novih ideja”, priča Elena Cvjetković. Dodaje kako treba znati zajedno s klijentom postavljati ciljeve i planirati, prilagoditi plan njegovim potrebama te stvoriti uvjete i okruženje u kojem će klijent, uz podršku, osmisliti nove aktivnosti i ponašanja koja vode željenom cilju. “Coach ne sudi, već pruža klijentu podršku na putu kojim se kreće”, pojašnjava. Klijenti joj se, kaže, javljaju najčešće sa željom jačanja motivacije i postizanja veće učinkovitosti, ispravnog postavljanja ciljeva i donošenja odluka, podizanja razine komunikativnosti i asertivnosti, razvoja vještina planiranja i strateškog razmišljanja, kreativnosti u osobnom i timskom radu, načina pokretanja i upravljanja promjenama te planiranjem karijere. “’Coaching’ je za sve ljude, no nisu svi ”coachable“. Za rad je potrebna spremnost priznati kako znate da ne znate sve. Također je potrebna odlučnost za promjenu, otvorenost za primanje informacija o sebi, spoznaja o sebi samima, prihvaćanje i cijenjenje novih pogleda na situaciju, svjesnost sebe u odnosu prema drugima, ali i svijest o drugima te preuzimanje odgovornosti za svoje postupke”, pojašnjava Cvjetković.

U radu i u svakodnevnom životu susrećemo se s nizom odluka, problema, prioriteta ili dvojbi koje nije uvijek jednostavno razriješiti. Katkad je riječ o važnoj poslovnoj odluci koja može utjecati na tvrtku i ljude u njoj, a katkad treba jednostavno naučiti reći “ne” članovima obitelji koji nas opterećuju svojim prioritetima. “Za mene kao ‘coacha’ svaka od tih situacija jednako je važna kada je klijent iznosi kao problem. Uloga ‘coacha’ je da pruži podršku u analizi situacija s kojima se klijent susreće i pomogne pri iznalaženju načina rješavanja problema ili ostvarivanja ciljeva. Ako niste zadovoljni rezultatima koje postižete, osjećate se kao da ste zapeli ‘u tunelu’ i ne mičete se s mjesta, niste sigurni da ste dobro postavili svoje ciljeve, imate osjećaj da vam stalno nešto nedostaje ili kako naizgled imate sve, a u sebi se osjećate kao da nemate ništa, niste sigurni da postižete onoliko koliko vjerujete da možete, ‘coaching’ pomaže”, tvrdi Cvjetković. “’Coaching’ polazi od toga da ste upravo vi najvažniji resurs za svoj uspjeh. Možda niste svjesni nekih aspekata toga vrijednog resursa, možda neke već koristite, možda neke ne dostatno, a neke tek trebate svladati. Volim reći da je izjava ‘Ja to znam’ jedna od najjačih samoograničenja, a uistinu ih mnogo sami pred sebe postavljamo”, navodi Cvjetković, “Coach” vam pomaže otkriti “slijepe točke”. Svi mi imamo neka područja, osobna, kojih nismo svjesni sve dok nam netko ne ukaže na njih.

Angažman osobnog stilista, kako ističe Emilija Bunjac, osobni stilist za kupce City Centra One, podrazumijeva širok spektar pružanja usluge klijentima, a sve ovisi o njihovim potrebama i željama. Katkad je tako riječ o odabiru odjeće za neku posebnu prigodu, odlasku na vjenčanje ili običnom izlasku ili pak poslovnim kombinacijama. “Brzi odabir onoga što im doista odgovara, prilagođenost budžetu, modni savjeti, želja za promjenom stila, ali i dobra zabava najčešći su razlozi zbog kojih kupci koriste usluge osobnog stilista”, kaže Emilija. Iako se usluge osobnih stilista u Hrvatskoj koriste već godinama, to je zanimanje popularnije u inozemstvu. “Školovani stilisti su u svijetu, pored ostalih modnih stručnjaka, više cijenjeni zbog jače proizvodne djelatnosti nego u nas. U inozemstvu se više radi ponajprije zbog većeg tržišta i shodno tome se ozbiljnije shvaća njihova uloga u stvaranju nekog ‘stylinga’, bilo da je riječ o običnom editorijalu u nekom modnom magazinu ili o osmišljavanju kataloga u modnoj kampanji za neku veliku modnu kuću. Primjerice, bogati klijenti u svijetu imaju osobne kupce, a usto stilist može raditi i cijelu paletu drugih projekata”, priča Bunjac. Usluge osobnog stilista, prema njezinu mišljenju, idealne su za sve koji nemaju vremena za kupnju i traže kvalitetnu ponudu i ciljani šoping. “Najčešće se radi o prezaposlenim ljudima. Često njeguju jedan stil koji je najzahvalniji za kombiniranja, a to je ‘casual’ elegancija. Nekada prevladavaju ‘casual’ komadi, dok neki više vole sako i visoku petu. Stil čine detalji pa se često osim osnovnim odjevnim komadima igram i maramama, torbama, nakitom ili cipelama”, govori Bunjac, dodajući kako su muškarci poslušniji klijenti. “Osim poslovnih ljudi naši klijenti su i mlade srednjoškolke koje dođu obnoviti garderobu ili kupiti haljinu za maturalnu večer, kao i starije gospođe. Dolaze i urbani mladi ljudi, kao i prezaposlene mame. Treba znati ocijeniti čovjeka pri upoznavanju i odmah vidjeti koje mu boje odgovaraju, kakvi modeli odjeće i općenito kakav stil njeguje. Nikada ne predlažem velike odstupe, treba se poštovati želja da se klijent prije svega osjeća ugodno u onome što nosi”, smatra Bunjac.

Iako ga domaća javnost poznaje uglavnom po manekenskim i glumačkim angažmanima, svestrani Mario Valentić profesor je kineziologije i osobni trener. Individualne satove vježbanja, kaže, najčešće traže klijenti koji su shvatili da sami ne mogu i ne znaju promijeniti loše životne navike, poput nedovoljnog ili nikakvog prakticiranja fizičke aktivnosti i loše prehrane. Također na angažiranje osobnog trenera često se odluče zbog narušenog zdravlja ili pak potrebe za kvalitetnim rehabilitacijskim tretmanom. “Program se izrađuje sukladno ciljevima koje se nakon inicijalnog mjerenja i razgovora s klijentom točno definiraju. Glavne sastavnice programa su tip treninga, izbor vježbi, volumen i intenzitet vježbanja, broj treninga tjedno i prehrambene smjernice. U prvi plan stavljam razvoj kulture tjelovježbe i zdrave prehrane, ali i razvoj kulture pozitivnog razmišljanja”, pojašnjava Valentić. Pri izradi programa, dodaje, ponajprije ga zanimaju dugoročni ciljevi jer je samo tako moguće postići trajne rezultate. Individualan pristup klijentu i stopostotna kontrola njegove izvedbe vježbi osnovna su prednost individualnog treninga. Rizik od ozljeđivanja, kaže Valentić, tako je sveden na minimum. Osim toga individualni trening može se obavljati u domu klijenta. “Bez skupih sprava, uz manje rekvizite i uz puno znanja te malo lucidnosti možemo napraviti vrlo zabavan i, ono što je najvažnije, učinkovit trening. Grupa je uvijek heterogena i načelno vrlo malo znate o njihovim individualnim ciljevima ili nekim zdravstvenim problemima. Puno je teže istodobno korigirati 15 ili 20 osoba, što, implicitno, smanjuje kvalitetu takvog načina rada”, naglašava Valentić. Cijena jednog sata individualnog treninga u Hrvatskoj se kreće od 20 do 40 eura. Kada je riječ o potražnji, priznaje da nije na razini na kojoj bi trebala biti. “Mali postotak građana vježba kontinuirano i nema kulturu kretanja. Na tu uslugu većina gleda kao na trošak. Znam da nije zanemariv, ali na to bismo trebali gledati kao na najbolju investiciju u svoje zdravlje. Stvorena je slika o toj usluzi kao o nečem elitnom što je pogrešno”, priča Valentić. Osobnog trenera moguće je angažirati i tijekom kraćeg razdoblja, no preporučuje se najmanje tri mjeseca. Nakon toga klijent, ako je samodiscipliniran i vrijedan može samostalno provoditi program.

Poslovni vs osobni ‘coaching’

U poslovnom “coachingu” pokreće se rad na promjenama u područjima obavljanja poslova na radnome mjestu i načina na koji se rade, zatim uloga i međuljudski odnosi unutar tvrtke, radi se na poboljšanju odnosa prema klijentima i vanjskim faktorima utjecaja, načinima komunikacije, odnosu prema izazovima i promjenama s kojima se tvrtke susreću, što u konačnici utječe na identitet i kulturu tvrtke. U osobnom “coachingu” klijenti imaju jasnu viziju karijere, spremni su za svaku novu stepenicu na svom putu, znaju ostaviti dobar prvi dojam i uspješno komunicirati. Asertivniji su, motiviraniji i spremniji na promjene koje za njih više ne predstavljaju stres, već izazov.